Pjesmom "Sjaj u tami", koja je bila odskočna daska za karijeru Massima Savića, ovaj muzičar započeo je koncert u ponedjeljak uveče u Sportskoj dvorani "Borik" u Banjaluci, a publika je do kraja večeri uživala u više od dva sata kvalitetne svirke i u Massimovim najvećim hitovima poput "Dodirni me slučajno", "Kladim se na nas", "Mali krug velikih ljudi", "Iz jednog pogleda", "Stranac u noći".
U samom uvodu koncerta, pozdravljajući publiku, Massimo je kazao kako mu je čast što su baš njega i njegov bend pozvali u Banjaluku na dan kada se slavi ljubav.
On je raspoložene Banjalučane podsjetio kako je pjesmu "Sjaj u tami" napisao njihov nekadašnji sugrađanin Branko Terzić, koji je svojevremeno s Massimom svirao u bendu "Dorijan Grej".
Čestitavši Dan zaljubljenih okupljenim obožavaocima, popularni muzičar nastavio je koncert pjesmom "Nama se nikud ne žuri", a tinjajuća atmosfera nagovještavala je da neće biti žurbe za krajem večeri. Naprotiv, publika je željela i na kraju dobila dugu, muzikom i ljubavlju, obojenu noć. Svakako, kada kažemo dugu, ne mislimo na pomenuta dva sata svirke koja jesu brzo prošla, nego na noć za dugo pamćenje.
Muzičar čija karijera traje četiri pune decenije nije propustio da najavi članove benda i istakne kako bez njih na estradi ne bi postojao.
Marko Matošević, Alen Svetopetrić, Dalibor Pipo Matošević, Boris Popov, Bruno Urlić i Gojko Tomljanović, potvrdili su ono što je Massimo Savić za njih rekao - da su sami krem hrvatske i regionalne muzičke scene, te da vrhunski muzičari ne bi bili to što jesu da uživo ne zvuče još bolje nego u studiju.
Savić je pohvalio i organizatore koncerta, koji su obezbijedili potpuno nov razglas i muzičku opremu, što se po zvuku i te kako osjetilo i u publici.
Naravno, koncert na Dan zaljubljenih ne bi bio to što jeste da nije bilo priče o ljubavi, te da predstavnik stare škole kakav je Massimo Savić nije održao lekciju muškom dijelu publike kako su žene uvijek pametnije od njih, te kako i nakon dvadeset godina braka dame cijene sitne gestove poput otvaranja vrata automobila ili pridržavanja kaputa.
Massimo Savić dobar dio koncerta svirao je i obrade s albuma "Vještina", ne propustivši da kaže šta za njega znače određene pjesme kojima je dao svoj pečat.
Tako se osvrnuo i na period sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka kada je, po njegovim riječima, jedna lopta bila dovoljna da cijela ulica igra fudbal, dok danas svaka kuća ima po pet-šest lopti koje stoje na terasi i koje ne koristi niko.
Bilo je takvo vrijeme, istakao je Massimo, da su svi imali dovoljno, a niko previše, ili je bar takav slučaj s njegovim okruženjem. U tom i takvom okruženju, baš negdje na trotoaru pored Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gotovo svakodnevno gitaru je svirao i bisere od stihova prosipao Branimir Džoni Štuulić.
Kada je prvi put čuo pjesmu "Gracija", Massimo je znao da će je i on nekad sa svojim bendom izvoditi. Tako je i bilo. Bez Štulićeve "Gracije" danas ne prolazi gotovo nijedan Massimov koncert, pa nije ni ovaj u Banjaluci.
Publika je uglas pjevala stihove "Tvoje ruke u neskladu, između zbilje i sna", ali i one "Ne vjeruj mi noćas, svakog časa nudiću ti više". Ove druge je na poziv Gorana Bregovića svojevremeno napisao Massimov prijatelj, mentor i kako ga on naziva maestro Arsen Dedić. Riječ je, dakako, o pjesmi "Loše vino", koja se takođe mnogo godina poslije nastanka našla i na Massimovom albumu "Vještine". Tokom izvođenja ove pjesme, koja je faktički odsvirana u tri nastavka ili koja posjeduje dvije pauze, kako je kome drago, Massimo kao vokal i njegov bend u cjelini demonstrirali su zaista zavidno muzičko umijeće. Demonstracija muzičkog umijeća u slavu ljubavi, zapravo, mogao bi biti naziv kompletnog koncerta. Ovacije prisutnih i usijana atmosfera poslije tek nekoliko odsviranih pjesama to i potvrđuju.
Međutim, ovo neće priznati samo oni koji vole muziku Massima Savića, nego, sigurni smo, i svi ljudi kojima je zvuk struka, a kojima žanr popularne muzike, pa ni sama Savićeva muzika nisu bliski. Ako nekom, dakle, ove pjesme i nisu emotivno bliske, za njihove interpretatore imaće duboki naklon.
Kada je riječ o samoj atmosferi, sva mjesta u publici bila su sjedeća i to na parteru, dok su tribine bile prekrivene zavjesama. Iako je ostao žal kod jednog dijela publike zbog manjka karata i ograničenog broja mjesta, a sve iz dobro znane situacije, oni koji su prisustvovali mogu da potvrde da ovako intimni koncerti nose poseban osjećaj prisnosti između izvođača i publike.
To je primijetio i naglasio i sam Massimo Savić. On je potom ispričao kako je neposredno pred pandemiju u hodnicima Hrvatske radio-televizije s članovima svog benda ushićeno govorio o pjesmi "Mali krug velikih ljudi", koju je za njih napisao Ivan Dečak iz benda "Vatra". Tada niko nije ni slutio zatvaranja i da svijetu prijeti jedna pošast zbog koje će "mali krug velikih ljudi" uskoro posebno biti na cijeni i to onoj emotivno-duhovnoj. Svi su, naime, jedno vrijeme bili zatvoreni sa svojim malim krugom velikih ljudi, a Massimova pjesma ostaće rijetka lijepa stvar jednog, za mnoge, teškog vremena.
Bilo kako bilo, vrijeme za ljubav nikada nije i nikad neće biti pogrešno, a nešto slično je poručio popularni pjevač nakon što je udaranjem nogom o pod i snažnim aplauzima od strane publike vraćen na bis.
"Kod nas nema štednje, uvijek dajemo svoj apsolutni maksimum. I vi ste svoj maksimum dali baš na dan ljubavi. Ljubavi uvijek fali u svijetu", poručio je Massimo Savić na samom kraju koncerta i isti zatvorio pjesmom "Krug u žitu".
Organizatori koncerta bili su "OK team" i "Prorent" uz podršku generalnog sponzora, kompanije "M:tel".
