Lea Dekleva, mlada kantautorka iz Hrvatske, nakon dvogodišnje izdavačke pauze i uspjeha svog prvijenca "Emocija" početkom naredne godine objaviće svoj drugi album.
`Cijeli album će pričati o životu odakle i crpim inspiraciju. Moj prvi album su nazivali, po meni neopravdano, saundom Nore Džons, iako je imao više pop prizvuk. Po meni, Nora Džons koketira s džezom, bluzom, kantrijem. Mislim da će na mom drugom albumu biti življa svirka, a zreliji tekstovi će otkriti koliko sam ja odrasla`, kaže Dekleva, koja je nedavno nastupila u Sarajevu s Arsenom Dedićem.
NN: Smetaju li Vam ta poređenja s američkom pjevačicom?DEKLEVA: Sreća je što Noru volim. Pa na neki način ti je drago kada te usporede s onim čiju muziku poštuješ. Ali, s druge strane, to su različite stvari, pa ne znam da li te usporedbe zaista imaju smisla. Odavno nije bilo nikoga u Hrvatskoj, poslije Meri Cetinić, ko svira klavir, piše tekstove i pjeva. Eto, desila sam se ja, pa su me uporedili s nekim aktuelnim.
NN: Pišete i za druge. Da li Vam se teško odreći svojih pjesama?
DEKLEVA: Da. Sva je sreća da su to ljudi koji u muzičkom smislu misle kao ja. Dajem tekstove koji su prezreli za moju interpretaciju. Prvenstveno, odreknem se svojih pjesama zbog prijateljstva. Ali, uvijek važem da li da neku pjesmu ostavim sebi ili da je ustupim drugome.
NN: Za koga biste voljeli da pišete?DEKLEVA: Imala sam tu sreću da sam u samom startu napravila pjesmu za Olivera Dragojevića, koji mi je najdraži glazbenik. Poslije te suradnje, kada je u pitanju domaća scena, ja više nemam želja. A kada je u pitanju strana scena, nemam iluzija. Odnosno, te suradnje su nemoguće. Veseli me neka nova generacija koja se dešava u Hrvatskoj, kao što je mala Tina Vukov. Ona je predivna i veliki zaguljenik u glazbu, a zapravo je dijete od 18 godina. S njom sam baš dobra prijateljica i, ako mi se desi pjesma, daću je njoj. To bi me veselilo.
NN: Na prvom albumu, pored Vaših autorskih pjesama, našla se `Ipak poželim neko pismo` Gorana Bregovića. Hoćete li i na svom drugom albumu imati obrada?
DEKLEVA: Da obradim Bregovićevu pjesmu bio je nagovor mog menadžmenta, jer se poklapalo s koncertom `Bijelog dugmeta` u Zagrebu. Bilo je to koketiranje s nekim marketinškim trikovima, čemu ja nisam sklona. Ali, ako ću nešto obrađivati za drugi album to će biti stvarno moja volja. Možda ću obraditi neke pjesme `Bitlsa`, vidjet ćemo. Teško je odabrati jednu ili dvije pjesme za obraditi, ne znaš čemu da se prikloniš. Ali, sigurno je da ću nešto napraviti za svoj gušt.
NN: Da li su Vam potrebni posebni uslovi da biste napisali pjesmu?
DEKLEVA: Prvi album mi je bilo stvarno lako pisati, jer se nije ništa očekivalo. Kretalo se od nule. Kasnije hoćeš nadograditi sebe, pa ti sve više treba neki mir. A mir je luksuz. Ja volim pisati noću. Znam da mi noću neće zazvoniti mobitel ili kućni telefon. To mi je jako bitno.
NN: Ima li autobiografskih elemenata u Vašim pjesmama?
DEKLEVA: U početku me je stvarno bilo sram da priznam, pa sam govorila da su tuđe priče u mojim pjesmama. Kasnije sam priznala da su sve pjesme moje priče i moj život. Gotovo i sva moja poznanstva su vezana za muziku. Svo slobodno vrijeme iskoristim za druženje s glazbenicima, autorima, izvođačima. To je prirodan slijed, jer sam zarobljena u tom svom svijetu muzike. Pa, onda mi je teško s mojim vršnjacima pričati o, recimo, sniženju cijena šminke u šoping centru.
NN: U potpunosti ste u muzici. Da li Vam se zbog toga prijatelji ili partneri moraju prilagođavati?
DEKLEVA: Muzika će uvijek biti moja ljubavnica. I to će biti problem svim mojim partnerima. U momentu kada se meni svira, pjeva, piše, ja ostavljam sve. To je moj prioritet.
NN: Djed Vam je Slovenac, baka Dalmatinka, a živite u Zagrebu. Gdje Vam je najljepše?
DEKLEVA: Meni je u Sloveniji lijepo, zato što je tamo sve posloženo, sve štima, sve je uredno. To mi se sviđa kod Slovenaca. Mada moram da priznam da mi u Sloveniji fali mrvica topline. Opet, te topline imaš u Dalmaciji koliko hoćeš, pa se najprirodnije osjećam u Dalmaciji, a Zagreb je sredina gdje sam rođena i provela djetinjstvo. Međutim, Zagreb postaje jedan grad u kojem je sve prenapučeno, gdje se sve vrti oko biznisa i gdje je ludilo živjeti.