Mediji su glavni uzročnici popularizacije nekvalitetne muzike, jer ako detetu od pet godina puštate Seju Kalača, Stoju, kako će ono da se razvije u neku osobu koja će da sluša neku sofisticiraniju muziku? Kako kad deca ne idu ni u pozorište? Umesto pesama Dečjeg hora "Kolibri" petogodišnje dete nesvesno peva te pesme.
Mediji nemaju vremena ili ne žele da puste bolju, kulturniju muziku, kaže Marija Blagojević, Beograđanka s prebivalištem u gradu na ''lepom plavom Dunavu'', koja je prvi put u gradu na Vrbasu nastupala u Banskom dvoru s omladinskim "Big bendom" Muzičke škole ''Kornelije Stanković''.
Sa svojim džez kvintetom premijerno se predstavila banjalučkoj publici na drugom ''Jazzlooku'', koji je održan u ''Demofest klubu'' od 21. do 23. decembra. Trenutno sprema diplomski rad čija je tema džez pjevanje nekad i sad, a u kojem analizira vokalno izvođenje legendarne Ele Ficdžerald i Peti Ostin, ugledne pjevačice koja dolazi iz soula, potpuno drugačijeg muzičkog stila od džeza.
Priznaje da joj je teško studirati na dva strana jezika. U Gracu su joj predavači bili profesori iz Sjedinjenih Američkih Država, tako da su morali da pričaju takozvani američki engleski, dok se u Beču sa profesorima Austrijancima sporazumijeva na njemačkom. Za naš list govori o maloj tremi koju je osjećala za vrijeme nastupa na ''Jazzlooku'', da li je školovanje na džez akademijama kočnica ili podsticaj da se radi bolje i zašto je odabrala džez kao način da se ispolji u muzici.
NN: Na početku koncerta u Banjaluci ste imali malu tremu, koja je lagano splašnjavala kako je koncert odmicao.
BLAGOJEVIĆ: Da, imala sam malu tremu na početku koncerta, ali sam se kasnije opustila, pošto je i publika bila opuštenija. Grad, publika i domaćini festivala su zaista divni.
NN: Sastav se zove "Marija Blagojević Quintet", a četvoro vas je na sceni. Gdje je peti član, je li to neki nevidljivi "igrač"?
BLAGOJEVIĆ: Ne, to nije nevidljivi 'igrač'. Uglavnom nastupam sa kvintetom, jer sa sobom povedem saksofonistu, ali u Banjaluci je bio nešto drugačiji koncept, pa smo svirali kao kvartet. Mislim da koncert nije bio ništa lošiji od onih kada sa nama svira i saksofonista. Nažalost, moj bubnjar mi je otkazao tri dana pred svirku, pa smo u Banjaluku doveli zamenu, sjajnog bubnjara Aleksandra Cvetkovića koji, između ostalog, svira sa 'Big bendom' Radio-televizije Srbije.
NN: Maturirali ste klavir i pjevanje na klasičnom i džez smjeru. Zašto ste odabrali džez?
BLAGOJEVIĆ: Bilo je pitanje da li ću da studiram klavir ili nešto drugo. S obzirom na to da klavir sviram od šeste godine i da sam u klasičnoj muzici dugo, sa 14 godina upisala sam džez u Muzičkoj školi 'Kornelije Stanković', gde su mi profesorke bile Madam Pijano i Jelena Revišin, koja je, po mom mišljenju, možda jedini džez vokal u Srbiji. Džez mi je bio moderniji i lepši od klasike, pa sam ga izabrala po cenu toga da se moja profesorka naljuti što sam ostavila klavir po strani. Osvajala sam i neke nagrade kao pijanistkinja, tako da je sve bilo spremno za tu vrstu studija. Ipak, prevagnuo je džez i moja želja za pevanjem.
NN: U sastavu ste svi školovani džez muzičari. Da li je to nešto što koči ili razvija?
BLAGOJEVIĆ: Istina, svi smo školovani muzičari. Sava Miletić je na doktorskim studijama u Gracu, Robert Jukić je magistrirao kontrabas, Aleksandar Cvetković je magistrirao džez bubanj u Gracu. Da li vas to koči ili razvija, zavisi od toga kojim očima gledate na tu stvar. Džez se ovde svira na drugačiji način. U inostranstvu je to otišlo mnogo dalje. Svi misle da je to samo improvizacija, izađeš i lupetaš nešto na bini. Ali to je daleko od toga, džez i te kako ima koncepciju kao i svaka muzika. Improvizacija koja zvuči kao da se mi 'zezamo', i stejdž present se uče, kao i 'Neue Music'.
NN: Šta sve publici sa Vašeg muzičkog repertoara poslužujete?
BLAGOJEVIĆ: Sviramo i standarde koje obradimo u sopstvenom stilu. Uradili smo i nekoliko autorskih stvari koje publici predstavljamo na koncertima. Trudimo se da džez standarde odsviramo na svoj način.
NN: S obzirom na to da ste nastupali u Srbiji, Sloveniji, Austriji i BiH, kao i na koncertima i festivalima, na kojem mjestu i u kojem ambijentu ste se najbolje osjećali?
