Iako nije eksponirana osoba u narodnjačkom miljeu, nijedan dernek ne može proći bez njegovih hitova, poput "Dao bih ovo malo života", "Sjećaš li se kad smo klinci bili", "Jedna žena plave kose", "Otišli smo, ti ostade majko", "Za ljubav sam mladost dao".
Tvorac ovih hitova je Milanče Radosavljević, koji je nedavno imao zapažene nastupe u Jelahu i Tešanjci na području opštine Tešanj.
NN: Vaši muzički počeci vezani su i uz harmoniku.
RADOSAVLJEVIĆ: Ja sam ranije svirao harmoniku i s njom sam se družio 26 godina. Ovaj divni instrument učio sam od pokojnog profesora Stevanovića. Sad mi sin svira harmoniku, kćerka mi je profesor klavira u muzičkoj školi. Osim supruge, svi smo muzičari. S pravom mogu reći da smo prava muzička porodica.
NN: Prvu ploču snimili ste daleke 1975. za aleksandrovački "Diskos", ali u svojoj karijeri niste puno snimali. Zašto?
RADOSAVLJEVIĆ: Tačno je, prvu sam ploču snimio s Acom Stepićem. Sećam se dobro te ploče "Pozdravi mi draga sina". Kad se to desilo, ja sam bio najsrećniji čovek, ne samo u staroj Jugi, već na celom svetu. Imam oko šezdesetak pesama, ne snimam često. Već osam godina ništa ne snimam. Moje je mišljenje da pevača ne treba prisiljavati da snima svake godine. Toliko ih ima, pa nek' se čuju svi, a ne samo ja.
NN: Vaše pjesme imaju dušu. Jedan ste od rijetkih koji je odolio tzv. turbo folku. I ovi novi klinci poznaju vaše pjesme. Da li ste iznenađeni tom činjenicom?
RADOSAVLJEVIĆ: Ja sam svestan šta pevam! Pevam pesme ljubavne, bolne, teške, o rastanku i sećanju na neku bivšu ljubav. Po tom repertoaru sam prepoznatljiv, takav mi je i glas - setan i osećajan. Naravno da sam iznenađen da mladi znaju moje pesme, jer nikada nisam bio medijski eksponirana osoba.
NN: Kako se mladi pjevači odnose prema vama?
RADOSAVLJEVIĆ: Svi me poštuju i korektno se odnose prema meni. Takav odnos ne zavisi samo od njih, već i od mene. Ako se ja prema njima odnosim ljudski, očinski i oni će prema meni. Oni znaju da sam korektan čovek. Ja se ne napijem, pa da onda provociram mlađe kolege. Veoma sam zadovoljan s mlađim kolegama, cene me i poštuju. Oni imaju svoje društvo, ljubavi, pesme, svoj život, a ja sam prošlost i toga sam svestan.
NN: Šta mislite o njihovima pjesmama?
RADOSAVLJEVIĆ: Ne mogu ništa reći o ovim novim pesmama, jer sam prestario za takvu vrstu muzike. To su pesme novog, njihovog vremena i garantujem vam da i u tom njihovom pevanju ima mnogo lepih pesama.
NN: Ima li nekih imena na koje tipujete da bi mogli nastaviti utabanom stazom kojom ste krenuli Vi?
RADOSAVLJEVIĆ: Ima ih puno. Sve su to imena i svi oni koji snimaju su perspektiva i imaju šanse. Oni mnogo pametnije rade od nas nekad, koji smo radili na "slijepo". Oni to rade na sigurno, uz pomoć TV, oni idu pravim putem, oni ne fulaju. Ja sam se na televiziji prvi put pojavio nakon desetak godina karijere.
NN: Kada ste bili mladi, ko je bio Vaš uzor?
RADOSAVLJEVIĆ: Moj muzički uzor bio je Safet Isović. Njega sam najviše volio. Strašno mi je žao što takva legenda nije više među nama. Volio sam i Zaima Imamovića, ali kao Sajo takva se legenda ne rađa.