Maja Tatić, banjalučka pjevačica, nedavno je izdala svoj novi, drugi po redu, album "Moja te je duša poznala".
Ono što je najinteresantnije je što je upravo snimanje njenog novog CD-a bio povod da se nakon gotovo 20 godina okupe članovi nekadašnjeg banjalučkog muzičkog studija "Plazma", koji su sada rasuti na sve strane svijeta.
NN: Krajem prošle godine izašao je Vaš dugo očekivani drugi CD. Kakva je za Vas bila prošla godina?
TATIĆ: U 2008. godini je završen rad na CD-u koji je rađen u etapama i izašao je prije otprilike dva mjeseca. Album je sniman u Los Anđelesu u studiju Bore Vukadinovića i Zorana Todorovića, producenta albuma i aranžera, u trajanju od četiri mjeseca živog rada, a kasnije nastavljen na Skypeu u sastavu "zlatne trojke" (Rafael Krašovec, Zlatko Bašić Caja i Zoran Todorović ). Mislim da se desilo čudo čiji je rezultat ponovni rad ljudi iz studija "Plazma" i autora iz Banjaluke, koji su radili na albumu zajedno nakon toliko godina.
NN: Dakle, Vi ste bili povod da se članovi "Plazme" okupe nakog nešto manje od 20 godina?
TATIĆ: Boris Draži, jedan od osnivača muzičkog studija "Plazma", koji trenutno živi i radi u Kanadi, došao je sa idejom da bi bilo šteta da svi talentovani ljudi koji su nekad započeli nešto tako dobro u Banjaluci, a život ih je, eto, odveo vani, ne pokušaju da urade nešto zajedno sa autorima koji žive u gradu i sada. Zahvaljujući Borisovoj upornosti u rad na ovom albumu se uključio i Rafael Krašovec, gitarista nekadašnje banjalučke grupe "Radio", i autor njihovih najboljih pjesama. Desilo se da je Rafi napisao jednu od najljepših svojih pjesma i pjesmu koja će sigurno trajati godinama, a to je "Moja te je duša poznala", duet sa Radetom Šerbedžijom. Pored ove pjesme napisao je i pjesmu "Da mi je što nije". On je, takođe, autor teksta i melodije za pjesmu "Bliža nego košulja" i "Čičak" kao i koautor pjesme "Oprošteno" koju je napisao Momir Nikić, gitarista grupe "Balkan Express", koji se, takođe, uključio kao autor u našu banjalučku priču. Jedna od meni najdražih pjesama je "U ovom gradu". Inspirisan pričom o ponovnom oživljavanju tima studija "Plazma", naš poznati pozorišni reditelj, glumac i muzičar Kolja Pejaković, napisao je ovu pjesmu koja će zasigurno u budućnosti dobiti i svoju video priču. Dva krasna teksta na albumu je napisala mlada autorka Mirna Savić, iz Banjaluke, naravno.
NN: Izjavili ste da je susret sa Radetom Šerbedžijom, sa kojim ste snimili duet, bio poseban. Kažite nam nešto o tome?
TATIĆ: Upoznali smo se u kafe-restoranu "Aroma" u Los Anđelesu čiji je vlasnik Banjalučanin Adem Slipac, koji nam je puno pomogao za vrijeme snimanja albuma. Bilo je neko veselo društvo, pjevalo se i Rade je bio tu. Pozvali su me za sto, tako da smo se tu zvanično upoznali, pili vino, pjevali... Mojoj ekipi je onda palo na pamet da pitam Radeta da otpjeva Rafijevu pjesmu, koji je i predložio da to bude duet. S obzirom na to da nisam imala šta da izgubim, pitala sam ga... Pjesma mu se jako dopala i pristao je.
NN: Novi CD je pun nekih novih, neobičnih zvukova i instrumenata. O čemu je riječ?
TATIĆ: Zoran Todorović, producent albuma, kome je muzika na prvom mjestu, zaljubljenik je u te neobične instrumente, tako da ih često donosi iz zemalja koje posjećuje, naročito iz Indije. U više pjesama se pojavljuje indijski sarod, koji zvuči vrlo neobično.
NN: Ovaj CD je i vedriji od prethodnog? Ko je zaslužan za ovu "novu" Maju?
TATIĆ: Ovo je nešto drugačije od onoga što sam ranije radila i nadam se da će publika zavoljeti sve moje pjesme baš kao i ja. Polako promovišem album, pjesmu po pjesmu, mada vidim da su neke pjesme već same našle put do publike. Tako dobrim vokalnim interpretacijama mogu da zahvalim Zlatku Bašiću Caji, koji je čak dva puta doputovao iz daleke Australije i radio sa nama u studiju. On je producent vokala na albumu, kao i autor prve pjesme na albumu "Vrbas i ja", koja je nastala u tim zlatnim godinama studija "Plazma".