Mario Knezović je pjevač i vođa popularne mostarske grupe "Zoster", koja će u Klubu studenata Banjaluka (KSB) nastupiti 27. i 28. oktobra, a na ove dvije svirke predstaviće svoj peti studijski album "Najgori".
Album je prije nešto više od mjesec dana objavila "Croatia records", nekadašnji "Jugoton", a koncert organizuje "OK team".
Na albumu se nalazi 10 pjesama koje su dostupne na YouTubeu, a otprilike polovina njih, za koje su urađeni video-spotovi, objavljena je ranije kao najava albuma. Numera "Kuda idu svi ti ljudi" već ima 1,2 miliona pregleda, što dovoljno govori o samoj slušanosti albuma o kojem je, uoči dvostruke svirke u Banjaluci, ovim povodom Knezović govorio za "Nezavisne".
NN: Da li ste zadovoljni virtuelnim i živim reakcijama slušalaca kada je u pitanju album "Najgori" i, po Vašem dosadašnjem iskustvu, koliko se ove dvije vrste reakcija razlikuju i koje više znače?
KNEZOVIĆ: Zadovoljni smo reakcijama. Žive reakcije bi podrazumijevale, hajmo reći, koncertnu izvedbu albuma. One će se tek dogoditi, ali prijatelji i ljudi koji nas poznaju, a koji su slušali album, super reagiraju. Neki su imali privilegiju i da prije čuju album, tako smo već na neki način imali indikacije da smo napravili dobru stvar. Ove virtualne su virtualne. Zadovoljni smo u globalu. Mi smo svoje napravili, album je vani, mi nemamo ništa s tim osim živih izvedbi. Već smo lagano okrenuti prema onome što bismo trebali raditi ubuduće, prema šestom albumu, a sada će biti uzbudljivo vidjeti kako će te pjesme biti primljene na koncertima.
NN: Najgori iz istoimene pjesme je, kako ste ranije rekli, fiktivni lik s ovih prostora. Da li je to više pozitivan ili negativan lik?
KNEZOVIĆ: Najgori je najgori. On je najbolji u tom što je najgori. Dakle, ne dijelimo ga na pozitivca ili negativca. Na neki način tražimo onu najgoru verziju sebe, kako čovjek postane najgora verzija sebe, koje su okolnosti koje su ga dovele do toga. Možda se time bavimo kroz album. Stvari nisu crno-bijele, kao što nisu ni u životu. Niko od nas nije do kraja loš, ni do kraja dobar.
NN: Izvjesnog Tadiju pominjete u nekoliko pjesama. Da li je i on fiktivni ili stvarni lik i šta personifikuje?
KNEZOVIĆ: Naravno da je Tadija fiktivni lik. I on personifikuje najgoru verziju sebe. Dali smo mu ime da bi sve to izgledalo kao neki film ili strip, da bismo pratili lika i u dramatizaciji. Kako se on često pominje u različitim pjesmama, željeli smo da dobije na uvjerljivosti.
NN: U pjesmi "Čovjek zvani činjenica" kažete "Ubio je vola radi kilo mesa", što se može primijeniti na ubijene rijeke radi malih hidroelektrana i na još štošta u našem društvu… Šta je s kolektivnom sviješću o svemu tome i koliko muzika može uticati na nju?
KNEZOVIĆ: Ubiti vola radi kilo mesa, to je izreka o onima koji za svoju sitnu korist naprave veliku štetu, općem dobru nanose štetu. Koliko toga ima? Naravno, ima dosta. Svjedoci smo tome cijeli život, da li direktno, da li indirektno, ili sami znamo neke slučajeve ili smo čuli o tome. Sve to nastaje iz pohlepe i straha jer ljude je strah neimaštine, kažu samo: "Daj da imam", a nije ih briga za posljedice koje se, na kraju krajeva, i njima obijaju o glavu.
NN: Ima li čovjeka činjenice kod nas a da nije jamio?
KNEZOVIĆ: Možda i ima neki koji nije jamio (smijeh).
NN: Iza albuma stoji velika Izdavačka kuća "Croatia records", nekadašnji "Jugoton". Šta to znači u današnjem vremenu, kada nosače zvuka kupuju samo kolekcionari?
KNEZOVIĆ: Biti dio tako jedne velike kuće nije mala stvar. Kad pogledamo koga su sve oni objavili, pa da smo i mi u tom katalogu, to nam na neki način laska. Ona materijalna izdanja - to će kolekcionari uvijek htjeti imati. Ono što je dobro jeste da ćemo mi sad izvaditi vinil-ploču, tiraž će biti ograničen i, eto, neko ko želi to imati moći će nabaviti dok bude bilo. Možda to bude imalo neku vrijednost nekada u budućnosti kad nas ne bude, ko zna, ali, eto, ne znam kako će se razvijati industrija. Mi ćemo sigurno pratiti tokove i nove načine objavljivanja muzike.
