Dok se na radio-stanicama vrti njihov aktuelni singl "Ljeto", posvećen toplim danima koji su na izmaku, hrvatski bend "Elemental" punom parom radi na novom albumu.
Pjevačica i reperka Mirela Priselac, poznatija kao Remi, priznaje da, što se tiče zvuka, još ne zna kakav će tačno biti.
"Imamo dvadesetak pjesama i još nekoliko instrumentala, tako da sve ovisi o tome koje pjesme izaberemo. Vidjećemo u kojem će to smjeru ići, hoće li biti više žešći, u rokerskom smislu, ili malo eksperimentalniji. Ili, što se tiče tematike, da li će biti socijalniji ili osobniji. Imamo tematika "od - do", suludih tema, nekih svakodnevnih, ljubavnih...", otkriva Remi.
NN: Da li će se singl "Ljeto" naći na novom materijalu?
REMI: O tome sam baš razmišljala neki dan i pričala sa Erolom, gitaristom benda. Mi čak razmišljamo da je ne stavimo na album, pošto je ta pjesma, 'ajmo reći, bila više nešto kao podsjetnik ljudima da smo tu, da radimo i da smo u studiju. Možda je stavimo kao neki "special editon", možda će završiti na albumu, nemam pojma. To ćemo sve vidjeti u posljednjim pregovorima i dogovorima kada se bude odlučivalo koje pjesme idu na album, a koje ne. Sad to, fakat, ne znam reći. Inače, što se tiče stila, pjesma "Ljeto" odudara od ostalih novih pjesama koje smo napravili, više je u starom zvuku "Elementala". Bliža je, recimo, pjesmi tipa "Dobar dan", dok su ostale pjesme koje će se pojaviti na novom albumu, onako, malo "pomaknute".
NN: Hoće li novi album donijeti promjene?
REMI: Biće sigurno promjena, da ih nema, onda smo bez veze radili. Naša poanta je da radimo sami na sebi sa novim materijalom, da se poguramo malo naprijed i poguramo malo granice. Ono što ste vi navikli od nas slušati i što smo mi u krajnjem slučaju navikli raditi, je da budemo na nekom nepoznatom terenu. To je jedini način da nešto bude svježe, novo i zanimljivo, isto kao u bilo kakvoj vezi, kako bi stalno iznenađivali jedno drugo. I naš odnos prema muzici je ljubavnički, pa prema muzici i stvaranju moramo uvijek biti svježi.
NN: Hoćete li sa nekim sarađivati na albumu?
REMI: Do sada nismo previše razmišljali o suradnjama. Nama je to uvijek teško uskladiti, jer radimo pjesme duži period vremena i malo nam je nezgodno "užicati" bilo koga da dolazi na probe sa nama 10 puta, tako da smo u filmu - radije ne nego da. Opet, imali smo neke ideje, ali je to sve ostalo na nekim kombinacijama, nismo još ništa konkretizirali. Lično bih voljela, ako se ukaže prilika, pa onda ostaje da se vidi kako ćemo to logistički riješiti.
NN: Da li inspiraciju crpite iz ličnog iskustva ili se bazirate na tuđim pričama, pa to pretočite u stihove? Da li je u pitanju neko posebno emotivno stanje, nekakvo drugačije stanje duha?
REMI: Neki put kad mi je život dosadan, onda se više oslanjam na priče drugih, pa mi oni daju inspiraciju. Ali, kad imam događaja u vlastitom životu i previše, onda nekako najviše crpim iz toga. Nekada pišem da se izliječim, nekada da izbacim frustraciju. Pišem i zato što sam sretna ili tužna. Nema pravila, to je sada već neko moje stanje svijesti i više ne gledam na to kao "aha, idem ja sad stvarati", nego jednostavno pišem, uglavnom, svaki dan. A, opet, nekada ne uzmem olovku ili ne otvorim laptop po mjesec i pol, pa sljedeći tjedan napišem pet novih pjesama.
NN: S obzirom na to da su Vaši tekstovi u neku ruku kratke priče, da li ste razmišljali da se okušate u pisanju proze?
REMI: Izašla mi je jedna kratka priča. Prije toga nešto slično tome su bile zadaće u srednjoj školi, tako da nisam dugo pisala nešto tog tipa. Onda me Arsen Oremović, urednik izdanja "Zvučni zid", zamolio da napišem jednu kratku priču, pa sam se odlučila na to, onako, na jedvite jade. Prvo mi je bilo baš super, tipa: "Ma, može!". Kasnije sam razmišljala što se ja guram u te vode, kada nisam kvalificirani spisatelj. Nekako ne možeš samo odjedanput doći i reći: "Hej, evo mene". Tada mi je rekao da imam dva tjedna, pa ako hoću - da napišem, a ako neću, nije pod moranje. E sad, pošto ja mrzim odustajati, rekla sam da ću napisati, pa kud puklo da puklo. Na kraju je ispalo sjajno. Ta dva tjedna sam radila na dvije kratke priče, malo sam ih uljepšavala, bacala van rečenice, mijenjala konstrukcije. To je izašlo u zbirci koja se zove "Vinilne priče".
