Muzička scena u 2008. tekla je svojom finansijski sigurnom kolotečinom kao i prethodnih godina. Albumi su i dalje snimani, bendovi su se sastajali i rastajali (više sastajali kako bi uzeli još koju marku od najvjernijih fanova), publika je i dalje plaćala kao luda da vidi svoje idole, a zvijezde su ponovo obarale rekorde u zaradama na turnejama.
Tako je "Bon Jovi", koji izbaci album svake druge godine samo da bi imao razlog da napravi turneju i po hiljaditi put izmami curama suze sa "Blaze of Glory", ove godine oborio sve rekorde po zaradi.
Za svoju turneju "Lost Highway" zaradio je 210,6 miliona dolara, odmah iza njega je "bauštelac na stejdžu" Brus Springstin sa turnejom "Magic", koji je zaradio 204,5 miliona dolara, dok se na treće mjesto smjestila "najmlađa pedesetogodišnjakinja" na svijetu Madona sa "Stick & Sweet Tour" i zaradom od 162 miliona dolara.
Najveća, nažalost i najtužnija vijest koja je odjeknula u regionu je smrt legendarnih Dine Dvornika i Šabana Bajramovića. Dino Dvornik umro je neposredno pred izlazak njegovog albuma "Pandorina kutija", koji će definitivno obilježiti ovu godinu. Osim Dinine "Kutije", ove godine imali smo tu sreću da poslušamo i još nekoliko odličnih albuma, izvođača koji su tokom svojih karijera ostavili veliki trag u svijetu muzike. Donosimo vam pregled albuma koji su, po našem mišljenju, obilježili 2008. godinu.
"Portishead": "Third"
Prvo pitanje koje se postavljalo kada je u pitanju ovaj album bilo je da li ga je vrijedilo čekati 11 godina. Odgovor je: definitivno jeste. "Portishead" se vratio s albumom koji nas uvodi u jednu novu sferu trip-hopa. Sasvim je logično da bend koji se smatra začetnikom trip-hopa ovaj zvuk odvede korak dalje. "Portishead" to i radi.
Kao i s ranijim albumima, i s ovim će vam trebati puno slušanja kako biste prepoznali svu ljepotu, kompleksnost, mističnost i nježnost koju bend nosi u svojoj muzici. Jeziva atmosfera, klaustrofobični beatovi i na trenutke sablasan i nježan vokal Bet Gibons stvaraju osjećaj kao da slušate soundtrack nekog filma Dejvida Linča. Mnogi će reći da "Portishead" zvuči malo drugačije. Ovo je novi album - naravno da će zvučati drugačije. Ali je to i dalje "Portishead".
Rambo Amadeus: "Hipšizik metafizik"
Kako to obično biva s albumima Ramba Amadeusa, Svjetski Megacar je još jednom pokazao da ga je nemoguće svrstati u bilo kakve žanrovske ladice, te da je njegov rad i dalje jedinstven na prostorima bivše SFRJ.
Njegov najbolji instrument i dalje je njegov glas, tačnije njegove riječi.
Od filozofskog predavanja u "Biologija, neurolofiziologija", Rambove ekološke osviještenosti ("Don Kihote i Sancho Pansa (Vjetrenjače vs. auspusi)"), ukazivanja na materijalističku opsjednutost modernog čovjeka ("Budala"), svojevrsnog napada na sveprisutnu građevinsku mafiju i besciljnu "urbanu" izgradnju ("Urbano samo urbano"), otuđenosti i očaja (Operater)....."Hipšizik metafizik" jedna je velika kritika svega onog što gledamo iz dana u dan, a o tome ne pričamo.
"Nick Cave And The Bad Seeds": "Dig, Lazarus, Dig"
Kao da je postalo pravilo da ako "Nick Cave And The Bad Seeds" izbace album, te godine će se sigurno naći na popisu top albuma. Tako je i sada.
"Dig, Lazarus, Dig" novi je album koji vas ne hvata na prvo slušanje. Nema veze, jer će vas uhvatiti na drugo, treće ili deseto. Novi album ima minimalistički pristup. "Seedsi" ovaj put preuzimaju ulogu hora koji odgovara Kejvu. Nik je, kao i obično, opsjednut Biblijom, ali biblijske priče mu više nego ikad služe za postavljanje metafore o sadašnjosti. Nik Kejv u petoj deceniji je pokazao da je življi nego ikad i zaista jedan od rijetkih na današnjoj sceni koji svoju višedecenijsku slavu ne održava pukim presviravanjem starih hitova.
"Metallica": "Death Magnetic"
"Death Magnetic" definitivno je povratak u formu, povratak oštrom metal zvuku, koji dokazuje da je "Metallica" bend preko kojeg svi uđu u svijet metala i podsjetnik kakve pjesme znaju napraviti.
Dobar zvuk Larsovih bubnjeva opet je tu, solaže Kirka Hameta vratile su se opasnije, brže, brutalnije i češće nego ikad, Džejms je pokazao da je majstor rifova, a pjesme su opet duge, s uvodima, kiticama, refrenima, dugim instrumentalnim dionicama i klimaksima, istrzavanjima i brzim "thrash" bubnjevima. "Metallica" kakvu su fanovi najviše voljeli.
Dino Dvornik: "Pandorina kutija"
U veoma tužnim okolnostima ove godine izašao je i novi album Dine Dvornika "Pandorina kutija".
Revolt spram vlastitog medijskog života koji se posljednjih godina opasno izmiješao s privatnim sugeriše ne samo naslov diska, nego i cjelokupna atmosfera na albumu. Nabrijan beat, solidno duhovit tekst i nepogrešiv vokal Dine Dvornika apsolutno su dobitna kombinacija. Aranžmani većine pjesama temelje se na gitarama, kako na funk-basu punom slappinga, tako i na masivnim, repetitivnim gitarskim rifovima, koji odnose prevlast nad sintetikom i duvačkim dionicama. Album, odnosno onaj dio koji je Dino stigao završiti, zaista je fantastičan s hrpom dokaza da se Barba Fanka znao vratiti korijenima, igrajući na iskustvo i neugasivi talenat.