Cigani su deca prirode i ostaće deca prirode. Oni su došli na ovaj svet da uveseljavaju ljude i pustite ih da vas razvesele. Cigani ne traže grad i ne traže državu - kaže poznati pevač i borac za prava Roma.
Na svjetski dan Roma, Muharem Serbezovski, pjevač, kompozitor, pisac, prevodilac i magistar prava priča za Telegraf o svojim uspjesima, svom književnom i prevodilačkom radu. Muharem objašnjava i zbog čega se “latio” prevođenja svetih knjiga – Biblije i Kurana na romski jezik, kao i o svojim susretima sa Gadafijem i Indirom Gandi.
Muharem Serbezovski rođen je 1950. u najvećem ciganskom naselju na Balkanu, Šuto Orizari u Skoplju, u jedanaestočlanoj porodici. Počeo je da pjeva sa 14 godina, kada je zbog siromaštva morao da počne da zarađuje. Od tada je objavio pedesetak albuma i napisao oko 400 pjesama. Proputovao je cijeli svijet i napisao pet romana.
Jedan od najvećih balkanskih pjevača će 26. i 27. aprila u “Domu omladine” održati solističke koncerte.
Vi ste svakako najobrazovaniji Rom u Srbiji i jedan od najobrazovanijih u svijetu. Govorite 12 jezika. Koji su to jezici i kako ste ih učili?
- Jednog Roma, jednog Ciganina ne treba pitati za jezik jer su svi Cigani poliglote. Oni u startu, odmah po rođenju pričaju dva jezika. Ako su rođeni u Makedoniji pričaju makedonski i ciganski, ako su rođeni u Srbiji pričaju srpski i ciganski. Kada se mali Rom igra sa dečakom Francuzom, on odmah uči i francuski. Jezik im leži, a možda i tajna leži u tome što jezik ne treba puno učiti, već samo komunicirati. Takođe, to koliko jezika govorite zavisi i od situacije. Ja sam do nedavno govorio da znam 8 jezika, a sada 12. Posebo srpski, posebno crnogorski, posebno hrvatski, posebno bosanski. Romi imaju sluha i treba koristiti taj talentan. Može se reći da Cigani vrede više, jer čovek vredi onoliko koliko jezika govori. Ja pored ciganskog i makedonskog govorim srpski, hrvatski, crnogorski, bosanski, albanski, nemački, turski, francuski, italijanski, španski.
Pored pjevanja bavite se i pisanjem i prevođenjem. Jedini ste preveli Bibliju i Kuran na romski jezik. Koji su Vas motivi vodili ka tom radu?
- Motivi su Cigani. Cigani su saznavali i doznavali ko su i šta su, kakve motive imaju, ma sve su saznavali od drugih naroda, od “Gađovana“. “Gađovani“ su svi koji nisu Cigani. I oni određuju sve što se tiče Cigana. Ne prodiru im u dušu, samo se bave egzotikom. Nikada ih nisu pitali šta oni misle o tome. Čitajući došao sam recimo do Perl Bak koja je postala poznata pišući o tuđem narodu. I tada mi je palo na pamet, ako ona Amerikanka a piše o Kinezima, zašto ja ne bih pisao o svom narodu? Zapitao sam se zašto ja ne bih postao poznat po tome što sam preveo neka dela na ciganski. Sa prevodima Kurana, Starog i Novog zaveta Cigani su u prednosti nad drugim narodima jer imaju sve tri svete knjige na svom jeziku. Standardizacija srpskog jezika došla je tek kada je Biblija prevedena sa latinskog na slovenski jezik. Kada dođe do standardizacije ciganskog jezika biće mnogo lakše, jer su svete knjige prevedene.
Preveli ste i mnoge druge knjige, između ostalih i Tolstojev “Rat i mir” i Markesovih “Sto godina samoće”. Kako birate šta ćete prevoditi?
- Ja sam puno knjiga pročitao, a poznajem mentalitet svog naroda, prepoznajem šta bi oni “progutali“ i odmah se latim tog posla. Tako sam i preveo “Rat i mir”, kao i Markesovu knjigu “Sto godina samoće“.
Postoji teza da samo Romi znaju da žive punim srcem i da uživaju u životu. Često se naglašava “Ciganska životna filozofija“. Jel možete da objasnite šta ta filozofija podrazumijeva?
- Svi narodi se bore za slobodu, a Cigani je imaju u izobilju. Sloboda je nešto što narodima mnogo znači. Ciganinu sve možeš da uzmeš, al kad mu uzmu slobodu, kao da su mu uzeli život.
Da li je istinita anegdota da je na jednoj svadbi u Barseloni neko doveo fudbalera Semjuela Etoa kome su svaki put kada ste pjevali “Za venčanim stolom sediš eto“ objašnjavali da mislite na njega i da je on ustajao i nazdravljao?
- Istinita je. Pa znate šta na našem jeziku znači “eto“. On je čuo svoje ime i prepoznao se…
Ispričajte nam još neku anegdotu iz Vaše karijere i života.
- Toma Zdravković i ja smo nastupali zajedno 8 godina i jednom sam ga vodio na utakmicu. Pošli smo u subotu veče, on je bio “pod gasom” i rekao mi da ga vodim u cigansku mahalu. Ciganski klub “Napredak” je tada igrao u regionalnoj ligi, i mi smo išli na tu utakmicu. Kada su Cigani videli Tomu i mene svi su pohrlili na stadion i umesto 500 ljudi, bilo ih je 20.000. Čas posla se tu našlo ozvučenje i trebalo je da Toma i ja pevamo pre utakmice. Međutim, Toma je tad stao i tražio da se cela uprava fudbalskog kluba pojavi i onda im tražio da pred svim tim ljudima daju otkaz, a da nas dvojica budemo postavljeni za predsednika i potpredsednika kluba. Oni su to učinili, a mi smo nedeljama pevali besplatno i od para kupovali fudbalerima opremu.
Proputovali ste cijeli svijet. Koga ste sve upoznali od svjetskih lidera i velikana?
- Pevao sam Gadafiju i Indiri Gandi. U Indiji sam se duže zadržao i pisao knjigu o tome da li Cigani potiču iz Indije. Kada sam to pitao Indiru ona se samo nasmejala, što je meni bio dupli znak – da ne pitam previše, ali i da je to istina. Međutim, najvažnije je da su Cigani deca prirode i ostaće deca prirode. Oni su došli na ovaj svet da uveseljavaju ljude i pustite ih da vas razvesele. Cigani ne traže grad i ne traže državu jer imaju svet pod ovim suncem.
Dugo niste bili u Srbiji, pa niste bili prisutni ni na ovoj sceni. Ipak Vaše pjesme su nastavile da žive. Kome ste najzahvaliniji što je u Vašem odsustvu sačuvao kult “Muharema Serbezovskog“?
- U principu ja sam svima zahvalan koji su pevali moje pesme. Ne znam koji su im bili motivi. Da li ” nema više Muharema, hajde da popunimo prazninu, dok su neki verovatno imali dobru nameru da sačuvaju sve to od zaborava”.
Ja moram da budem zahvalan jer samo se velikani mogu vratiti. Ako neko ne veruje nek proba – nek ode na 15 godina pa nek proba da se vrati. Ja se nisam vratio da osvojim Beograd, ja sam Beograd osvojio još 1960. Ja sam došao da tražim svoj identitet.