Škot Džo Kojl je već deceniju stanovnik Banjaluke. Okorjeli muzičar, rokom zadojen još u mladosti, nije ni slutio da će se gitara, koju je po odlasku iz rodne Škotske "okačio o klin", po dolasku u grad na Vrbasu ponovo naći u njegovim rukama. Ali, ne kao instrument zabave na lokalnim druženjima i svirkama, već kao njegovo prepoznatljivo muzičko "oružje" i način izražaja i života u novoj sredini.
`Banjaluka je moj 'hotel Kalifornija' - mogu se odjaviti kad god hoću, ali ja jednostavno ne mogu otići`, kaže, dodajući da se osjeća privilegovanim što živi u tom gradu.
Kojl je rođen u Glazgovu (Škotska), gdje je osadesetih nastupao sa svojim bandom `Dodger`, koji i danas smatraju rekorderima Glazgova zbog osam svirki sedmično! Harizmatični basista i pjevač brzo je postao jedan od omiljenih klupskih izvođača u Škotskoj. Do 1996. je nastupao u škotskim grupama `Gaelic` i `The Electric Ceilidh Band`.
`Zatim sam odlučio da napravim pauzu i okušam se u drugim sferama, najprije fotografiji. Nekoliko narednih sezona bio sam oficijelni fotograf Fudbalskog kluba Seltik`, objašnjava Kojl.
Profesionalna gradacija je, nakon dijela ispunjenog ljubavlju prema fotografiji, dosegnula humanitarni rad i angažman koji ga dovodi na Balkan.
`Poslije Seltika sam se zaposlio u enviromental organizaciji 'Turner'. Kao tehničar za zaštitu okoline došao sam prvo na Kosovo, a potom u Banjaluku`, kaže.
Boravak u BiH i druženje s banjalučkim muzičarima su ga natjerali da se vrati muzici, što je rezultovalo snimanjem prvog albuma `Christmas in Baghdad`. Ipak, kako kaže, to je bio solo album jer je tek kasnije, s gitaristom Brajanom Hilsonom, koji je u Banjaluku preselio iz engleskog Mančestera, osnovao `Joe Coyle Band`. Treći član benda postao je Saša Kasalović.
`U tom sastavu smo imali brojne svirke, prvenstveno u Banjaluci, ali i drugim mjestima. Jer, čisti rokenrol je univerzalan, prepoznatljiv i podjednako dobar gdje god se svira i sluša, tako da naše svirke uvijek imaju dobru prođu`, kaže on.
Uz brojne svirke uslijedio je i nastup na Internacionalnom festivalu Banjaluka 2005. i prošlogodišnjem `Neofestu`, za koji kaže da je bio posebno zadovoljstvo. U to vrijeme otpočinju i pripreme za novi album `Champange lifestyle on lemonade pay`, prvi redu rađen kao projekat udruženih bendovskih snaga.
`Ovaj album je nešto kao dijete raođano u vrlo teškim uslovima, s obzirom na to da je cijeli posao urađen ovdje, u Banjaluci i okruženju`, kaže Željko Opalić Opa, menadžer `Joe Coyle Banda`.
Dodaje da se radi o albumu koji je obojen klasičnim, čistim rokom.
`S obzirom na to da je Čorbina pjesma 'Zelena trava doma mog' jedina numera na srpskom jeziku koju Džo izvodi na svim svojim svirkama, imali smo ideju da ostvarimo saradnju s Borom Đorđevićem. Kada smo ga kontaktirali, on je prihvatio našu ideju o saradnji, ali je želio i da obradimo njegovu pjesmu 'Amsterdam'`, objašnjava Opa.
Novi album, koji je ujedno jedini nosač zvuka na ovim prostorima legalno izdat i koji je dobio `bar code` od relevantnih organa, zaduženih za izdavaštvo, odnedavno je dostupan i publici. Članovi `Joe Coyle Banda` pripremaju snimanje spota za jednu od numera s ovog albuma - pjesmu `Kauboji ne plaču`.
Nastavljaju se i svirke koje su postale nezaobilazan i prepoznatljiv dio banjalučke rok scene, jer - rokenrol `govori` lako prepoznatljivim, univerzalnim jezikom.
Humanost na djelu
Džo Kojl i Brajan Hilson su poznati i kao muzičari velikog srca. Već drugu godinu učestvuju u humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za djecu koja imaju problema sa sluhom tako što na donatrskoj večeri sjede uz bok uglednicima iz političkog i ekonomskog bh. života. Izdvajajući 500 KM za pomoć ovoj djeci, koliko koštaju ulaznice za donatorski bal, potvrđuju da imaju sluha ne samo za muziku, već i za dobra djela.