Mirela Priselac Remi pjevačica je i zaštitni znak zagrebačkog hip-hop sastava "Elemental", koji u subotu, 9. decembra, gostuje u Klubu studenata u Banjaluci (KSB).
Organizator koncert "OK team" ovu grupu najavljuje kao portparole nove generacije, dok sama Remi u najavnom video-snimku kaže da se "Elemental" i Banjaluka javno vole, te da dolaze "nabrijani" kao i svaki put. Više o svemu ovim povodom govorila je i za "Nezavisne".
NN: Ova godina za "Elemental" protiče u proslavi 25 godina postojanja. Da li ste na početku očekivali da ćete toliko ostati u muzici i kakav bi bio Vaš kratki osvrt na dosadašnju karijeru benda?
PRISELAC: Kad smo 1998. godine osnovali bend, zaista nismo nimalo razmišljali o budućoj perspektivi. U to vrijeme bilo nam je bitno samo da imamo bend, da radimo zajedno, da imamo neki svoj prostor izražavanja - a kamo će nas to odvesti i ima li perspektive, o tome nismo uopće razmišljali. Možda je to najbolji način, jer smo bili vrlo neopterećeni. Imali smo 17-18 godina, a mladi ljudi obično žive u momentu. Sve ove perspektive ili retrospektive su sport za starije.
NN: Hip-hop postoji 50 godina, a Vi ste u muzici već četvrt vijeka. Koliko se za to vrijeme mijenjala istorija muzike, muzička industrija i sama hip-hop scena?
PRISELAC: Ako bih morala izabrati jednu jedinu riječ da opišem posljednjih 25 godina, bila bi to riječ "vibrantno". Sjajna stvar kod kreativaca jeste da nikada ne stoje na mjestu. I kad tapkaju tražeći novu inspiraciju - nisu statični, već i u tom "iščekivanju" stvaraju neki novi kreativni sadržaj. I tako je bilo posljednjih 25 godina - i kad smo imali osjećaj da muzika "stoji" ona se kretala, stvarali su se novi žanrovi, nova lica i načini izražavanja. I to je apsolutno prelijepo za promatrati, ako si dovoljno svjestan da otvorenih očiju i srca promatraš svijet oko sebe.
NN: Da li podjela muzike na žanrove u vremenu tehnologije ima smisla?
PRISELAC: Premda su se žanrovi dosta približili jedni drugima (to je najvidljivije na pop, mainstream sceni), na alternativnoj sceni su obrisi žanrova i dalje dosta vidljivi. Pop muzika je asimilirala sve ono što joj "služi" ili što joj se sviđa, dok na underground, alternativnoj ili indie sceni žanrovi i dalje postoje kao zdrave odrednice gdje jedno počinje, a drugo završava.
NN: U KSB-u u Banjaluci svirate 9. decembra... Rekli ste da se "Elemental" i Banjaluka javno vole. Kada je počela ta ljubav?
PRISELAC: Još davnih dana, kada smo shvatili da nas od Banjaluke dijeli samo dva i pol sata puta, a publika nas dočeka uvijek raširenih ruku! Ljudi u Banjaluci zaista su sjajni, nevjerojatno srdačni i blagonakloni. To je grad koji zna što je koncertna kultura, između ostalog, zbog fenomenalnog "Demofesta", koji je godinama gradio banjalučki muzički i kulturni identitet.
NN: Koje su prednosti svirki u klubovima u odnosu na muzičke festivale na otvorenom ili veće koncerte u dvoranama?
PRISELAC: Pozornica je inače mjesto na kojem se ništa ne može sakriti. Bilo da govorimo o borama, celulitu, perikama, šminki ili emocijama - sve je izloženo, ogoljeno i direktno, koliko god mi s pozornice to sve pokušali ponekad i sakriti. Publika te čita kao slikovnicu, sve se osjeti... Pa onda kada, znajući sve to, prenesemo to na malu scenu jednog kluba za 200-300 ljudi, možeš misliti kako se ta energija opipljivo osjeti. Ako bih morala birati, klupsku svirku bih radije nego festivalsku onih dana kada sam dobro raspoložena, jer onda publika točno osjeti kako sam. A festivalske, velike bine, dajte mi kad sam down, da me masa digne iz mog funka, da im vratim istom mjerom i da tako jedni druge liječimo.
NN: Ove godine objavili ste dvije pjesme zajedno sa spotovima. Riječ je o naslovima "Hajde ljubav dođi" i "Usta na usta". Koliko ste zadovoljni reakcijama?
PRISELAC: Jako sam zadovoljna! Te su dvije pjesme, dva lica iste kovanice, jedna je pjesma klasičan feelgood "Elemental", a druga je malo zaguljenija, s nekim novim muzičkim momentima... I sjajno mi je promatrati kako se slušatelji dijele u dva tabora, biraju svoju favoritkinju, brane jednu pjesmu od druge. O tome ne razmišljam kad pišem i uvijek me iznenadi kako drugi shvaćaju pjesme koje za mene imaju neko posve intimno značenje. Kao da svaki slušatelj u njih zalijepi nešto svoje, neku svoju interpretaciju ili shvaćanje i tako dodaje neku vlastitu vrijednost.
NN: Nakon "Ilice" iz pandemijske 2020. godine, kada možemo očekivati novi album?
PRISELAC: Evo, samo što nije! Još imamo malo posla u prostoriji za probe, da zaokružimo ovih nekoliko pjesama za koje smatramo da su zaslužile biti na albumu, onda studio i snimanje, pudranje i poliranje, i 2024. bit će naša!
NN: Autorka ste zbirke poezije "Masarykova", koju ste promovisali pri muzičkim festivalima, ali i van njih. Da li je i kome, ako jeste, poezija važna danas?
PRISELAC: Ja sam možda zadnja osoba koju bi trebalo da pitate o sudbini poezije. Ja poeziju ne razumijem i zato je pišem. Pokušavam raščijati njezinu poruku, sve te slike i riječi koje mi padaju na pamet i koje onda slažem u neke stihove ili redove. Ja ne razmišljam o smislu dok pišem. Ja jednostavno pišem, kao neko vozilo ideja iz nekog etera u slova na papiru. Oblikujem ih onako kako mi dolaze, pokušavam se ne posvađati s njima i ne zamjeriti im se, i u tom podrazumijevajućem kompromisu moje pjesme i ja živimo u mirnoj kući.
NN: Koje su osnovne razlike u pisanju tekstova za bend i u pisanju poezije?
PRISELAC: To samo ovisi o periodu u kojem se nalazim. Naime, ako znam da mi predstoji album "Elementala" ili solo projekt, onda mi misli prirodno bježe ka pjesmama koje ću uglazbiti. One više vole rimu. A ako sam u periodu između dva albuma, onda prirodno naginjem prema poeziji. Ona više voli slobodan stih.
NN: Kako vidite "Elemental" u narednih 25 godina?
PRISELAC: S dioptrijom, to sigurno, he-he.