Mario Zlatinić, gitarista iz Banjaluke, nedavno je osnovao Radio Kastel, a riječ je o internet radiju na kojem se bez prestanka emituje muzika iz Banjaluke.
"Radio Kastel je digitalni arhiv i radio-stanica posvećena muzičkoj baštini Banjaluke i regiona. Iz studija koji pamti tihu revoluciju jugoslovenskog roka, emitujemo snimke koji su gotovo pali u zaborav - da biste ih čuli ponovo", stoji na sajtu radija, a više o ovoj stanici i svojoj muzici Zlatinić je govorio za "Nezavisne".
NN: Kako ste došli na ideju da osnujete radio koji će 24/7 emitovati muziku iz Banjaluke?
ZLATINIĆ: To je nekako i regularan redoslijed svega što se zadnjih godina dešava u Modernoj muzičkoj školi, a sada i u Yamaha music school. Da se vratimo na strogi početak. Naime, za one koji ne znaju, ja sam krajem devedesetih godina na NRTV BL vodio muzičku emisiju "Art Music", koja je trajala četiri godine, bavila se alternativnom muzikom i najviše domaćom scenom. Gašenjem te televizije i ta emisija je završila sa postojanjem uz dobijanje nagrade u Srbiji. Na drugim medijima je bilo pokušaja muzičkih emisija, ali su kratko trajale. Scena je opstala, i bez to malo podrške ili minimum podrške od lokalnih medija. Svako je sam radio na svojoj promociji kako je znao i koliko je mogao. Kada sam počeo sa radom kao mentor u Modernoj muzičkoj školi, direktor škole i moj prijatelj Nenad Mikić me je mjesecima nagovarao da krenemo sa školskim podkastom. I jesmo. Uzeli smo za ime Kastel kao jedan od simbola Banjaluke i dodali Art kao sjećanje na moju emisiju "Art Music". Kada je to krenulo, rodila se ideja i za internet radijem naše škole. Međutim, meni je to bio klik da prvo krenemo sa banjalučkom scenom. I eto. Rodio se Kastel radio online. Uskoro počinje i drugi kanal našeg radija, ali to će biti strana pop muzika.
NN: Vaša ideja je naišla na opšte odobravanje javnosti Banjaluke, bar njenog muzičkog dijela. Koliko Vam se autora i bendova javilo za koje, možda, ni sami niste znali?
ZLATINIĆ: Iznenadili smo se koliko je ljudi to podržalo i objavilo. Ja sam imao već veliku fonoteku, ali se mnogo ljudi javilo i i dalje se javlja i šalje pjesme. Dosta ih ne znam i ne znam za njihove radove, ali to i jeste ljepota, da upoznamo nove ljude koji stvaraju. U ovom momentu ima nešto malo preko 1.000 pjesama. Što je po meni impozantna cifra za jedan grad kao što je Banjaluka. A mislim da će biti mnogo više jer čekamo tehno, rep, trep i pop radove. Znam da i toga ima baš puno.
NN: Šta je, po Vama, najbolje što Banjaluka može da ponudi kada je u pitanju diskografija koja traje unazad nekoliko decenija do danas?
ZLATINIĆ: Ako mislite na bendove, to je jako subjektivno. Ne bih da nabrajam šta se meni najviše sviđa, jer je to isključivo moje mišljenje. Što se mene tiče, i obični snimak iz garaže mi je drag kao i studijski snimak benda. Bitno je da se što više radi i snima.
NN: Imate dugogodišnje iskustvo na radiju. Koliko je ovaj medij, za koji su skeptici davno predviđali da će izumrijeti, postojan i danas?
ZLATINIĆ: Radio je nekad bio najbrži medij. Pojavom interneta i društvenih mreža ta era se završila. Mislim na brzinu medija. Ali, radio kao radio će uvijek biti u mom srcu i nadam se da će opstati u bilo kakvom formatu. I dalje mi je lijepo čuti voditelja na radiju.
