Nikola Pejaković Kolja, banjalučki glumac, reditelj i muzičar, koji će sa svojim bendom "Grobovlasnici" 21. marta prvi put u karijeri održati koncert, i to u Domu sindikata u Beogradu, kaže da je ovaj nastup njihova obaveza i tačka preloma.
"Očekujem puno emocija, nadam se da se neću slomiti i zgrčiti od treme, da će nam publika dati snage da izdržimo do kraja. Poslije 21. marta ništa neće biti isto u našim životima. A opet, sve će biti isto - sviraćemo, sviraćemo dok možemo. Naravno, i u Banjaluci. Mislim da pravi albumi i prave svirke tek dolaze", rekao je Kolja za "Nezavisne novine".
NN: Zbog čega ste tek nakon tri snimljena albuma odlučili održati koncert?
PEJAKOVIĆ: Neke stvari su se poklopile. Organizacija čitavog benda nije jednostavna stvar, onda, ni ja nisam bio baš spreman za svirku, niti sam nešto imao volje za tim. Danas drugačije stoje stvari, došao je trenutak da se krene u to.
NN: Neki banjalučki bendovi, čijim ste probama prisustvovali, godinama po klubovima sviraju Vaše pjesme. Da li ste upoznati koliki je kult o istim stvoren među publikom?
PEJAKOVIĆ: Znam da sviraju... Srećan sam kada čujem da ljudi slušaju, sviraju i obrađuju moje pjesme. To je jedan dubok i jedinstven osjećaj, kada znaš da te ljudi čuju i prate. I to je jedan motiv više, da nastaviš da radiš.
NN: Radnja Pekićevog romana "Hodočašće Arsenija Njegovana" smještena je u Kosmajsku ulicu, taj roman govori o određenom "vremenu obmane", kao i jedna Vaša pjesma. Kakvo je vrijeme danas u bivšoj Kosmajskoj? O čemu bi se dalo pisati?
PEJAKOVIĆ: Davno sam otišao iz Kosmajske, iz Maršala Birjuzova. To vrijeme, devedesete, bilo je krvavo, ali inspirativno. Teško i mučno, ali bilo je neke poezije. Mračne, ali poezije. Vjerujem da je ovo takođe vrijeme velike obmane, ali čim znaš da si obmanut, već to nisi. Treba ljude voljeti, pa čak i kada ti rade o glavi. Ali, to je teško, to mogu samo sveci, a mi, mali i obični ljudi, samo ponekad...
NN: Nakon dva albuma na kojima možemo reći da ima antihrišćanskih poruka, za snimanje trećeg dobili ste blagoslov vladike Grigorija. Da li je njegov gest zapravo trijumf umjetnosti?
PEJAKOVIĆ: Ako poslušaš ponovo, shvatićeš da nema antihrišćanskih poruka. To je teška riječ. Ima psovki i prostota, ali nema onoga što si ti rekao da ima. Umjetnost postoji samo kao trijumf Duha, a nikad kao trijumf nad Bogom. Neozbiljno je i naivno govoriti da nešto može da trijumfuje nad Bogom. Čovjek može da luta, da se izgubi i da se nađe, ali biti zao, djelati protiv Boga direktno, to ne bih preporučio nikome.
NN: Ko je Rajko iz Vaših pjesama?
PEJAKOVIĆ: Moj prijatelj.
NN: Jednom ste rekli da ste u Vaš "špajz umjetnosti" strpali mnogo toga. Na kojoj se polici po značaju tu nalazi muzika u odnosu na režiju, scenarije, glumu...?
PEJAKOVIĆ: U špajz se ne stavljaju stvari po značaju, trpaš sve što imaš, sve što može da stoji i posluži za kasnije. Ima svega i sve za nešto nekad posluži, nekad za scenario, nekad za pjesmu, nekad za pozorište...