Banjalučki gitarista Dragan Moconja zajedno sa kolegom Markom Ticom ovih dana objavio je pjesmu "Prašina", koja će se naći na njegovom nadolazećem solo albumu "Kalifornija".
Album bi, po njegovim riječima, trebalo da bude objavljen na proljeće 2026. godine, a više o novoj pjesmi i samom albumu govorio je u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Upravo objavljena pjesma "Prašina" ima dugu istoriju nastanka. Koliko je prošlo i kakav je bio put od ideje do realizacije?
MOCONJA: Pjesma "Prašina" nastala je, prema mojim saznanjima, 2012. godine, a moguće i godinu ranije, u okviru realizacije Marka Tice. On je u tom periodu napravio inicijalni demo snimak koji je, koliko mi je poznato, godinama ostao neobjavljen. Tokom jedne posjete sasvim slučajno sam čuo tu verziju pjesme i odmah me je privukla njena izražena melanholična atmosfera. Nakon toga sam pitao Marka Ticu da li bih mogao da se kreativno uključim u dalji razvoj kompozicije. Zajedničkim radom izvršili smo određene rearanžmane i izmjene, nakon čega je pjesma dobila konačnu formu kakvu danas poznaje publika.
NN: Pjesma, kako kaže Tica, podstiče sukobljavanje sa unutrašnjim nemirima i pripada svakome ko teži ka uništenju svojih demona. Koliko je rad na ovoj pjesmi sa jedne strane bio borba, a s druge uživanje?
MOCONJA: Svakako je veoma zahtjevno muzikom precizno dočarati atmosferu i težinu cjelokupne tematike. Međutim, kada je tekst iskren i kada emocija koju nosi zaista proizlazi iz njegove suštine, a autor jasno zna šta želi da poruči, muzika se na neki način prirodno rađa i logično proizlazi iz takvog konteksta. Zbog toga komponovanje i uklapanje muzičkog dijela u cjelinu nisu predstavljali poseban problem. Veći izazov odnosio se na vizuelni segment, odnosno na način na koji tu atmosferu potvrditi i prenijeti slikom. Ipak, i taj dio se vremenom sam nametnuo, bez većih poteškoća. Cjelokupan proces stvaranja nije bio borba, već prije svega organski i kreativan tok rada, sa stalnim isprobavanjem različitih pristupa u potrazi za najboljim rješenjem. U tom smislu Marko Tica i ja nemamo nesuglasica kada je riječ o kreativnim aspektima, bilo da se radi o muzici, tekstovima ili cjelokupnom autorskom izrazu.
NN: Poput pjesme, svakako i spot ima jaku simboliku…
MOCONJA: Cjelokupna priča o ideji spota proizašla je, mogu slobodno reći, spontano, gotovo intuitivno. Iako će to možda zvučati kao kliše, ideja mi je pala na pamet tokom jutarnje kafe. Živimo u izrazito stresnom vremenu, okruženi konstantnim pritiscima sa svih strana, i bilo je potrebno te pritiske kroz određenu metaforu vizuelno predstaviti. Motiv klovna oduvijek nosi određenu dozu nelagode i mistike - neki ih se boje, neki ne, ali oni uvijek izazivaju snažnu emocionalnu reakciju. U ovom spotu klovnovi simbolizuju razne lične probleme i unutrašnje konflikte glavnih aktera. Oni su naporni i nametljivi, stalno prisutni i ometajući, sve dok Tica ne uništi balone koje drže, nakon čega klovnovi "svenu" i gube svoju moć. Sve je, dakle, dio pažljivo osmišljene simbolike. Smješteni u negativan kontekst, klovnovi postaju izrazito snažan i sugestivan vizuelni element.
NN: Mladi glumci su sjajno oživjeli unutrašnje demone…
MOCONJA: Bilo je jasno da takve uloge moraju tumačiti profesionalni glumci, a ne prijatelji ili poznanici, pa je odluka pala na saradnju s ekipom iz DIS-a. Prvo sam se obratio Anji Banjac, koja je okupila izuzetnu glumačku ekipu i aktivno učestvovala u razradi cijelog koncepta. Svjesno smo odlučili da ne namećemo rješenja, već da povjerenje prepustimo profesionalcima. Nakon što su nam predstavili svoju viziju, ključnu ulogu u oblikovanju cjelokupnog vizuelnog identiteta spota imala je make-up artistica Sandra Đukić. Ona je osmislila kompletan izgled maski i likova, vodeći računa da klovnovi ne djeluju infantilno, već mračno, melanholično i sugestivno. Proces je uključivao više probnih šminkanja i vizuelnih testova, kako bi se precizno definisao konačni izgled.
NN: Recite nam nešto o saradnji s ekipom iz spota?