NN: Šta je, po Vama, glavni razlog što nijedna grupa iz Banjaluke, a prvenstveno mislim na rok muziku, nije ostvarila veliki jugoslovenski uspjeh kakav je slučaj bio sa grupama iz Beograda, Zagreba i Sarajeva?
ZLATINIĆ: Banjaluka nije imala svoju televiziju niti izdavačku kuću, za razliku od ostalih nabrojanih gradova. Imali smo emisiju "Lokomobil" i to je bio klasični IT centar koji se javljao u program svakih nekoliko dana ili sedmica. Nisam više siguran. Tu nije bilo prostora za bendove. Imali smo i dosta bendova koji nisu iz tih velikih gradova, ali su napravili karijere. "Jagode" su iz Bihaća, "Bolero" je iz Livna itd. Generalno mislim da tu ima svega, ali TV i izdavačka kuća su, po meni, najbitniji u tim godinama.
NN: Svirali ste u mnogo banjalučkih bendova. Jedan od najautentičnijih jeste "Javni poziv", čija je muzika svojevremeno bila široko slušana u gradu na Vrbasu. Šta se na kraju desilo sa ovom grupom, koju su još zvali skraćenicom od rečenice "Najbolja grupa u zemlji"?
ZLATINIĆ: "Javni poziv" ili "Najbolja grupa u zemlji" (N.A.G.U.Z.) je jedan od najautentičnijih bendova u Banjaluci. Ipak mislim da smo tu muziku i taj fazon u pogrešno vrijeme svirali. Unazad 10-15 godina imate gomilu bendova koji se zezaju na takav način i super prolaze. Mi smo to ipak radili prije 26 godina.
NN: Svojevremeno ste sarađivali i sa Goranom Petranovićem Rizom, pjevačem kultnog benda "Elvis J. Kurtovich". Kako pamtite taj period?
ZLATINIĆ: Tako je. Svirali smo 2001. godine povratničku turneju "Elvis J. Kurtovich". Bila je to sjajna turneja od 12 gradova po Srbiji. Rizo je sjajan čovjek i drug i uvijek ću rado sarađivati sa njim. Međutim, okolnosti su bile takve da se morala u momentu staviti tačka na to. Ko zna šta nas čeka u daljem periodu.
NN: Kada se osvrnete unazad na vlastitu muzičku karijeru, na šta ste najponosniji?
ZLATINIĆ: Bukvalno sam ponosan na sve što sam radio i stvarao. Ali, definitivno sam najponosniji na projekat u kojem sam sa svojim prijateljom i muzičkim saborcem Dražanom Oskarom Pozderovićem i koji se zove "Stringsi". Ove godine "Stringsi" slave 10 godina postojanja, sa preko 700 odrađenih svirki i nastupa. Uskoro ćemo publiku iznenaditi nečim, ali ih svakako iznenađujemo stalno na sve moguće načine.
NN: Pored rada na radiju i pedagogije u oblasti muzike, na čemu trenutno još radite po pitanju autorske i muzike uopšte?
ZLATINIĆ: I dalje sam indirektno povezan sa radijem i medijima u globalu pošto i dalje pravim radijske reklame i snimam voiceovere. U Modernoj muzičkoj školi koja je sada prerasla u Yamaha music school sam već petu godinu muzički pedagog i mentor za gitaru. Konkretno već par godina radim na svom Gothic metal albumu pod nazivom "City Dolls", sa "Stringsima" konstantno nešto "kuhamo", a zadnje vrijeme i sa našom sugrađankom Majom Manojlović, poznatijom kao Maja Mano. To je za mene nešto potpuno drugačije od svega što sam u životu radio i jedan novi muzički izazov. Hvala tebi, Milane, i vašoj kući na podršci koja nije mala za sve ovo o čemu smo pričali. Želim da još dugo godina postojite i uspješno radite. Pozdrav.