Svaki koncert koji radim je posljedica velike ljubavi prema glazbi, velike ljubavi prema svečanosti muziciranja uživo, uopće. Sve ovo i radim zato što, prije svega, jako volim nastupati i svirati uživo, kazao je popularni pjevač Massimo Savić u intervjuu za "Nezavisne", a pred veliki koncert u gradu na Vrbasu, koji će biti održan 28. septembra.
"Koncert u Banjaluci nije nikakav specijalni događaj, ali ovo kažem u pozitivnom smislu. To je još jedan koncert koji ćemo mi nastojati dovesti do perfekcije u sviračkom i svakom drugom smislu, kao što, uostalom, svaki put i radimo. Važno je da se radi o jednom jako lijepom i estetski dotjeranom prostoru, povijest ga je takvim napravila. Čak i ruina Kastela izgleda veoma atraktivno, bar je meni uvijek takva bila", istakao je on.
Massimo je kazao da je cijeli bend u formi, da sviraju mnogo, a da je sve to razrađeno do najsitnijih detalja.
"Tako da je jasno - jedva čekamo koncert u Banjaluci. Bilo je malih problema da ubacimo koncert u naš raspored, koji je doslovno pretrpan, zbog toga mi je još draže što smo uspjeli", otkriva Massimo.
NN: Još se priča o Vašem grandioznom nastupu u pulskoj Areni. Da li teško raditi takve nastupe i šta banjalučka publika može očekivati?
MASSIMO:Dugo sam se opirao tim takozvanim velikim koncertima. Primjera radi, 68 ljudi je radilo na organizaciji koncerta u Puli. Za sve te ljude treba nekoliko dana hotela, treba ih sve nahraniti i platiti. To je bila jedna ogromna investicija. Nažalost, gabariti, veličina Kastela ne može primiti broj ljudi koliko je to mogućno u Puli, ali definitivno ćemo se potruditi da to bude jedna lijepa i magična večer. U Puli sam se kockao, jer nije bilo rezervne varijante, sve je koštalo više od pola miliona kuna. Dovoljno je bilo da padne kiša, pa da sve propadne. Isto tako, nadam se da ćemo u Banjaluci imati lijepo vrijeme i da ćemo uspjeti svirati što više pjesama s novog albuma.
NN: Da li se danas manje, kako kažete, kockate? Držite li se sigurnih opcija?
MASSIMO:Puno sam se kockao, ali iz neznanja, iz mladenačke drskosti. Takođe i zbog te nemogućnosti lude mladosti da se stane na loptu, da omirišem svijeto oko sebe. Sada, i ako se kockam, radim to pametno, sa znanjem i iskustvom. Ne može mi se dogoditi neka velika greška, kao što mi se ranije događalo da, recimo, odabrem potpuno krivu pjesmu ili slično. U posljednjih desetak godina se kockam sa mojim glazbenim odabirima, ali ne i s rezultatima.
NN: Kazali ste da imate zakazne brojne nastupe. Da li Vam svakodnevni koncerti stvaraju napor?
MASSIMO:Kada god me novinari pitaju šta radim po pitanju kondicije i ostajanja u formi, onda sam mislio da im lažem kada bih rekao da su moji koncerti toliko intenzivni i da se toliko krećem na koncertu da mi je to sasvim dovoljno da održim kondiciju. Kada god bih to rekao, mislio sam da to nije baš prava priča. Prije Arene sam krenuo trčati, pa sam prvog dana kupio kompletnu opremu, da mi ne bi gležanj otišao, da se nešto nepredviđeno ne bi slučajno dogodilo. I trčim tako tri kilometra, i ništa. Nastavim da trčim još par kilometara, vraćam se i shvatim da sam istrčao deset kilometara. Sutradan i prekosutra, također. Čekam neku upalu, ali ništa od toga nije bilo. Mene koncerti zaista održavaju u vrhunskoj formi, tako da nemam problema sa kondicijom. Imam problema s intervjuima u kojima govorim u afektu. To nije neobavezan razgovor, kada čovjek želi da stavi akcent na ono što kaže, onda govori u afektu. Jedino me to umori, ali inače ništa drugo.
NN: Publici ste uvijek djelovali drugačije od ostalih izvođača. Da li ste Vi svjesni te razlike?
MASSIMO:Nisam primjećivao nikakvu različitost. Danas primjećujem razlike, u smislu educiranosti i pristojnosti, ali inače, ja sam samo jedan od onih koji traže svoje mjesto na glazbenom nebu Jugoslavije. Imam sada veliku sreću da počinjemo svirati koncerte i van naše zemlje, i baš sam ponosan. Sviramo u Beču, pa u Moskvi, a krećemo se i prema Italiji... U tom smislu sam drugačiji, jer sam se razvijao uz svoje godine. Recimo, pogledam neku svoju fotografiju ili snimku kada sam imao 25 godina i sam sebi sam danas mnogo zanimljiviji nego tada. Ako se čovjek gradi uz godine koje idu, onda sve to izgleda kako treba. Jasno, ako ne poludiš i kreneš raditi gluposti u krizi srednjih godina. Evo, uspio sam to zaustaviti.
NN: Koliko Vam je teško odrediti da li imate hit, kako znate koju pjesmu staviti na album, a koje odbaciti?