BLAGOJEVIĆ: Nastupala sam sa svojim bendom, kao i sa raznim eminentnim ljudima iz sveta džeza kao što je Bobi Mekverin, Peti Ostin, koja je dobila nagradu 'Grammy', a ti ljudi su ujedno i uticali na moj muzički izraz. Volim da nastupam sa svojim bendom, ali volim i sa drugima. Kada je atmosfera dobra, osećamo se super na sceni. Ne razlikujem nešto posebno nastupe na festivalima ili našim koncertima, kao i u zemlji i inostranstvu ili sa svojim bendom i drugim izvođačima. Kad je dobar uzajamni odnos nas i publike, sve je dobro.
NN: Koje muzičke žanrove najviše preferirate?
BLAGOJEVIĆ: Ne mogu da kažem da sam samo u džezu, poštujem i volim svu lepu i modernu muziku, ne mora da bude džez. Mogu i "narodnjaci", samo da to neko zna profesionalno da uradi.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o igri džeza sa etno-zvucima, naročito balkanskim etnom?
BLAGOJEVIĆ: U svetu je poznat taj balkan-džez i mogu reći da se svi baš "lože" na to. Smatram da je to OK i trebalo bi da promovišemo našu staru izvornu muziku, mi imamo jako lepe melodije, naročito dobre muzičare koji to jako lepo prezentuju publici, kao što su Vasil Hadžimanov, Teodosije Spasov koji bugarsku muziku prezentuje na džez način. Takođe tu je i Lena Kovačević, mlada nada, koja je za PGP RTS snimila materijal u kojem je spojila etno motive sa primesama popa i džeza, tako da to sve dobro zvuči.
NN: Učestvovali ste na raznim džez radionicama. Koliko Vam je to pomoglo da nadogradite svoje muzičko umijeće?
BLAGOJEVIĆ: Mnogo mi je pomoglo. Jedna od radionica koju su vodili Melba Džojs i Stjepko Gut su me ponukali da se počnem baviti džezom. To je bilo pre nekih 15-16 godina, kada mi je definitivno kliknulo da želim da se bavim ovim. Iako su mnogi moju odluku sa rezervom posmatrali, ja sam ostala pri svome, jer u svetu od svakog posla, ukoliko se tim poslom ozbiljno baviš, možeš da živiš od toga.
NN: Koji džez vokali su naročito uticali na Vaše vokalno izvođenje?
BLAGOJEVIĆ: Bila sam najpre u klasi Lorije Antonioli, džez pevačice, zatim Dinari Rouz, a najviše sam naučila od Peti Ostin. Trenutno sam kod Ines Rajger u Beču, tako da sam imala priliku da sarađujem sa dosta pevača, u svakom slučaju, svi su uticali na mene, od svakog sam naučila ponešto, bilo da je to fri-džez, moderni ili neki drugi poddžanrovi.
NN: Kakvi su utisci o ovogodišnjem "Jazzlooku"?
BLAGOJEVIĆ: Svaka čast Nebojši Pudaru koji je organizovao festival, jer je na taj način omogućio Banjalučanima da čuju neki drugi zvuk, a da to nisu narodnjaci. Znam da je ovo bilo teško organizovati zbog novca, uvek treba sponzora i slično.
NN: Gdje ćete svirati početkom godine?
BLAGOJEVIĆ: Za vreme novogodišnjih praznika ću se odmarati, vraćam se kući u Beograd, a u januaru i februaru ćemo svirati uglavnom u Beču i Gracu, mada ima i u Beogradu dobrih klubova kao što su 'Iguana', 'Ptica' i drugi, gde se izvodi kvalitetan džez. Najviše volimo da sviramo kod nas, u Srbiji, BiH, na Balkanu generalno. Publika je ovde življa. Domaća publika muziku koju izvodimo prima k srcu, više se uživi, dok je tamo više hladnija atmosfera na koncertu i nema neke euforije. U principu mi je OK svugde gde je dobra atmosfera.
NN: Kakva je džez scena kod nas?
BLAGOJEVIĆ: Mogu da kažem da u Beogradu postoji neka džez scena, za BiH ne znam, jer poznajem samo nekoliko ljudi koji se time bave odavde, a jedan od njih je Slobodan Kajkut, sjajan džez bubnjar iz Banjaluke pred kojim je uspešna karijera u inostranstvu. Smatram da su mediji glavni uzročnici popularizacije te vrste muzike, jer ako detetu od pet godina puštate Seju Kalača, Stoju, kako će ono da se razvije u neku osobu koja će da sluša neku sofisticiraniju muziku, kad ne idu ni u pozorište, umesto pesama dečjeg hora 'Kolibri', petogodišnje dete nesvesno peva te pesme. Mediji nemaju vremena ili ne žele da puste bolju, kulturniju muziku. Nemam ništa protiv i ne želim da sudim o tome, poštujem te stvari. Ne pričam samo o džezu, može da bude i dobar pop, rok, etno, nebitno, kvalitetna muzika uopšte.
Ambicije
NN: Koje su Vam ambicije?
BLAGOJEVIĆ: Pošto u inostranstvu predajem pevanje i studiram pedagogiju za moderno i džez pevanje, volela bih da upišem i postdiplomske studije kad diplomiram, a i da nastupam sa svojim bendom što više mogu, ali s obzirom na situaciju na sceni, vidim da ću da živim od profesure. Bila bih srećna kada bih mogla nekoga da naučim nečemu. Osim toga, sa bendom pripremam album na kojem će se naći oko osam pesama - autorskih i standarda drugačije aranžiranih, pa mi je želja kad diplomiram, da se to uokviri i snimi. Nismo još pronašli diskografsku kuću, tako da ne znamo još za kojeg ćemo izdavača snimati.