Pevaću dok god budem imao snage i srca za pesmu. Kada više ne budem mogao svakoj pesmi dati deo svog srca, napustiću pevanje, jer drugačije ne znam raditi ovaj posao, kaže Miki Jevremović, legendarni srbijanski pjevač, koji proslavlja zlatni jubilej - pola vijeka karijere na sceni.
Jedan od najpopularnijih pjevača zabavne muzike u bivšoj Jugoslaviji danas iza sebe ima održanih 10.000 koncerata širom svijeta, oko 200 objavljenih albuma prodatih u više od 15 miliona primjeraka, te 106 pobjeda na festivalima. Za njegovu bogatu karijeru, milionske tiraže, brojna priznanja i nagrade zaslužni su hitovi: "Pijem", "Grkinja", "Adio", "Meseče, ti stari druže", "Neka toče staro vino", "Ako jednom vidiš Mariju", "Jedina moja"...
Legenda zabavne muzike jubilej planira obilježiti koncertima širom Srbije i BiH, a nakon nedavno održanog velikog solističkog koncerta u beogradskom Domu sindikata, gdje mu je prije pola vijeka i počela karijera, u petak naveče nastupio je i pred banjalučkom publikom.
U intervjuu za "Nezavisne " priča kako danas gleda na svoju bogatu karijeru, o novoj monografiji, zašto je miljenik ženskog dijela muzike, ali i otrkiva da uskoro planira svoju publiku obradovati novim pjesmama.
NN: Iza Vas se nalazi pola vijeka uspješne karijere. Kako gledate na protekli period?
JEVREMOVIĆ: Koliko god brojka 50 godina deluje "zastrašujuće", toliko je bilo i lepo. Svoju prvu ploču "Mama" sam snimio davne 1962. godine. Dok razmišljam, učini mi se da je to juče bilo, ali onda kada pomislim koliko sam mnogo nosača zvuka snimio, da sam prošao hiljade i hiljade kilometara održavajući koncerte širom sveta, shvatim da je zaista prošlo tih pet decenija. Ponosan sam što 50 godina na estradi obeležavam koncertima na kojima ću svojoj vernoj publici pevati neke pesme stare i pola veka i to sa istim žarom kao nekada.
NN: Povodom jubileja odštampana je i monografija o Vama. Kako je bilo 50 godina tako bogate karijere staviti u jednu monografiju?
JEVREMOVIĆ: Užasno teško. Monografiju je uradio moj brat, a ja sam u prvom momentu pomislio da nema šanse da je napravi. Razmišljao sam kako strpati 50 godina u jednu knjigu. Ipak, nakon mnogo rada i truda koje je uložio, monografija je ugledala svetlo dana. Knjiga, između ostalog, sadrži novinarske članke i fotografije iz različitih perioda moje karijere. I danas sam opsednut mikrofonom i pesmom. To je za mene kao magija.
Ponosan sam što jubilej obeležavam koncertima na kojima ću publici pevati sa istim žarom neke pesme stare i 50 godina, kaže pjevač
NN: Poznato je da ste miljenik naročito ženskog dijela publike? Da li je to zbog toga što su Vaše pjesme pune emocija?
JEVREMOVIĆ: Pesme i treba i moraju da nose emocije, jer nisu pesme ako ih nema u njima. Logično je da su dame emotivnije od muškaraca i da do njihovih srca lakše dopiru takve pesme. U mojoj monografiji postoji jedna fotografija sa mog prvog koncerta u Domu sindikata, gde se u prvih 10 redova vidi samo jedan muškarac, sve su bile devojke i žene. Inače, ja sam bio i ostao pevač sentimenta i svih ovih godina nisam se menjao. I u moje vreme su se pojavljivali neki novi razni pravci. U muzičkom opredeljenju je najvažnije da slušaš svoje srce i onda sigurno ne možeš pogrešiti.
NN: Da li možete uporediti stanje na muzičkoj sceni u vrijeme kada ste Vi počinjali i danas?
JEVREMOVIĆ: Danas mladi pevači u odnosu na ranije godine imaju mnogo više mogućnosti da se dokažu, međutim, plašim se da to nije to kao što je bilo nekada. Nekada je zaista kvalitet izlazio na površinu. Bilo je i tada među pevačima talentovanih, polutalentovanih i netalentovanih, ali su samo najbolji opstajali. Publika je bila ta koja je birala. Danas, nažalost, ti koji imaju talenta često nemaju šanse isplivati. Često je novac taj koji je danas prioritetan za uspeh. Na sceni je zavladala plastificiranost i robotizam. Mislim da je danas mladim talentovanim muzičarima vrlo teško opstati na sceni.
NN: Kako gledate na turbo folk, koji je prevladao ovdašnjom muzičkom scenom?
JEVREMOVIĆ: Ja sam kao predsednik Udruženja izvođača džez i zabavne muzike Srbije pokušavao da se izborim s tim, i mislim da sam jedno vreme nešto i uspeo. Organizovao sam "Beogradsko proleće", koje je iznedrilo neke nove mlade pevače, od Madam Piano, Cece Slavković… Međutim, danas je iz tog vremena jedino Željko Joksimović opstao, jer je izuzetno talentovan. Nažalost, ta pop muzika, koja nije agresivna, ne može opstati od turbofolka koji je zavladao na našim prostorima. Turbo folk nema emocija. Ne može muzika biti napravljena iz kompjutera, mora iz srca da izađe. Samo takva može da opstane. Nažalost, taj izraz turbo se uselio u sve vrste umetnosti, ne samo u muzičku umetnost. To je naša izmišljotina, ali se treba kvalitetno boriti protiv nje.
I danas sam opsednut mikrofonom i pesmom. To je za mene kao magija, kaže Jevremović
NN: Planirate li u narednom periodu obradovati svoju publiku novim pjesmama?
JEVREMOVIĆ: Naravno, još u meni ima vatre! Još imam mnogo toga da kroz pesmu dam i ispričam publici. Planiram da snimim nekoliko novih pesama. Postalo je apsurdno snimiti album, jer se uglavnom vrti nekoliko numera, a ostale prođu potpuno nezapaženo, a uložite mnogo novca. Dosta radim, možda nisam mnogo zastupljen u Srbiji jer je ovde na ceni neka druga muzika, ali pevam u regionu, svuda gde me zovu.
Najstariji apsolvent na svijetu
NN: Malo je poznato da ste nesuđeni inženjer mašinstva. Jeste li ikada požalili što ste se okrenuli muzičkim vodama?
JEVREMOVIĆ: Nikada se nisam pokajao što sam se profesionalno posvetio muzici. Apsolvirao sam mašinstvo, a faklutet mi je odlično išao. Često se znam našaliti da sam najstariji apsolvent na svetu. Sećam se da je jednom prilikom, za vreme junskog ispitnog roka, trebalo da biram da li ću izaći na ispit iz fluida ili otići na turneju. Iako sam imao 10 iz kolokvijuma, odlučio sam se za turneju i nikada više nisam polagao fluide. "Uhvatila" me je muzika i zbog toga se ne kajem, mada ponekad osetim krivicu što nisam udovoljio roditeljima. I danas sam opsednut mikrofonom i pesmom. To je za mene kao magija.