Banjalučka muzička scena redovno "kuburi" s bubnjarima, ali bi se stvari mogle uskoro promijeniti nabolje.
Razlog je što je sve više najmlađih koji su se odlučili da svoje vrijeme posvete izučavanju vještine muziciranja po zategnutim opnama ovog najstarijeg muzičkog instrumenta. "Pod palicom" svog učitelja Nebojše Stupara, poznatog perkusioniste mnogih ovdašnjih sastava, mali bubnjari vrijedno otkrivaju tajne zvukova, koje oni najposvećeniji nazivaju i "ritmom života".
Bez lupanja uludo: Stupar s mladima radi posljednje dvije godine, a predavao je u jednoj privatnoj školi koju je morao da napusti zbog manjka učenika. Ipak, nije se predavao, pa je iskoristio momenat kada su se "zvijezde poklopile" i našao adekvatan prostor, te je počeo da radi samostalno. Danas može da se pohvali "razredom" od petnaestak nadarenih učenika.
"Neki su redovni, neki malo manje. Škola je bazirana i koncipirana na početnike. Dakle, učenici su mi, uglavnom, oni koji nisu nikada svirali ili oni koji su u nekoj početnoj fazi, imaju rok bend koji svira omiljene pjesme svojih grupa, koje su jednostavne", priča on i dodaje da mu se često javljaju i oni koji imaju želju da malo unaprijede znanje, savladaju neke nove tehnike, kao i bubnjari koji su svjesni da nisu "kompletni", pa hoće da otklone svoje nedostatke.
Ističe da ima jako talentovane djece i da je to najbitnije za njegov rad.
"Najvažnije je da nije sve uzalud i da oni ne lupaju bubnjeve uludo. Gledajući s ove distance, siguran sam da će Banjaluka za desetak godina biti mnogo bogatija što se tiče bubnjara", tvrdi Stupar i ističe da se lično trudi da se njegove riječi ostvare.
Mlade nade: Jedan od njegovih mlađih učenika je Luka Božić, jedanaestogodišnjak koji je na vrijeme otkrio svoju ljubav prema ovim udaraljkama. Pomno slušajući instrukcije svog učitelja, mali Luka vrijedno pokušava da ponovi ritam koji mu je učitelj zadao da vježba na aktuelnom času. Premda veoma slobodan dok drži palice u ruci, jer svira već tri mjeseca, u susretu sa diktafonom nešto je povučeniji.
"Saznao sam za školu preko interneta i odmah odlučio da se prijavim. Već dugo želim da sviram bubnjeve, jednostavno me privlači njihov zvuk", stidljivo priča Luka.
Ističe da voli ritam, te da mu nije ni palo na pamet da pokuša da svira neki drugi instrument.
"Nekako, gitaru svi sviraju, ja sam htio da ipak budem malo drugačiji", otkriva Luka i dodaje da najradije sluša rep i rok muziku, te da mu je "Guns N' Roses" trenutno omiljena grupa.
Takođe, kaže da sviranje ponekad zna biti i fizički naporno, posebno ako predugo svira, ali naglašava da ne planira odustati, te da će sigurno svirati bubnjeve i u budućnosti.
Djevojka s palicama: Iako za sviranje ovog instrumenta, kako se obično smatra, nije presudna snaga, pa samim tim ni godine niti pol, uvijek je neobično i simpatično vidjeti djevojku iza seta bubnjeva. Iako je tek na trećem času i malo starija od Luke, Borjana Babić je s udaraljkama već razvila prisan odnos.
"Čitav život imam želju da sviram bubnjeve, ali evo tek sada sam prvi put došla u dodir s instrumentom kojem je ritam osnovna namjena. Osjećaj je odličan, imam namjeru da nastavim", kaže Borjana raspoloženo i dodaje da se i ranije bavila muzikom, tačnije završila je nižu muzičku školu na odsjeku za harmoniku.