NN: Jedan od komentatora na internetu muziku na novom albumu opisao je kao mračni pop u stilu "Depeche Modea". Da li se možete složiti s ovom konstatacijom?
KNEZOVIĆ: Da nas porede sa "Depeche Modeom" je stvarno veliki kompliment. Nemam taj odnos nekako, da li se mogu složiti ili ne. To je jedno viđenje koje zasigurno ima neko uporište iz ugla onoga ko to vidi tako, ali mi pravimo to što pravimo. Sad sigurno da ima puno referenci, a one nisu sa naše strane. One su podsvjesne. Nisu proračunate i namjerne. Izlaze iz nas jednostavno zato što smo mi naslušani te muzike, a da nismo toga ni svjesni.
NN: Mislite li da je vrijeme tehnologije u dobroj mjeri izbrisalo žanrovsku razliku u muzici?
KNEZOVIĆ: Sigurno da jeste. Danas je muzika dostupna. Nadohvat ruke slušamo sve. Mislim da prolazi vrijeme kad su se slušali samo određeni žanrovi muzike. Danas i onaj ko stvara muziku poseže za različitim žanrovima. To i mi radimo i mislimo da je to legitimno, da to daje neku novu vrijednost. Dakle, koristiti u 2023. godini i svirati neki zvuk iz sedamdesetih i osamdesetih, mislim da to nosi jedan novi kontest i ima jednu drugačiju percepciju. Ne znači nužno da je to dobro, ali, eto, igramo se.
NN: U Banjaluci ste redovni gosti. Zapravo, u ovom gradu vas odavno smatraju domaćima. Ovdje ste, između ostalog, imali prvo gostovanje van Mostara prije više od 20 godina. Možete li se sjetiti te svirke, lokacije, atmosfere, reakcija, bilo čega?
KNEZOVIĆ: Da, naše prvo gostovanje van Mostara bilo je u Banjaluci. Mislim da je to bilo 2002. godine. Ne mogu se sjetiti lokacije. Znam da je bilo super. Svirali smo mi i "E-play", bend koji je tad radio soundtrack za "Munje", i nama je bilo nekako baš velika čast da smo svirali prije njih i oni su nas gledali sa nekom blagošću i podržavanjem. Kasnije smo imali zajedničke nastupe, ali, eto, to mi je ostalo u sjećanju kao prvo i predivno gostovanje. Naravno da imamo u Banjaluci puno prijatelja i od tada smo praktično redovni u Banjaluci.
NN: U petak i subotu, 27. i 28. oktobra, održaćete dva koncerta u KSB-u. S obzirom na to da je "Zoster" koncertni bend, najpozvaniji ste da kažete koje su prednosti i mane klupske svirke u odnosu na koncerte na otvorenom ili u dvoranama?
KNEZOVIĆ: Klupske svirke su drugačije. Tu je krv, znoj i prljav zvuk, a ovi veliki koncerti su produkcijski zahtjevniji i nude neku bolju zvučnu sliku, hajmo reći čistiju, pa onda i ti vizuali itd. Sve ima svoje. Uporedio bih to kao mali nogomet i veliki nogomet. Isti je naziv igre, ali su to dvije različite igre. Takva i jeste razlika između velikih festivalskih nastupa i klupskih. Mi mislimo da funkcioniramo u oba flora, dobro se osjećamo i u jednom i u drugom jer svaki nosi neku svoju draž. U klubu je publika puno bliže bendu, intimnije je, ali zato festivalski koncerti imaju grandiozniji zvuk. Čuti svoju muziku i izvoditi je na tako moćnom razglasu drugo je zadovoljstvo.
NN: Uskoro očekujemo premijeru serije "Koža" koja je snimana u Banjaluci, a u kojoj ste igrali. Kakva su Vaša očekivanja i kako pamtite atmosferu sa snimanja?
KNEZOVIĆ: Bilo mi je super snimati seriju koju je pisao Kolja. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo biti u toj ekipi. Osjećao sam se voljenim, osjećao sam se prihvaćenim i dao sam sve od sebe da budem na nivou ostalih glumaca. Mislim da će to biti dobra serija, kao što su bili "Meso" i "Kosti" i sa nestrpljenjem čekamo da izađe vanka.
NN: Koliko Vas uopšte gluma ispunjava u odnosu na muziku?
KNEZOVIĆ: Muzika i gluma mi se taman nadopunjavaju jer i u samom našem nastupu ima puno elemenata glume. Nije to gluma gluma, nego ulazak u neka stanja, jer sve naše pjesme su pisane iz perspektive likova i negativaca i ovakvih i onakvih. Šta ja znam, dobro mi se nadopunjavaju muzika i gluma, zadovoljan sam.