Nenad - Neša Milosavljević, osnivač i vođa grupe "Galija", koja postoji već 36 godina, preturio je preko glave, prstiju i gitarskih žica 14 studijskih albuma, ali i muziku za više od stotinu pozorišnih predstava i nekoliko filmova.
Numere ove grupe su obilježile muzičku scenu bivše Jugoslavije, koja se i dalje smatra kao najplodniji period u istoriji ovdašnjeg muzičkog stvaralaštva.
U razgovoru za "Nezavisne", Milosavljević govori o karijeri, koja traje više od tri decenije, trenutnoj situaciji na estradnoj sceni, ali i problemima sa kojima se susreću bendovi pri objavljivanju albuma.
NN: Više od tri decenije ste na sceni. Kako Vam se iz ove perspektive čini taj period, smatrate li da ste neke stvari propustili ili da ste u nekim segmentima mogli biti bolji?
MILOSAVLJEVIĆ: To je nešto što se zove ljubav prema životu koji vodiš, ljubav prema onome što odabereš u životu. Čovek se prosto opredeli tom nekom putu i teško je proceniti da li je moglo proći bolje. Ne razmišljamo o tome da li smo mogli biti bolji, već razmišljamo o tome šta smo iza nas ostavili, iza svih tih želja i snova kojima smo se posvećivali i čemu smo se nadali. Sve što nismo učinili, ostalo je na nivou mašte.
NN: Kako gledate na današnju estradnu scenu i na sve ono što se na njoj dešava?
MILOSAVLJEVIĆ: Ovde imate gomilu ličnosti koje pevaju, odnosno misle da pevaju. Međutim, 90 odsto ljudi se zapravo bavi prostitucijom. Postoji i vrlo mali broj ljudi koji se pokušava baviti stvaralaštvom, oni su u vrlo teškim problemima i gotovo da se njihov glas i ne čuje. Nije to samo problem u muzici, već u svim segmentima stvaralaštva. To je odraz zemlje u kojoj živimo, odraz Balkana. Imamo jednu damu koja pokušava da skine Ledi Gagu, a ta Ledi Gaga je katastrofalna. To su te estradne radnice, projekat. Samo što te strankinje znaju da pevaju, a ove naše ne znaju. Ali, to više nije bitno, jer je samo pojava važna. Te zvuci koje ona ispušta, to su životnjski zvuci. A, naš narod je potpuno lud, kao da nikad ženu nije video, ne znam odakle tolika opsednutost za golotinjom. I brojni mamlazi silne pare potroše ne bi li kuju dovatili.
Postoji i mali broj ljudi koji se pokušava baviti stvaralaštvom, oni su u vrlo teškim problemima i gotovo da se njihov glas i ne čuje, kaže muzičar
NN: Činjenica je da je muzika danas otišla u nekom drugom pravcu u odnosu na period kada ste Vi počinjali…
MILOSAVLJEVIĆ: Mislim da se i vreme promenilo. Ono vreme kada su grupe kod nas nastajale to je bilo vreme velikog optimizma u celom svetu. To je bilo vreme velikih kreacija i velikih naučnih, ali i kulturoloških dostignuća. Sve što se stvaralo, stvaralo se sa velikim brojem informacija, sa daleko više duha i estetike. Danas postoji novi svjetski poredak koji nam šalje poruku da je jako važno da budemo glupi i da nije potrebno da razmišljamo, jer nam je jedini zadatak da kupimo ono što nam neko nudi. To je jeftina i prozaična filozofija. Samo oni ljudi koji od života žele malo više, odskoče od te sredine i krenu da traže od života mnogo više nego ono što im se zapravo nudi. Takvih je, nažalost, mnogo manje i pitanje je da li su ti ljudi kada dostignu te visine ili bar zakorače u taj neki intelektualni svet zaista srećni ili su mnogo više nesrećniji, jer zapravo postaju svesni svog okruženja.
NN: Danas je na sceni zaista mnogo bendova i teško je da se istaknu i postignu zapažen uspjeh. Kako u takvom okruženju nastaju albumi i kako uopšte dobiti priliku za javne nastupe?
MILOSAVLJEVIĆ: Kada dođe vreme da snimimo album imamo osećaj da je nekome majka umrla, kao da se desila neka velika nesreća. Svi veliki umetnici u našem regionu moraju da plate da bi svirali. Svako od njih doživljava veliku golgotu kada dođe trenutak da mora nešto uraditi. Ranije taj problem nismo imali, imali smo samo one slatke muke, brige o tome da li ćemo napraviti nešto pametno ili ne. Urednici su ti koji su odlučivali da li će se nešto snimiti ili neće. Sve ostalo mi nismo osećali niti kao problem niti kao najavu bilo kakvog problema. Sve ostalo su kuće radile. Sada imamo onaj glupi problem sve ono što su nekada izdavačke kuće radile moramo sami da radimo. U tom moru se najteže snalaze mladi ljudi. Produkcijski zahtevi rastu, producenti postavljaju ciljeve koje moraš da ispuniš, ali do toga ne možeš stići bez novca, nažalost. Samim tim moraju barem dva elementa da se poklope da biste se bavili muzikom i da biste u tome bili uspešni - prvi je da moraš da imaš para, a drugi da izabereš način na koji ćeš doći do slave. Na estradi je uspeh kao imperativ i kao cilj, a sve ostalo su prateći elementi tog nekog uspeha.
Snalaženje u okruženju
NN: Aktivni period grupe "Galija" zaista nije kratak. Da li ste nekada osjetili prezasićenje i je li bilo teško održati bend na okupu?
MILOSAVLJEVIĆ: Nije, zato što bend čine ljudi koji su voleli muziku i poštovali su nešto što se zove kreacija i estetika. Nama je najveći problem bio, kao i svim visoko estetizovanim ljudima, da se snađemo u slabo estetizovanim prostorima i okruženjima. To je problem s kojim se mnogi suočavaju. Jedino ako imate sreće da radite u visoko estetizovanim sredinama, onda vam je prosto lepše i lakše, jer u tom okruženju ljudi imaju potrebu da konzumiraju ono što vi stvarate. Kada je sredina, kao što je naša, onda mi dolazimo u situaciju kao da smo strano telo, jer ta vrsta estetike koju mi stvaramo nije potrebna ljudima, njima je potrebno nešto sasvim drugo i, naravno, sami nalaze put i uzimaju ono što im treba.