Neno Belan, muzičar koji se osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka proslavio sa grupom "Đavoli", a koji sada nastupa sa bendom "Fiumens", već tri decenije važi za jednog od najkvalitetnijih i najslušanijih hrvatskih muzičara.
Četrdesetdevetogodišnji Splićanin, koji je u predhodne tri godine dobio čak devet prestižnih muzičkih nagrada "Porin", trenutno priprema koncert za pamćenje koji će održati na Valentinovo u zagrebačkom Domu sportova. Kao uvertiru za ovaj veliki muzički događaj objavljuje i kompilaciju "Balade 2", na kojoj će se naći najljepše ljubavne pjesme koje su obilježile njegovu bogatu karijeru.
NN: Ponovo ste u Banjaluci, pred već poznatom publikom. Kakav je osjećaj?
BELAN: Osjećaj je dobar. Već smo tu bili nekoliko puta, nastupali smo na tvrđavi Kastel i u jednom pabu, tako da nam je već poznata i sredina i publika. Uvijek je bilo jako dobro raditi kod vas.
NN: Sa albumom "Tvornica snova" prošle godine dobili ste mnoge nagrade. Kako to da i nakon decenija na muzičkoj sceni uspijevate zadržati kvalitet i biti bolji od brojnih kolega?
BELAN: Vjerovatno mi je Bog dao talent, a ja ga obilato koristim. Jednostavno upornost, marljivost i talent.
NN: Pretežno stvarate romantične pjesme. Otkud nepresušna inspiracija za to?
BELAN: Iz života, iz vlastitog iskustva, iz iskustva mojih bližnjih, posmatranjem i tako...
NN: I klapsko pjevanje prožimate kroz svoje pjesme.
BELAN: Pa da, tu i tamo. Odrastao sam u Dalmaciji, a dolje je klapsko pjevanje etno muzika, tako da je to isto u meni, pa sam u nekim pjesmama koristio i tu varijantu.
NN: Kako je bilo sarađivati sa Massimom Savićem?
BELAN: Luckasto! On je onako jedan otkačen tip, simpatičan, tako da je bilo prvo zabavno, a i napravili smo sjajnu pjesmu za koju smo dobili četiri "Porina", među njima i za pjesmu godine.
NN: Zaštitni znak Vam je kapa. Koliko ih imate?
BELAN: Da, volim kape. Imam kolekciju od 40-50 kapa i šalova. To su mi fetiši.
NN: Nastupali ste i kao DJ. Imate li sada vremena za to?
BELAN: Sada radim sa bendom, pa nemam baš vremena, a prije sam mnogo češće radio kao DJ i onda sam te svoje večeri nazivao "Love is in the air", pa je to bila moja himna za DJ varijantu.
NN: I Vaša kćerka je krenula Vašim stopama, da li Vas to raduje?
BELAN: Da, kćerka ide u Muzičku školu, ali teško je prognozirati šta će i kako biti. Drago mi je što ide u tu školu i što uči solo pjevanje. Jako je dobra, nije što je moja, ali stvarno ima lijep glas, sluh i talent, i sve zavisi od nje, koliko će biti vrijedna, koliko će se nametnuti...
NN: Da li će joj Vaša slava biti teret ili olakšavajuća okolnost?
BELAN: I jedno i drugo. S jedne strane je sigurno teret jer uvijek će biti neke usporedbe, a sa druge naravno da joj ja mogu pomoći. Ako ništa, imam muzički studio kod kuće gdje može besplatno snimati, ne mora nikome plaćati, što je velika prednost.
NN: Šta Vam je najteže, a šta najljepše u poslu kojim se bavite?
BELAN: Pa, najteže je kada si bolestan, a moraš izaći pred publiku, biti nasmiješen i izgurati koncert. Ili, kad se zareda puno koncerata jedan za drugim, pa treba prijeći veliku kilometražu, što nije lako. Svako veče skakat' po pozornici iziskuje veliki napor. Ljudi misle to je tek tako popeti se na pozornicu, ali nije. Potrebna je velika energija. Ja uvijek izgubim kilo poslije koncerta. Što se tiče najljepšeg - sve je lijepo. Obožavam glazbu, cijeli moj život je posvećen glazbi, tako da jednostavno uživam u tome, pogotovo ako sviramo pred dobrom publikom, koja nam daje dodatnu energiju, pa svi zajedno uživamo.
NN: Izjavili ste ranije da biste se ponovo oženili kada biste našli pravu ženu. Jeste li je u međuvremenu sreli?
BELAN: Bih, nemam ništa protiv braka i ako bude prilike, oženiću se. Ipak, ja svoje privatne stvari držim za sebe, to je moj privatni svemir i nisam od onih koji se vole s tim gurati po raznoj žutoj štampi.
NN: Hoćete li nam otkriti koje kvalitete treba da posjeduje Vaša idealna žena?
BELAN: Mislim da je malo ružno tako govoriti o ženama. Nije to, da izvinete na izrazu, stočni sajam, pa da mora imati ne znam šta. Ono, ako se osjetimo, ako se potrefi ta neka energija, to je to.
