Mi nemamo elektronsku scenu, u smislu izdavačkih kuća ili nečega sličnog, kako bi se neko probio s autorskom muzikom, pa su zato tu evropsko i svetsko tržište. Tamo se nalaze te velike kuće, koje mogu da pomognu u probijanju našima izvođačima, kaže Marko Vuković, poznati beogradski DJ u intervjuu za "Nezavisne".
Marko dodaje da kod nas, doduše, postoje neke manje izdavačke kuće, ali da su premale, pa ne mogu to da rade na nivou velikih "labela", koje drže poznati producenti i DJ-evi.
NN: Koliko se stanje u elektronskoj muzici promijenilo u ovih 14 godina, koliko ste na sceni?
VUKOVIĆ: Dosta toga se promenilo, posebno u samoj brzini pesama, tzv. BPM-u ili bit per minute. Pesme su ranije bile mnogo brže, a i sama muzika se promenila, jer tada nije bilo ovoliko žanrova elektronske muzike. Danas je i sam tehno usporio, a i sve se više muzika svodi na fuziju nekoliko različitih pravaca, pa je malo teže podeliti muziku, nego što je to bio slučaj ranije. Jasne granice više ne postoje. U svakom slučaju, meni više prija ovakva fuzija, jer ne volim da se ograničavam nekim žanrovima, a i primećujem da i mnogi DJ-evi, koji su ranije "vrteli" na većim brzinama, danas usporavaju, jer se i takva muzika pravi.
NN: A i muzika koja se tada slušala, uglavnom, nije bila elektronska?
VUKOVIĆ: Često pričam o tome da je naša starija generacija odrastala ne nekoj drugoj vrsti muzike, jer tada nije postojala elektronska muzika, bar ne u ovom obliku. Bili su neki pioniri koji su radili na tom polju, kao što je "Kraftwerk" i njima slični. Recimo, ja sam odrastao na hip-hopu, posle toga sam slušao i neki grandž i slično. Ali, svi stariji DJ-evi su odrasli na nekoj drugoj muzici, kao što su fank, soul, R'n'B...
NN: Kako biste ocijenili današnju generaciju DJ-eva? Čini se da nisu ni približno naslušani muzike kao neke iskusnije kolege...
VUKOVIĆ: Današnja deca i omladina, neću naravno da globalizujem, većina njih odrasta na toj nekoj muzici koja nema dušu i može da im pruži neki vid inspiracije, koji možda može da im pomogne kasnije u karijeri. Muzički su ograničeni, tipa da slušaju, recimo, samo tehno ili trens i ništa ih drugo ne zanima i ne žele da daju šansu nečemu drugom. U tom smislu su uskraćeni, ali to nije do njih, to je do vremena u kojem žive. Na njima je samo da vide koliko žele da unaprede svoj miks i stvore muzički ukus, koji će biti istančan ili ne.
NN: Danas se mnogi nazivaju DJ-evima, pa ljudi pogrešno stiču mišljenje, jer ne znaju da pravi DJ-evi stvaraju svoju muziku...
VUKOVIĆ: Davno sam rekao da nije dovoljno biti samo DJ, jer svaka zemlja ima na hiljade DJ-eva koji dobro puštaju muziku i imaju dobru tehniku. To nikada neće biti dovoljno, dok sam ne uradiš neku pesmu, isproduciraš je, da bi neko čuo za tebe, jer teško da će neko u Njujorku čuti za bilo kog DJ-a iz Beograda, ako nema svoju pesmu. Možeš da miksaš na šest dekova, ali dok ne uradiš nešto svoje, nisi ništa uradio. Danas di-džejing potpuno gubi svoj smisao, zato što postoji veliki broj pomagala, tako da time svako može da se bavi, ako kupi samo neki kontroler i pritisne dugme za sinhronizaciju. Sam softer će dalje uraditi sve ostalo što treba. Ipak, nisam protivnik svega toga, jer ima ljudi koji ih koriste na pravi način, miksujući na četiri ili više kanala istovremeno, i onda se dobijaju neki novi zvuci i neke nove pesme, maltene se uživo radi remiks pesama. Dok, opet, ima DJ-eva koji kupe sebi opremu, daju 300-400 evra, kupe kontroler i softver koji će sve da uradi za njih, odu na "Beatport" i skinu top 100 najprodavanijih pesama i puštaju ih i to je to. Oni ubijaju scenu i ubiju ponude za druge, prave i iskusne DJ-eve, koji ne koriste spomenuta pomagala u takve svrhe. Ja sam počeo na gramofonima, to je moja stara ljubav, ali sam zbog težine ploča i svega prešao na diskove. Ali, evo, ponovo sam kupio "traktor", koji koristim da bih mogao da se vratim na ploče i umiksujem dve ili više pesama istovremeno. Puštam stariju muziku, ali jednako i nešto noviju, moderniju. Uglavnom je to lepo "upakovano", neki tek-haus, s primesama minimala i nešto "mračnije" muzike.