MASSIMO:Meni je drago da sam došao do nivoa u kojem mogu da odlučim da je neka pjesma dobra i ako se potrudim da je završim do kraja, ona će imati uspjeha i kod publike. Dakle, počelo se događati da osjećam vrlo dobro puls ljudi koji me slušaju. I onda nema ljepše situacije. Kada smo radili pjesmu "Suze nam stale na put", sjećam se da je Pegi, koji je napisao stvar, na pola snimanja stao. Rekao je: "Ne mogu više, previše me udarilo, pravimo pauzu od 15 minuta!" Jednostavno su ga emocije malo porušile i već sam tada vidio da je pjesma opasna i da će napraviti to što je napravila. Mnogi su mislili da nakon pjesme "Iz jednog pogleda" nećemo uspjeti napraviti nešto slično, ali ipak jesmo.
NN: Već trideset godina ste na sceni. Da li danas osjećate tremu?
MASSIMO:Imam veliku tremu pred svaki koncert, ali to nije ona koja uništava izvođača, nego ona koja čak daje malo draži nastupu. Stvar je izvući iz treme i biti još jači nego inače. Problem kod mene je što, kad imam koncert, maltene ne jedem ništa cijeli dan. Ako se koncert završi u 23 časa, ja do četiri ujutro ne mogu jesti niti spavati cijeli dan. Nisam postao "rutiner", svaki mi je koncert veoma bitan. Tu mi je pomogao prijatelj i doktor Rauš iz Poreča. On inače hipnozom pomaže ljudima da prestanu pušiti. To mi nikada nije predložio, već da samo probamo nešto malo napraviti da mi smanji tremu. Nešto se malo smanjilo, ali ja sam ja. Jednostavno na određen način doživljavam svoje obaveze i odgovornost prema ljudima, tako da... Malo mi jeste pomoglo, recimo tako.
NN: Kada pogledate unazad kroz sve te godina, kako vidite pop-rok scenu u regionu?
MASSIMO:Mislim da se popularnom glazbom bavi malo ljudi ovdje. Izraz "pop" potiče iz Amerike još sa kraja šezdesetih godina, Endi Vorhol, pop-art i tako dalje. Pop glazba je bila rok glazba prilagođena građanima. Zato mislim da se malo nas bavi pop glazbom. Ima puno krivih ljudi koji su u poslu zato da bi se jednostavno par puta pogledali na televiziji, zauzeli nešto malo radijskog prostora... Nije problem što postoji toliko puno takvih ljudi, nego zato što postoji ta nada, koja se nikada ne ostvari, i tu ima puno gorčine. Problem je i što smetaju da se dobre stvari razvijaju na pravi način. Nisam prezadovoljan time kako stvari stoje, ali hrvatska scena mislim da je užasno jaka. Dovoljno je pogledati Džibonija, "Parni valjak", Olivera, Urbana, "Hladno pivo", Bareta, "Psihomodo Pop" i tako dalje. Ponosan sam na to, mnoge moje kolege rade vrlo ozbiljno i to se vidi u njihovom radu.
NN: Smatrate li onda sebe predstavnikom pop-art žanra u muzici?
MASSIMO:To je ono što radim, "Dodirni me slučajno" je čisti pop-art album. To je primijenjena popularna glazba. Jasno je da je ono što ja smatram umjetnošću sasvim drugačije od onoga što publika smatra. Ali, ukoliko se mogu ljudima približiti na jedan način koji je i njima blizak, a da opet mogu sutradan hodati gradom uzdignute glave, to sam napravio i mislim da to radim svih ovih trideset godina. Da, malo više toga ne bi škodilo, ali meni je dobro.
NN: Imali ste prilično buran život. Da li ste zadovoljni kako je to sve na kraju ispalo za Vas?
MASSIMO:Samo hoću reći ljudima da budu svjesni koliko je ovaj život kratak, koliko je vrlo blizu raju. Financijski problemi i pravi problemi su nešto drugo. Mislim da svi treba da shvatimo koliko je jedinstven ovaj život koji smo dobili na poklon i živimo ga do kraja. Nisam se previše štedio u životu i nekako sam uspio ostati tu i takav kakav jesam, i to predlažem i ljudima. Neka riskiraju, neka okuse život punim plućima, jer drugog života mislim da nema.
Odjeća sa Massimovim potpisom
NN: Bavite se i modom. Može li se uskoro očekivati Vaša modna linija?
MASSIMO:Čekamo da prođe svjetska kriza, da se tekstilna industrija oporavi, sve to čeka. Nažalost, sada ću morati ponovo da crtam kada sve to krene. Još sarađujem s brendom "Di Caprio" i čim se malo popravi situacija izaći će linija i za žene i za muškarce. Pazio sam na svaki detalj.
Površnost je problem
NN: Šta mislite o ljudima koji su danas aktuelni u medijima bez nekog posebnog razloga?
MASSIMO:To je senzacionalizam kojem smo svi poklekli. Interesiraju nas ljudi koji ništa posebno nisu napravili, osim što su bili na par estetskih operacija. Ja se takvih ljudi bojim. To je veliki problem i kod nas i u svijetu - životna, intelektualna, emotivna površnost. Površnost je danas u modi.