NN: Kako uopšte gledate na hip-hop scenu danas, čini se da repera ima više nego ikada?
REMI: Šta ja znam, možda su široke hlače opet došle u modu. U biti, ja ti jako malo pratim tu repersku scenu, nemam više živaca za to, kunem ti se. Toliko ima škarta, toliko loših pjesama. Postala sam jako selektivna, pa ako mi se nešto ne svidi nakon pola minute, vjerojatno mi se neće svidjeti ni ostatak. Prije sam razmišljala kako treba pomoći mladima, treba poslušati pa makar bilo i loše, pa bih ipak preslušala i rekla: "A joj, pa ne znam... Dobro je". Ali, to ima više štete nego koristi. Ljudima daješ neke lažne nade. Bolje iskreno reći: "Slušaj, nađi ti neki drugi posao". Ima zbilja dosta onih koji se bave glazbom, a trebalo bi da probaju nešto drugo, ali zato ima i ljudi koji znaju složiti stvar da se "smrzneš". Recimo, što se tiče BiH, meni je Priki jedan od najboljih repera. Eda Maajku uopće neću stavljati u tu kategoriju, Edo je kategorija za sebe. Frenkie je toliko lud i genijalan, da ne trebate imati više repera u BiH, jer imate Frenkija. Ima ljudi koji su mi jako dragi i jako su talentirani. Njima svu sreću želim!
NN: Šta jedan dobar reper mora da ima? Samo dobru priču pretočenu u rimu i dobar "flow" ili treba da posjeduje još nešto?
REMI: Mislim da bilo koja osoba, a ne samo reperi, koja stupa na pozornicu, mora imati karizmu. Jeste da moraš napisati dobru pjesmu, da moraš imat "njuh" za prepoznati dobru temu i prezentirati na dobar način, ali isto moraš imati umijeća na pozornici to predstaviti. Znam dosta njih koji su tehnički savršeni, ali kad izađu na stejdž, tu nema ništa. Nema kemije, ne postoji taj "X faktor", kako bi se to nazvalo. Mislim da je to dosta bitno. Čak i neki ljudi koji nisu toliko talentirani ili samouvjereni, ako imaju "X faktor", to ih može spasiti.
NN: Morate priznati da se izdvajate, jer nema baš puno ženskih repera na sceni. Koliko je teško napraviti te "duetske" pjesme koje izvodite Shot i ti?
REMI: Nekada je teško, pa onda odustanemo od neke teme, ali zato, srećom, ima dosta drugih tema na kojima se međusobno dopunjavamo. U neke se ne mogu uklopiti, pa otpadnu. Recimo, nisam u tom filmu ili nisam o tim temama nikada razmišljala, neka tema me ne zanima i slično. Ili jednostavno prepustiš toj drugoj osobi da napravi solo pjesmu.
NN: Malo je sviračkih hip-hop bendova kao "Elemental", koliko vam je od pomoći to što ste drugačiji?
REMI: Odmaže mi, jer na put ide sedam ili osam ljudi, pa je u kombiju uvijek gužva. Pomoglo mi je jer imam prijatelje sa kojima stvaram. Nismo samo unajmljeni svirači koji su tu iz finansijskog ili bilo kojeg drugog interesa, nego smo frendovi, pa se lako zaboravi ta gužva i sedam ljudi koje treba uskladiti. K'o neki vrtić smo, ili razred koji ide okolo na ekskurzije, tako da ima to svojih prednosti i mana. Ali, ipak je mnogo više prednosti, u svakom slučaju. Zato ostajem u tome i dalje.
NN: Jeste li imali neugodnih situacija zato što ste poznati?
REMI: Odmoglo mi nije, bar za sada. Nije bilo nikakvih neugodnih situacija. A pomoglo mi je, recimo, kad nas je murija jednom zaustavila. Prepoznali su nas i nisu nas maltretirali, nego su nam progledali kroz prste. A realno su nas mogli zeznuti. Znaš kako, čovjek lako nađe razlog kad hoće. Dakle, nikada nisam bila u situaciji da mi odmogne, uglavnom je uvijek bila pozitiva.
NN: Kako gledate na besplatno pružanje muzike na internetu koje neki bendovi praktikuju i koliko to zadire u oblast autorskih prava?
REMI: Podržavam besplatno skidanje muzike sa interneta, posebno ako se radi o demo bendovima ili onima koji su već toliko poznati, slavni i bogati da im nije problem tako nešto napraviti. Ali, ima bendova koji žive od svojih autorskih prava i njima je važno da se kupi album ili skine u digitalnom obliku. Mene u svemu tome živcira što kod nas u regiji nema servis preko kojeg bi ti mogao skinuti muziku u digitalnom obliku za svoj iPod ili mobitel, i platiti to pet, deset kuna ili koliko već maraka. U svijetu imaš taj iTunes, a ne znam u kojem smo mi uopće stoljeću. Nadam se da će to neko napraviti, to je budućnost muzike, a diskovi sigurno nisu. Vrijeme će ih pregaziti kao i ploče, i skupljaće ih samo šačica entuzijasta.