Mladen Matović je kompozitor, dirigent, muzički pedagog i direktor Kulturnog centra Banski dvor, podjednako uspješan u sva četiri nabrojana polja.
Ako kojim slučajem ne zalazite u Banski dvor, koji, zahvaljujući ovom čovjeku, radi kao kulturni dragstor sa preko dvije stotine događaja godišnje iz oblasti kulture u vlastitoj produkciji, onda ste čuli za profesora na Akademiji umjetnosti koji je svojevremeno na osnovnim i postdiplomskim studijima imao prosjek ocjena ni manje ni više nego deset.
Ako nemate pojma ni o tome, niti vas tako nešto interesuje, onda znate za Ženski kamerni hor "Banjalučanke" koji vodi, a koji se u Banjaluku vratio sa ravno deset zlatnih medalja sa svjetskih i olimpijskih horskih takmičenja održanih širom zemaljske kugle. Ako do vaših ušiju nije došla vijest ni o tim, ali ni o mnogim drugim nagradama ovog hora, uključujući i pedeset Matovićevih ličnih nagrada, onda sigurno znate neku njegovu kompoziciju. Ako niste čuli nijednu njegovu kompoziciju, a da ne idemo dalje, imate nekakve veze sa Banjalukom i okolinom, onda po srijedi može biti samo jedna stvar - čuli ste samo ne znate da je ta kompozicija Matovićeva.
Ovaj umjetnik i kulturni poslenik za "Nezavisne" je govorio u trenutku kada Kulturni centar Banski dvor nizom visokokvalitetnih događaja obilježava devet decenija postojanja. Pobrojati te događaje u novinskom tekstu nemoguća je misija, stoga je Matović pomenuo samo neke od njih, držeći fokus na sopstvenom umjetničkom radu, a povod za intervju je zapravo bila zlatna medalja Ženskog kamernog hora "Banjalučanke" osvojena na nedavno održanom Međunarodnom horskom takmičenju "Sing for Gold - World Choral Cup" u Španiji.
NN: Koliko je za Vas značajno osvajanje zlatne medalje u Španiji ?
MATOVIĆ: Veoma smo srećni i ponosni što smo na još jednom značajnom takmičenju koje je okupilo više od 30 horova iz 24 zemlje svijeta zadržali kontinuitet kvalitetnih takmičarskih nastupa na internacionalnoj horskoj sceni. Imajući u vidu činjenicu da je u ovoj godini došlo do svojevrsne smjene generacija u ansamblu, prvi i osnovni cilj učešća Ženskog kamernog hora "Banjalučanke" na takmičenju u Španiji predstavljao je testiranje naših trenutnih izvođačkih mogućnosti i pripremu pred narednu i veoma zahtjevnu takmičarsku sezonu. Ovo je istovremeno bilo i naše prvo veliko takmičenje nakon privremene pauze koju je svim horovima svijeta nametnula pandemija virusa korona i vratili smo se na svjetsku scenu na najljepši mogući način - osvojili smo zlatnu medalju i trijumfovali u kategoriji tradicionalne muzike.
NN: Šta je, po Vašem mišljenju, najveći kvalitet Ženskog kamernog hora "Banjalučanke"?
MATOVIĆ: Jedan od najvećih kvaliteta našeg ansambla, što kao pedagog smatram velikim uspjehom, jeste činjenica da smo izgradili jedan izuzetno harmoničan i zdrav kolektiv u kojem svi funkcionišemo kao jedna velika i složna porodica. Istovremeno, ponosan sam na činjenicu da smo u horu uspjeli da razvijemo visok stepen kolektivne odgovornosti i samosvijesti u smislu iskrene želje za što boljim predstavljanjem svog grada i Republike. U svijetu i kod nas se u svakom trenutku vrlo dobro zna šta je prioritet. U mjesecima pred takmičenje, česti su slučajevi da imamo i pet ili šest proba sedmično, što najslikovitije govori o tome kolika su odricanja i posvećenost potrebni da bi se stiglo do vrhunskih rezultata.
NN: Petu godinu zaredom renomirana imena iz svijeta umjetničke muzike dolaze u Banjaluku na festival "Jesenja sonata". Koliko ste zadovoljni odzivom sugrađana i uopšte uticajem ovog festivala?
MATOVIĆ: "Jesenja sonata" je u prethodnom periodu postala regionalno i internacionalno prepoznatljiv festival, dobivši izuzetno pozitivne recenzije od strane muzičke kritike, te veliku podršku publike koja nam je kroz maksimalnu posjećenost svih festivalskih programa pokazala da se nalazimo na pravom putu i da umjetnička muzika i te kako ima svoje posjetioce, ukoliko im se ponudi kvalitet i adekvatna promocija pripremljenog programa. Zamišljen kao elitni, višednevni muzički događaj, susret vrhunskih muzičkih umjetnika iz zemlje i inostranstva, te svojevrsni nacionalni i internacionalni forum najviših umjetničkih standarda, "Jesenja sonata" je u proteklih pet godina ugostila neka od najznačajnijih imena umjetničke muzike današnjice.
NN: Pored "Jesenje sonate" osnovali ste i "Intime Jazz Fest"....