NN: Muzičarima žene često bacaju razne stvarčice na binu. Šta je sve slijetalo pred Vas na nastupima?
BELAN: Pa, bilo je donjeg veša, ne baš masovno kako tinejdžerski idoli imaju, ali događalo se i to. Događalo da dolete i limenke piva, šalovi, lopte... Srećom nije bilo nikada ništa što nas je moglo povrijediti.
NN: Možete li nam ispričati neku anegdotu sa nastupa?
BELAN: Da, ima brdo toga, mogao bih knjigu napisati. Već 25 godina se bavim ovim i stalno sam na putu, na sceni, koncerata je bilo na stotine, možda i hiljadu, nisam vodio statistiku i svašta se tu događalo. Eto, recimo, sjećam se jednom zanimljivog događaja. U Splitu na brdu Marjan ima jedna crkvica svetog Nikole iz 15. stoljeća, koja je kao zaštitnik pomoraca. Pošto je ona pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulture, a bila je u ruševnom stanju, krajem osamdesetih odlučili su obnoviti je. Onda su, između ostalog, htjeli da naprave koncert od kojega bi prihod išao za obnovu te kapelice. Tada smo zajedno nastupili pokojni Dino Dvornik, "Daleka obala" i ja sa "Đavolima". Napunili smo dvoranu u Splitu, sakupili smo novac, kapelica je obnovljna i priređena je svečana misa na brdu, gdje su došli popovi i oko 10.000 ljudi. I sad ide misa, pop u jednom momentu pogleda prema nebu, raširi ruke i kaže: "Hvala Dinu Dvorniku, hvala 'Dalekoj obali' i hvala 'Đavolima'". Kada je on to rekao, svi su popadali od smijeha.
NN: Kazali ste ranije da ste, dok ste svirali sa "Đavolima", bili mladi, neiskusni i da Vam tada nije bio važan novac. Koliko sada, kada stvarate pjesme, vodite računa o tome da budu komercijalne?
BELAN: Ne, ne mislim nikad na novac. Novac dođe sam od sebe. Imam, hvala bogu, dovoljno novca. Moje su pjesme dosta uspješne, vrte se po medijima, dobijam novac i od Zavoda za zaštitu autorskih prava, to u Hrvatskoj dosta dobro funkcionira, a još i od koncerata. Uvijek kad radim gledam da budem umjetnički zadovoljan. To mi je najvažnije.
NN: Pošto Vam je prethodna godina bila jako uspješna, kakva očekujete da će biti 2011?
BELAN: Bilo bi dobro da se ponovi 2010, ali se to neće desiti jer neću biti kandidat za "Porina", pošto nemam novu ploču. U stvari, biću možda za ovu jednu pjesmu što sam snimio. Dobio sam u tri godine devet "Porina", od čega su mi najdraži ovaj za album godine "Tvornica snova" i onaj za pjesmu "Zar više nema nas", koju sam snimio sa Massimom Savićem. Dobio sam i jednu manje razvikanu nagradu, ali meni jako bitnu - nagradu struke. Kao kompozitor i skladatelj član sam Hrvatskog društva skladatelja (HDS). Oni svake godine dodjeljuju nagradu za skladatelja godine i prošle godine ta nagrada pripala je meni. Službeno ću je dobiti na pomenutom koncertu u Zagrebu.
NN: Prošle godine ugostili smo Severinu, sada Vas, u februaru će biti koncert Gibonnija… Koliko nastupi drugih kod nas i odlasci naših muzičara u Hrvatsku doprinose ponovnom uspostavljanju neke vrste saradnje i povjerenja između dvije države?
BELAN: Ja se nadam da pomažemo. Pacifista sam po prirodi i volio bih da se svi ljudi na svijetu vole i da nema ratova. Ako mi pomažemo, a nadam se da pomažemo, jer stvarno imamo lijepu glazbu sa tekstovima koji mahom pjevaju o ljubavi, onda sam ja zadovoljan i sretan čovjek.
Ne plašim se H1N1
NN: Svinjski grip je ponovo aktuelan. Plašite li se virusa H1N1?
BELAN: Ne plašim se. Imam neki svoj sistem i mogu ga preporučiti ljudima. Pijem ulje crnog kumina ili kima, a to navodno jako podiže imunitet. Već dvije-tri godine ga pijem kad je sezona, od jeseni do proljeća, i stvarno mi pomaže. Prije sam imao više puta godišnje upalu grla, krajnika, pio sam antibiotike... Otkad sam to počeo piti to ulje, to mi se više ne događa, čak ni prehlada.
Nastup u Banjaluci
Neno Belan & "Fiumens" nastupili su u subotu uveče u gradu na Vrbasu. S obzirom na to da su mnoge generacije odrastale uz njegove velike hitove iz prethodnih decenija, ostajući mu vjerne do današnjeg dana, dobre atmosfere nije nedostajalo.
I Neno Belan i publika su napravili neophodnu "hemiju", tako da su svi bili zadovoljni i dobro su se proveli.