MOCONJA: Moram istaći da je atmosfera tokom rada bila izuzetno pozitivna. Ovo je prvi spot na kojem sam radio a da je priprema trajala toliko dugo - proces pripreme bio je izuzetno detaljan i zahtjevan, ali je upravo zahvaljujući tome sama realizacija protekla vrlo glatko. Iako je na snimanju postojao veliki pritisak, naročito za Vedrana Ševčuka Alfa, koji je bio zadužen za snimanje i montažu, sve je na kraju funkcionisalo besprijekorno. Snimljeno je znatno više materijala nego što je korišteno u finalnoj verziji, ali čitav proces je, uprkos zahtjevnosti, protekao u izuzetno pozitivnom i kreativnom duhu. Smatram da je kvalitetna priprema bila presudna za uspjeh projekta, uz činjenicu da smo sarađivali s profesionalnim glumcima koji su, osim izvođenja svojih uloga, aktivno doprinosili sugestijama i kreativnim rješenjima. Zahvaljujući tome, čitav tim je ne samo uspješno realizovao spot, već je kroz taj proces i mnogo naučio.
NN: Danas rijetko ko objavljuje pjesmu bez spota. Koliko je vizuelno, po Vašem mišljenju, uzelo primat u muzici?
MOCONJA: Današnje vrijeme je izrazito instant i vizuelno orijentisano. Sve se konzumira kroz vizuelni doživljaj - vizuelno je sve. Odavno se muzika, ali i bilo koja druga umjetnost, ne proučava dovoljno detaljno; ne radi se na njenom dubljem izučavanju niti se ulaže trud u razumijevanje njene suštine. U takvom kontekstu muzika koja nije podržana vizuelnim aspektom veoma teško, gotovo nemoguće, dopire do slušalaca.
NN: Marko Tica je pjesmom "Prašina" još je jedan gost Vašeg prvog samostalnog albuma "Kalifornija". S kim ste sve sarađivali i s kim ćete tek sarađivati na ovom albumu?
MOCONJA: Marko Tica je, takođe, jedan od gostiju na albumu "Kalifornija". Trenutno je ostala još samo jedna pjesma prije nego što planiram da objavim cijeli album. Razmišljam čak i o tome da album izdam na vinilu. Do sada sam snimio 16-17 pjesama, a Tica mi je predložio da to razdvojim u dva albuma. Još nisam odlučio s kim će izaći naredna pjesma, pa neka zasad ostane mala tajna. Vrlo uskoro će se saznati, i sam nisam siguran ko će biti saradnik na narednoj pjesmi. Do sada sam sarađivao sa mnogim muzičarima, kako iz Banjaluke, tako i sa regionalnom scenom. Među njima su Milana Smiljanić, Bojan Madžar, Vanja Cvjanović, Najda iz grupe "Smak", a imam i pjesmu snimljenu sa Zoskom. Na jednoj pjesmi učestvuje i Muris Varajić, zatim Vanja Mišić, a kompletan sastav "Rok simfonije" bio je angažovan na jednoj od pjesama. Naravno, tu je i Davor Tojčić. Sveukupno, sarađivao sam sa velikim brojem umjetnika, a u planu je još mnogo novih saradnji koje tek slijede.
NN: Kada očekujete da ćete sve kompletirati, objaviti i predstaviti album?
MOCONJA: Album će biti sigurno završen i prezentovan na proljeće 2026. godine, 100%. Sve je već planski organizovano, uključujući i posebne pripreme za mastering vinilnog izdanja. Cilj je da do proljeća kompletan materijal bude spreman za objavu.
NN: Koliko se danas u onlajn svijetu obraća pažnja na koncepciju muzičkih albuma i na sam album kao fenomen popularne kulture?
MOCONJA: To je zaista dobro pitanje. Moram priznati da želim vjerovati kako koncept albuma nije izumro. Uvijek sam bio sanjar i imao poseban pristup ovom obliku umjetnosti. Mnogi danas tvrde suprotno - smatraju da je princip singlova, posebno u eri instant konzumiranja muzike, praktično jedino rješenje. Ipak, kada pogledamo veća imena u muzici, i dalje postoji publika koja sluša i kupuje albume tih izvođača. Konzumenti i dalje u značajnoj mjeri cijene cjelinu koju album pruža. Zato ja, kao sanjar, vjerujem da koncept albuma nije nestao, dok koncept singlova ostaje izuzetno moćno i efikasno sredstvo za prezentaciju muzike.
NN: Na prostoru bivše Jugoslavije još nastupaju i objavljuju Bare, Cane, Nele i još nekolicina rok ikona bivše države. Koji su postratni, odnosno ovovjekovni rok bendovi našeg regiona na koje bi, po Vašem mišljenju, trebalo obratiti posebnu pažnju?
MOCONJA: Što se tiče mladih bendova i pitanja koje ste spomenuli, mislim da je jedan od ključnih problema manjak stava. Često se čuje žalba na nedostatak promocije ili drugih resursa, ali smatram da najveći deficit leži u tome što se previše kalkuliše. Izdaje se pjesma, pa se na narednu čeka i po nekoliko godina. Iako postoji mnogo talentovanih autora i izvođača, nedostatak jasnog stava i odlučnosti otežava da muzika ostvari pravi uticaj. S druge strane, mlađi bendovi koji su trenutno aktuelni, poput "Zostera", M.O.R.T.-a i sličnih, svakako imaju značajan uticaj. Bez obzira na njihovu starosnu dob, smatram da je deficit mladih autora i izvođača koji imaju stav i jasno izraženu autorsku viziju i dalje prisutan. Upravo stav je ono što publiku privlači; čim se muzika proračunava i kalkuliše, gubi se njena prvobitna suština i iskrenost.