MATOVIĆ: Da, te sad već čuvene 2018. godine inicirao sam pokretanje dva festivala u organizaciji Banskog dvora, smatrajući da je ustanova zrela da napravi produkcijsko-organizacioni iskorak kad je u pitanju organizacija programskih sadržaja u vlastitoj produkciji. Iako su neki tada bili skeptični jer je to u tom trenutku izgledalo prilično hrabro i ambiciozno, oba festivala su zaživjela i kroz svoje reprezentativne programe i veliku podršku publike, "Jesenja sonata" i "Intime Jazz Fest" u potpunosti su opravdali svoju svrhu, misiju i cilj. U ovoj godini smo proslavili i prve male jubileje jer su oba događaja doživjela svoje peto festivalsko izdanje.
NN: Mnogo je pohvala na Vašu adresu stiglo od kada ste prije više od pet godina preuzeli vođstvo Kulturnog centra Banski dvor. Koja je tajna uspjeha?
MATOVIĆ: Tajna uspjeha se krije u rečenici koju često izgovorim u šali "Samo se miješam u svoj posao". Naravno, da ne budemo neozbiljni, nije dovoljno samo nešto silno željeti i htjeti. Paralelno s tim htijenjem jednako je važno imati određeno iskustvo, znanje i sposobnost da se bavite konkretnom oblašću. A najbolji menadžer je u stvari onaj koji vrlo dobro zna šta ne zna. Na primjeru Banskog dvora pokazali smo kako se uz dobru organizaciju, jasnu viziju i plan aktivnosti, za relativno kratko vrijeme može izgraditi imidž regionalno prepoznatljivog kulturnog centra koji danas u prosjeku godišnje realizuje oko dvije stotine raznovrsnih (muzičkih, likovnih, književnih, dramskih i filmskih) programskih sadržaja u vlastitoj produkciji. Kada sam tek došao na ovu poziciju, moja vizija razvoja Banskog dvora podrazumijevala je dva glava kolosijeka - jedan je predstavljao povratak nekadašnjoj praksi organizovanja reprezentativnih programa, a drugi kontinuirano pokretanje novih scena za kulturne namjene ustanove. Pored svega što sam već rekao o realizovanim programima Banskog dvora, ponosan sam na činjenicu da smo u prethodnom periodu pokrenuli i otvorili scene Art dvorišta, Art terase, Art bioskopa i stalne izložbene postavke "Vrbaska banovina", koji su u značajnoj mjeri obogatili kulturnu ponudu ustanove.
NN: Autor ste muzike za predstavu "Konjić Grbonjić", koja je ove jeseni otvorila 67. sezonu u Dječijem pozorištu Republike Srpske, što je Vaša petnaesta saradnja sa ovom kućom. Inače, kolika je radost stvarati za djecu u odnosu na sve ostalo što radite?
MATOVIĆ: Uvijek je velika radost i istinsko uživanje sarađivati sa ansamblom Dječijeg pozorišta Republike Srpske jer je to kolektiv koji veoma dobro poznajem i to u velikoj mjeri olakšava put ka kvalitetnim rješenjima u mom dijelu posla. Posebno zadovoljstvo je bilo sarađivati sa rediteljkom Ivanom Dragutinović Maričić iz Beograda, koja je od samog početka imala jasnu viziju kako realizovati ovu predstavu i ja lično sam prezadovoljan krajnjim ishodom. Inače muzika za djecu zauzima značajan dio mog stvaralačkog opusa i pored muzike za pozorišne predstave, autor sam muzike i teksta za više od stotinu kompozicija za djecu. Mnoge od njih su pobjeđivale na različitim dječjim festivalima i uvrštene su u udžbenike muzičke kulture za osnovnu školu,
NN: Takođe, autor ste kompozicije i teksta za himnu Republike Srpske. Od kada je prvi put javno izvedena 2009. godine, pretpostavljam da ste himnu slušali u mnogim prilikama. Koliko ste danas ponosni na ovu činjenicu?
MATOVIĆ: Više puta sam izjavio da je malo koji kompozitor za života dobio mogućnost da usljed spleta specifičnih društveno-istorijskih okolnosti uopšte učestvuje u nečemu što se zove konkurs za izbor nove himne. Naravno da sam ponosan na činjenicu da sam autor himne Republike Srpske i na svaku notu i stih "Moje Republike". Drago mi je što iz dana u dan dobijam nove pozitivne reakcije na muziku i tekst himne, a kako sam i izjavio prije desetak godina, sud vremena je najrelevantniji i danas vidim da je himna prihvaćena u narodu, a pogotovo kod mlađih generacija.
NN: Na čemu trenutno radite i koji su Vaši planovi na polju kreativnosti?
MATOVIĆ: Teško pitanje - planova je mnogo i brojne aktivnosti su već u toku. Pored novog ciklusa kompozicija za ženski hor "Folklorne skice", završavam komponovanje novog vokalno-instrumentalnog djela "Proročanstvo" za solistu, hor i orkestar, a u narednoj godini bi trebalo da obilježim dvadeset godina autorskog rada i tim povodom je u planu realizacija velikog autorskog koncerta sa značajnim gostima, objavljivanje trostrukog kompakt-diska i štampanje zbornika sa izabranim kompozicijama. Krajem februara će se održati i gala koncert Ženskog kamernog hora "Banjalučanke" uz učešće svih nekadašnjih generacija ansambla, nakon čega slijedi izazovna koncertno-takmičarska sezona ansambla.