Beogradski kantautor Nikola Vranjković u subotu naveče u Klubu studenata u Banjaluci (KSB) održava koncert sa bubnjarom Vladanom Božilovićem, basistom Miroslavom Uzarevićem, klavijaturistom Ivanom Zoranovićem, te gitaristima Danilom Nikodinovskim i Milanom Vučkovićem.
Vranjković je kultni beogradski rok autor, pjesnik, kompozitor i muzički producent. Više od jedne decenije bio je ključna autorska ličnost beogradskog benda "Block Out", sa kojim je snimio četiri studijska albuma.
Nakon saradnje sa "Block Outom" nastavio je kao solista i snimio albume "Veronautika", "Bremeplov", "Biološki minimum" i "Teorija zabave", kao i knjige poezije prošarane pokojim proznim djelom.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se izdvaja nagrada "Strune od svetla", koja se dodjeljuje za poseban doprinos afirmaciji pjesničke riječi u rok i bluz muzici.
Više o nastupu u Banjaluci, svom stvaralaštvu i trenutnoj situaciji na domaćoj rok sceni Vranjković je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Nastupate u Klubu studenata u Banjaluci, koje svirke su Vam draže, u manjim prostorima kao što su klubovi ili na velikim festivalskim binama i koji su razlozi za to?
VRANJKOVIĆ: Možda su mi draži koncerti u klubovima jer na tim koncertima možemo da odsviramo program u punom trajanju, dok velike bine sviramo uglavnom na festivalima i tu je satnica uvek ograničena, što nama često predstavlja problem jer nam koncerti traju preko tri sata ponekad.
NN: U više navrata ste izjavili da Vam je od svih poslova kojim se bavite najdraže da radite kao tonac, zbog čega? Koliko veliku ulogu ima tonac i kako Vi birate tonce za svoje nastupe?
VRANJKOVIĆ: To je veoma odgovoran posao, što se mene tiče realno najodgovorniji za uspeh jednog koncerta, a nekad i najodgovorniji za neuspeh… Ja ne biram tonce za svoje nastupe jer mi je ton majstor član benda, isto kao i bubnjar, gitarista ili lajt dizajner.
NN: Pored muzike, objavljujete i poeziju. Kako vršite selekciju pjesama za koje ćete praviti i muziku, da li se nekad vratite nekoj pjesmi sa željom da stvorite i muziku?
VRANJKOVIĆ: Retko se vratim nekoj pesmi da joj naknadno dodajem muziku. Nekako se samo iskristališe koji tekstovi su melodični, a često muziku i tekst radim uporedo. Ako se vratim, uglavnom je to zbog neke korekcije.
NN: Kakva je infrastruktura poezije u odnosu na muziku, odnosno da li javni prostor prepoznaje ovaj vid stvaralaštva u našem vremenu?
VRANJKOVIĆ: Mislim da je slično kao i sa rokenrolom. To je margina koju grupa hrabrih i talentovanih uporno brani, čuva i u tome i dalje uspeva.
NN: Izjavili ste da Vam je bliska poezija Arsenija Tarkovskog, postoji li neko od savremenih pjesnika čiju poeziju cijenite?
VRANJKOVIĆ: Mark Kozelek, David Eugene Edwards, Viktor Tsoi.
NN: Prošle godine ste objavili manju formu albuma, koja se naziva EP. Zbog čega su albumi gotovo izumrli u današnje vrijeme, da li samo zbog nedostatka nosača zvuka ili postoje i drugi razlozi?
VRANJKOVIĆ: Možda zbog nedostatka nosača zvuka, a možda i zbog ubrzanja vremena oko nas. Bend čim objavi album posle pet dana sretne nekog na ulici ko ih pita: "Kad će novi album?" To je i smešno i tužno u isto vreme.
NN: Iako je rokenrol izašao iz mejnstrima početkom devedesetih godina prošlog vijeka, devedesete su i te kako plodonosne u rokenrolu, o čemu svjedoči mnoštvo odličnih bendova koji su igrom slučaja gurnuti u alternativu. Kakva je situacija danas u odnosu na devedesete po pitanju rokenrola?
VRANJKOVIĆ: Po kvalitetu izvođača je vrlo slična, samo što su mlađe kolege danas još prepuštenije sebi samima nego bendovi devedesetih, koji su uhvatili poslednji voz nekakvog koliko-toliko organizovanog medijskog i izdavačkog prostora. Inače, devedesete su, makar što se Srbije tiče, daleko najplodonosnije u rokenrolu, samo što to još uvek niko nije ozbiljno razmotrio i istražio.
NN: Kakve se prilike pružaju mladim ljudima koji u današnje vrijeme žele da zakorače u ovu sferu, da li je pred njima lakši ili teži zadatak u odnosu na vrijeme kada ste Vi započinjali karijeru?
VRANJKOVIĆ: Svakako teži, jer veliki broj onih koji bi potencijalno mogao da sluša njihovu muziku ili planira da napusti ove prostore ili ih je već napustio. Nedostatak ozbiljnih izdavača, medija, novinara i svega što je potrebno jednom bendu da sazri i opstane je očigledan. Bez obzira na sve, ti talentovani mladi ljudi se snalaze i samo oni znaju kroz šta prolaze dok se probijaju kroz žive zidove glupih, zatucanih i podobnih.
NN: Poznato je da otvoreno dajete svoje mišljenje i konstruktivne kritike mladim bendovima koji Vam pošalju svoje demo snimke. Koliko nam danas nedostaje kvalitetne muzičke kritike?
VRANJKOVIĆ: Sve je to vezano jedno za drugo. Naravno da se oseća nedostatak bilo kakve muzičke kritike, jer na kraju krajeva i loša kritika bi bendu pravila nekakvu reklamu.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost po pitanju muzike?
VRANJKOVIĆ: Nadam se da ćemo uskoro da snimamo nekoliko novih pesama i da ćemo nastaviti da sviramo često kao i do sada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.