Marku Markoviću, sinu legende trube Bobana Markovića, prije nekoliko godina otac je za punoljetstvo prepustio orkestar. Od tada se orkestar, kojeg je Boban osnovao 1982. godine, naziva "Orkestar Bobana i Marka Markovića", u kojem je sin najvažnija karika, a otac samo član. Postojeći orkestar posjeduje 11 albuma. Nastupali su širom svijeta, a uprkos tome, nikada nisu promijenili mjesto boravka. Porodica Marković živi u južnoj Srbiji, 20 kilometara od Vranja, u mjestu Vladičin Han.
Razgovarali smo s Markom Markovićem, mlađim kraljem trube i novim šefom orkestra, koji nam je pričao o svojim počecima, ambicijama i planovima, interesovanjima i njegovoj ljubavi prema duvačkim instrumentima.
NN: Od kada radite s ocem?
MARKOVIĆ: Ušao sam u orkestar relativno mlad, bilo mi je svega četrnaest godina, a preuzeo sam ga na proslavi punoljetstva. Zapravo, dobio sam ga kao poklon za rođendan, čime je otac održao obećanje da će orkestar dobiti i moje ime. Radimo već šest-sedam godina, tako da je vrijeme i za novi album, koji je u planu. Biće to moja samostalna ploča.
NN: Znači li to da ćete u dogledno vrijeme funkcionisati kao dva odvojena orkestra, posebno Bobanov, a posebno Vaš?
MARKOVIĆ: Ne vjerujem da će se to desiti. Otac će vjerovatno svirati još samo nekoliko godina i onda će u potpunosti orkestar prepustiti meni.
NN: Dokazali ste se i stekli očevo puno povjerenje?
MARKOVIĆ: Mislim da jesam i da ima dovoljno razloga da bude ponosan, a svojim radom dokazaću da mogu još više.
NN: Rekli ste da je u planu novi album. Koliko će se on razlikovati od prethodnih?
MARKOVIĆ: Neće mnogo, jer se moj rad u dosadašnjem periodu pokazao kao uspješan. Mislim da ću malo promijeniti stil i ubaciti neke nove instrumente. Nismo još s menadžerom pričali o realizaciji te zamisli, tako da je još rano govoriti o tome kada će album izaći. Trenutno kod kuće radim neke demo snimke za tu ploču.
NN: Znate li orjentaciono koliko je vaš orkestar od nastanka do sad održao nastupa?
MARKOVIĆ: Teško pitanje. Zaista ne znam koliko smo do sad koncerata imali. Bilo ih je na sve četiri strane svijeta.
NN: Koliko ih održite u toku jedne godine?
MARKOVIĆ: Zavisi, iz godine u godinu sve više. Mislim da se ta cifra kreće od 100 do 115 koncerata.
NN: Priznanja ste davno prestali brojati?
MARKOVIĆ: (smijeh) Mnogo priznanja smo dobili. Orkestar se više neće takmičiti u Guči, jer smo dobili sva moguća priznanja. Otac nema više prava da se takmiči, a i bilo bi suvišno. Možda ću se ja takmičiti za dvije godine, pošto čujem da će 2010. biti svjetsko takmičenje. Ozbiljno razmišljam da se oprobam i dokažem na ovom takmičenju, bez oca, pod nazivom "Orkestar Marka Markovića".
NN: Koji je najveći bakšiš koji ste dobili?
MARKOVIĆ: Nije bitno koliko zarađujemo i koliko imamo bakšiša. Bitno je da uživamo u poslu kojim se bavimo i da ima dosta nastupa.
NN: Koliko vam obično traju koncerti?
MARKOVIĆ: To zavisi od publike odnosno atmosfere. Ako nas dočekaju i podrže onako kako smo zamišljali, onda koncert traje dva-tri sata. Bez publike bili bismo niko i ništa. Njihova podrška izaziva skok adrenalina i osjećaj je neopisiv. Divno je kada desetine hiljada ljudi vrišti i aplaudira u tvoju čast.
NN: Gdje ste najbolje prihvaćeni?
MARKOVIĆ: S obzirom na broj nastupa koje smo održali i zemalja u kojim smo nastupali, zaista je teško reći. Ako baš moram izdvojiti, neka to bude Mađarska. Interesantno je reći da smo tamo možda čak i poznatiji nego u Srbiji.
NN: Kada nastupate u inostranstvu, uživaju li i stranci u zvucima vaših truba?
MARKOVIĆ: Da, ima dosta stranaca, a ujedno dođu da nas čuju naši ljudi, pa nam to predstavlja dvostruko zadovoljstvo.
NN: Koji je ovo put kako ste u Banjaluci?
MARKOVIĆ: Čini mi se da je ovo treći put kako smo ovdje. Banjalučani su se pokazali kao izvrsna publika i vatreni ljubitelji trube. Svaki put nas podrže na adekvatnan način.
NN: Glumili ste i u filmu "Guča". Kakva su iskustva?
MARKOVIĆ: U pravu ste, bilo je to prije tri godine, imao sam glavnu mušku ulogu. Dušan Milić je režirao taj film i to je bilo za mene jedno prelijepo iskustvo. Tek tada sam film upoznao sa druge, glavne strane kamere i vidio šta je gluma.
NN: Jeste li se možda na snimanju filma upoznali s Tanjom Savić, koja je za njegove potrebe otpjevala numeru "Suknja na šnjiranje"?
MARKOVIĆ: Ne, Tanju inače poznajem, ali se nismo vidjeli na snimanju filma. Ona je za film tu numeru posebno otpjevala, a za potrebe njenog spota uzeti su kadrovi iz filma "Guča".
NN: Šta Vam više odgovara muzika ili film?
MARKOVIĆ: Što se mojih zanimanja tiče, truba definitivno zauzima glavno mjesto u mom srcu, ali to ne znači da se ponovo neću oprobati kao glumac ako me pozove neki reditelj. Štaviše, imam želju opet da glumim i rado ću prihvatiti neku novu ulogu u filmu.