Koncert vokalne solistkinje Nina Ćorić i benda "Balkan Zoo" biće održan 30. januara sa početkom u 19.30 u Narodnom pozorištu Sarajevo u sklopu specijalnog pozorišnog programa "Pozorišne notte".
"Balkan Zoo" je sastav višestruko nagrađivanog basiste i kompozitora Marija Rašića koji godinama promoviše muziku balkanskih elemenata u novim, modernim aranžmanima, a saradnja sa Ninom Ćorić je urodila zanimljivim kompozicijama koje se protežu od tradicionalne muzike balkanskih Roma do muzike andaluzijskih Roma - flamenka.
Ćorićeva je na muzičku scenu zakoračila 2010. godine kada je svoju specifičnu boju glasa usmjerila ka izvođenju flamenko muzike, čime je postala jedan od najvećih ambasadora ove muzike u regionu, a sa "Balkan Zoo" bendom sarađuje od 2021. godine, te je njihova saradnja urodila sa dva albuma, koji su pokupili velike simpatije publike i kritike.
Više o predstojećem koncertu u Sarajevu, romskoj muzici Balkana i flamenku Ćorićeva je govorila za "Nezavisne".
NN: Sarajevska publika je imala priliku da Vas čuje kroz razne flamenko programe, ovo je prvi put da ovdje nastupate sa bendom "Balkan Zoo". Kakva su očekivanja uoči koncerta, kakvo veče očekuje Sarajlije?
ĆORIĆ: Svi smo vrlo uzbuđeni i zahvalni što 2025. započinjemo koncertnom promocijom novog albuma "Muzika za ples" u Sarajevu i puno nam znači što ćemo nastupiti upravo u Narodnom pozorištu Sarajevo. Na svakome od posjetitelja je da dođe i ode s emocijom koja mu najviše odgovara tu večer, bitno je da izazovemo emociju. Koncertni program nudi široku lepezu osjećaja, takve su pjesme, od tuge do radosti.
NN: Kakav repertoar tim povodom pripremate, da li ćete se bazirati na svoja dva zajednička albuma "Recycle" i "Muzika za ples", ili ćete proširiti listu kompozicija?
ĆORIĆ: Izvodit ćemo glazbu s naša dva albuma. Gdje god smo dosad nastupili publika je odlično reagirala na koncertni program u kojem zaista uživamo pa se nadamo da će tako biti i 30. januara.
NN: Do saradnje sa grupom "Balkan Zoo" stvarali ste u oblasti flamenko muzike. Kako ste se odlučili da se udružite sa bendom, kolika je sličnost flamenka, za koji se smatra da potiče od romske populacije u Španiji, sa romskom muzikom sa Balkana?
ĆORIĆ: Što se tiče flamenka, stvaram cijelo vrijeme. Početkom 2024. "Croatia Records" i Hrvatska radio-televizija objavili su moj album "Lorca, flamenco & tambura" snimljen u suradnji s Tamburaškim orkestrom HRT-a i maestrom Sinišom Leopoldom. Suradnja s bendom "Balkan Zoo" rezultat je ranije suradnje s Mariom Rašićem 2019. na jam session "Flamenco Festivala Zagreb" kojeg organiziram od 2012. godine. Kada se u pandemijskim godinama ukazala prilika za rad i stvaralaštvo, mi smo ju iskoristili i prvi album "Recycle" je rezultat svega toga. Naša romska glazba s Balkana i flamenko imaju sličnosti u izričaju i emociji, s tim što je flamenko ritmički još puno kompleksniji i teži za izvođenje zbog tehnike sviranja, pjevanja i plesa. S druge strane, imamo privilegiju uživati u romskom jeziku, dok se u flamenku on ne može uopće čuti zbog tragične povijesti Roma kojima je bilo zabranjeno koristiti vlastiti jezik.
NN: Kakvi su vokalni izazovi i potencijali ovih melodija? Šta pružaju Vama kao izvođaču, zbog čega ste se baš njima posvetili?