Ističe da, ipak, nije baš jednostavno, kao što je mislila, ali da je poenta u redovnom vježbanju.
"Nije toliko fizički naporno, ali treba razmišljati o svakom pokretu, uskladiti i ruke i noge, to je ono što je najbitnije", pojašnjava Borjana, te ističe da se, pored rada na ritmu, ne smije zaboraviti ni estetski doživljaj.
Kaže da voli da čuje dobru rok muziku, ali ako već može da bira, najradije bi svirala u nekom pop-rok bendu.
Nedostaje bubnjara: "Banjaluka ima veliki potencijal što se tiče bubnjara, jer ovdje vječito nedostaju kvalitetni basisti, bubnjari i klavijaturisti. Imamo npr. klavijaturiste koji sviraju klasičnu muziku i ništa više osim toga. Ali ih, recimo, nema za pop muziku ili fank i fjužn. Slično je i s bubnjarima", pojašnjava Stupar i naglašava da na svu sreću klinci koji su motivisani, koji rade i imaju bubanj kući vrlo brzo napreduju.
Kaže da kod onih koji nemaju uslove za bubanj sve ide malo sporije, ali da ne zaostaju previše za svojim kolegama koji imaju uslove da vježbaju u kućnoj atmosferi.
"Razlika se nikada ne odnosi na godine. Ako je neko motivisan i ima jaku želju, on brže uči i napreduje. Naravno, i koncentracija je bitna jer ima i onih koji ne mogu da je zadrže dovoljno dugo. Zamore se nakon 15-20 minuta i onda se jave manji problemi i zastoji. Recimo, i stariji, koji su već zašli u tridesete, sviraju dobro, čak me iznenađuju da imaju toliko volje i talenta", naglašava Stupar, ali podvlači da za bubnjeve važi pravilo kao i za ostale instrumente - što se ranije počne, lakše se savladavaju sve poteškoće.
Sa žaljenjem objašnjava da Banjaluka nema nikakvu zvaničnu državnu obrazovnu ustanovu za ovu porodicu instrumenta.
"Škole za bubnjeve i udaraljke nema ni u Osnovnoj muzičkoj školi, niti na Akademiji. To je totalno zapostavljen instrument. Neshvatljivo, pošto se radi o temeljnom instrumentu, od kojeg je, u suštini, sve počelo", rezignirano kaže on, naglašavajući da je bubanj ritam i baza muzike.
Skupa "igračka"
"Bubanj je prilično skup hobi. Nije skup kao, recimo, nabavka nekog stenvej klavira, ali je riječ o kompleksnom instrumentu, koji se sastoji od puno dijelova, skupih za održavanje. Činele su kod nas jako skupe, posebno ako je u pitanju viša klasa. Par palica košta oko 10 KM, a ako svirate recimo dva puta sedmično, one mogu trajati mjesec dana najduže. U suštini, samo metalni i drveni dijelovi bubnja su nešto što se ne troši tako brzo, a činele, opne i palice su potršni materijal", objašanjava Nebojša Stupar, te ističe da je bitan faktor i kakva se muzika svira.
Instrument za rat i mir
Bubanj je najstariji muzički instrument koji datira od najmanje 6.000 godina prije Hrista, a korišten je u ratne i poštanske svrhe, kao i za zabavu. Bubanj je kroz cijelu svoju istoriju na mnogim mjestima u svijetu korišten za slanje signala ratnicima i vojnicima, a njegova buka tjerala je strah u kosti neprijatelju. U vrijeme mira njegova je namjena bila sasvim drugačija, pa su se uz njegovu pratnju mogle izvoditi pjesme i plesovi. Neki tipovi bubnjeva korišteni su i za šamanske obrede. Afrički tam-tam bubanj je korišten i u signalne svrhe za slanje poruka na velike daljine, a istu ulogu imao je i balkanski dobošar, koji je lupanjem po dobošu privlačio pažnju stanovnika i čitao novosti.