ĆORIĆ: Nadam se da smo svi mi (a mislim da ponekad nismo dovoljno) svjesni bogatog kulturološkog nasljeđa Balkana, od našeg mentaliteta, načina življenja i običaja do umjetnosti, u ovom slučaju glazbe. Tu leži potencijal melodija koje slušamo cijeli život. Vokalne izazove postavio je pred mene Mario Rašić svojim aranžmanima, odnosno novom pristupu romskim evergrinima. Svijet flamenka ima Andaluziju za inspiraciju, a moja inspiracija je Balkan. Najveći poticaj da nastavim spajati vlastiti flamenko izričaj s romskom glazbom naših prostora dala mi je iznimno poznata pjevačica flamenka Montse Cortes, koja je godinama pjevala u trupi "Paca de Lucie". Njoj u čast "Balkan Zoo" je svirao nakon njezina koncerta u "Lisinskom" ("Flamenco Festival Zagreb"). Nju je, osim naše izvedbe, posebno oduševilo što pjevam na "njezinom jeziku", pri tome nije mislila na španjolski nego na romski jezik.
NN: Emocija je glavna odlika romske muzike koju osjećamo čak i kada ne razumijemo tekst. Kako se Vi kao izvođač uživite u ulogu pripovjedača i na koji način tu emociju iznesete na sceni i prenesete na publiku?
ĆORIĆ: Ne znam, jednostavno uđem u te cipele i prenesem to na publiku.
NN: Vaš prvi zajednički album je primio brojne pohvale kako publike, tako i kritike, a nazvan je i "džez čitanjem romske muzike". Šta, po Vašem mišljenju, treba da posjeduje obrada tradicionalne pjesme da bi se smatrala kvalitetnom?
ĆORIĆ: Potrebno se što više odmaknuti od originala, no istovremeno zadržati esenciju pjesme. Mario, kada stvara novi aranžman, pokušava pjesmu staviti u ovo vrijeme i kontekst u kojem sada živimo, a da sve i dalje ima smisla.
NN: Romska muzika je vrlo specifična i bogata, a na našem podneblju su se istakli izvođači kao što su Šaban Bajramović i Esma Redžepova. Kako to da više nigdje u regionu nemamo velike zvijezde romske nacionalnosti?
ĆORIĆ: Prije svega promijenila su se vremena, a s njima i glazbena industrija. Dolaskom digitalnih platformi puno je lakše, ali istovremeno i teže izvođačima doći do publike. Ploče se više ne prodaju kao u zlatno doba "Jugotona" ili "Diskotona", piratstvo je u jednom trenutku gotovo uništilo diskografe, a posljedično i glazbenike koji su mogli dobro živjeti od prodaje albuma i singlica ili kao studijski glazbenici. Sve to utjecalo je i utječe na glazbenu industriju. Glazbenici, ako nisu ujedno autori, žive uglavnom od koncerata. Koncerte bi trebalo da dogovaraju bukeri i menadžeri, kojih je, barem u Hrvatskoj, vrlo malo. Također nije svaki autor "hit mejker". Mene osobno najviše brine što cijela jedna zlatna liga autora na čijim smo pjesmama svi odrastali (bez obzira na žanr) umire, a nitko tog gabarita se ne pojavljuje. Talentiranih glazbenika sigurno ima, ali da zaradite status velike zvijezde nije nikada bilo potrebno imati samo talent.
NN: Na albumu "Muzika za ples" možemo da čujemo i ponešto od flamenko zvuka, a pretpostavljamo da je ta ideja došla od Vas. Kako ste izvršili selekciju pjesama koje ćete izvesti u novom ruhu?
ĆORIĆ: Pjesme za album smo birali zajednički, cijeli bend. Meni su pustili da po svom guštu odaberem flamenko pjesme. "Naci en Alamo" i "Un Cabrito" su nam super zazvučale i bez flamenko gitare, a meni osobno su jako drage i često ih izvodim.
NN: Postoji li slušalačka publika u našem regionu kada je riječ o flamenku i balkanskoj romskoj muzici? Kakva su Vaša iskustva kroz organizaciju Flamenko festivala u Zagrebu i nastupe?
ĆORIĆ: Mogu govoriti za Hrvatsku, gdje je uvijek veliki izazov za flamenko, ali i romsku glazbu. Što se tiče Zagreba, tu intenzivno surađujem s Koncertnom dvoranom "Vatroslav Lisinski" i Klubom kazališta komedija, i flamenko program je uvijek rasprodan. Publika se godinama gradila i gradi se i dalje kroz dovođenje kvalitetnih umjetnika i atraktivnih programa koje inače ne bismo imali priliku čuti i vidjeti uživo.
