Muzika

Bilbija za "Nezavisne": Ljudski element i nepredvidivost važni za elektronsku muziku

Bilbija za "Nezavisne": Ljudski element i nepredvidivost važni za elektronsku muziku
Foto: Ustupljena fotografija | Bilbija za "Nezavisne": Ljudski element i nepredvidivost važni za elektronsku muziku

Autorski projekat kompozitora Petra Bilbije "Azimut - elektronika uživo za 3D zvuk i video" biće predstavljen večeras u Banskom dvoru u Banjaluci sa početkom u 20 časova.

Događaj se organizuje u saradnji sa udruženjem "Fluks Lab" i predstavlja istraživanje na polju prostorne postavke muzike i dizajna zvuka, a za to je posebno prilagođena scenska postavka, auditorijum je postavljen kružno, a ozvučenje radijalno, pa se tako zvuk prostire i osjeća u tri dimenzije, čineći ovaj koncept potpuno drugačijim od uobičajenog, gdje zvuk stiže frontalno.

Koncert prati i vizuelni dio rada, koji se sastoji od apstraktne animacije sastavljene od posebnih elemenata, koja paralelno prati zvuk i svojim kombinovanjem upotpunjuje zvučnu sliku koja se stvara uživo.

Više o projektu, svom radu, vještačkoj inteligenciji i planovima za budućnost Bilbija je govorio u intervjuu za "Nezavisne".

NN: U Banskom dvoru ćete predstaviti autorski projekat "Azimut - elektronika za 3D zvuk i video". O kakvom projektu je riječ?

BILBIJA: "Azimut" je multimedijalni koncert komponovan tako da koristi mogućnosti prostornog, odnosno 3D zvuka u svom izrazu, kao i videa. Ta vrsta tehnologije, pogotovo u formi živog izvođenja, jeste nova, ne samo na našim prostorima nego i generalno u svijetu, tako da je sama tehnička struktura razvijana duže vrijeme, ispitujući mogućnosti takvog izvođenja, a i doživljaj muzike u ovoj postavci.

NN: "Azimut" u prevodu znači pravac. Koja je funkcija pravca u prostornoj postavci muzike i dizajnu zvuka, na koji način se postiže 3D efekat? Kako je formirana scenska postavka za ovaj projekat?

BILBIJA: "Azimut" je koncipiran prostorno na taj način da je publika praktično uronjena u muziku. U cirkularnom auditorijumu sistem zvučnika se nalazi sa spoljašnje strane okrenut ka publici koja sjedi unutra, tako da time dobijamo praktično 3D zvučno polje unutar kojeg se nalazi publika. Muzika je komponovana iz više modularnih sastavnih dijelova koji se pokreću u 3D prostoru, pa njihova cjelina daje potpunu kompoziciju, koja je jedinstvena za svako pojedino mjesto u auditorijumu, a cijeli zvučni dio koncerta prati i video-rad na ekranima čiji su parametri bazirani na izvedenom zvuku. Video-rad je rad koji je takođe nastao vođen parametrima zvuka ovih kompozicija i on praktično predstavlja još jedan vizuelni  meta instrument u kompoziciji. Ono što je bilo dodatno uzbudljivo je to da se u kompoziciji ovakve muzike koristi malo drugačiji jezik od onog na koji sam navikao u klasičnom stereo pristupu, jer neke stvari jednostavno ne funkcionišu na isti način u smislu doživljaja.

NN: Koji su logistički preduslovi za ovakav projekat?

BILBIJA: Pošto je ovo nova stvar, nema nekog isprobanog sistema. U studiju sam formirao manju verziju sistema zvučnika kakav će biti postavljen u Koncertnoj dvorani Banskog dvora za potrebe komponovanja i istraživanja. Koristim pri tome dosta analognih elektronskih instrumenata i opreme, čiji se signali sabiraju u kompjuteru, gdje se programiraju za prostorno pokretanje. Bilo je dosta verzija ovog sistema i različitih postavki dok nije razvijena ova koja omogućava da se to uživo izvodi.

NN: Bavite se raznim sferama umjetnosti, ali šta je ono po čemu se muzika izdvaja?

BILBIJA: Dosta pametnijih ljudi od mene je govorilo na temu zašto muzika utiče na nas tako kako utiče. Ja se tu možda jednostavno osjećam najbliže onom čemu težim dok se izražavam. Muzika je uvijek bila veliki dio mog života. Ne samo stvaralački, nego i iz pozicije slušaoca.

NN: Kako gledate na sve veću upotrebu vještačke inteligencije u stvaranju muzike, možete li izdvojiti neke sfere za koje bi ova pojava mogla biti pozitivna ili negativna? Na koji način utiče na elektronsku muziku?

BILBIJA: Dobro pitanje. Svakodnevno o tome razmišljam. Djeluje mi kao da imamo slo-na u prostoriji o kojem pomalo i izbjegavamo da pričamo. Mislim da vještačka inteligencija donosi toliko veliku promjenu u našem doživljaju svijeta uopšte, da ni sam ne znam na koji to način pojmiti. U ovoj fazi razvoja umjetne inteligencije, koja će vjerovatno trajati jako kratko, mi imamo ogroman priliv raznih vrsta alata kojima se možemo služiti u umjetničkom izrazu i ostalim sferama, ali mislim da će to jako brzo da preraste u nešto na šta nismo baš bili spremni. Ima ona teorema da ako majmunu date pisaću mašinu i neograničeno vrijeme, u jednom trenutku udarajući nasumično po tipkama postoji vjerovatnoća da će on istipkati sva djela Dostojevskog. To je donedavno djelovalo kao zanimljiva teoretska dosjetka, ali sada već ima malo mračniji prizvuk. Jedan od razloga zašto sam "Azimut" koncipirao kao uživo izvođenje elektronske muzike na analognim instrumentima je baš taj da inkorporišem ljudski element i nepredvidivost, odnosno grešku u sam performans, jer danas je sve lakše stvari napraviti perfektno produkcijski i idejno polirane, a u tome se nešto izgubi.

NN: Kako doživljavate trenutnu muzičku scenu u Banjaluci, koje sfere vidite kao prostor za napredak?

BILBIJA: Iskren da budem, ne stižem puno da ispratim, ali znam da ima dosta mladih ljudi koji se ozbiljno bave svojom autorskom elektronskom muzikom i to mi je izuzetno drago.

NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost, da li biste voljeli nešto da najavite?

BILBIJA: Trenutno sam u procesu rada na muzici za predstavu "Mali ratovi i kabine Zare" u režiji Ivice Buljana, a po tekstu Vide Davidović u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Premijera bi trebala biti sredinom marta.

 

"Meso", "Kosti", "Koža"

NN: Radili ste na projektu "Meso", zatim na "Kostima" i nedavno emitovanoj "Koži". Koliko je komponovanje za seriju zahtjevno i kako ga doživljavate u odnosu na druge vrste stvaralaštva kojim se bavite? Koliko ste zadovoljni rezultatima?

BILBIJA: Nikad nisam baš potpuno zadovoljan, ali generalni osjećaj koji imam u sebi u vezi sa ovim serijama je da smo napravili jedan veliki posao i drago mi je da je on odjeknuo kod publike. Ovo je i za sve nas koji smo radili na projektima bio neki put razvoja na kojem smo dosta naučili na sopstvenim greškama i pored neke emotivne vezanosti za te serije, to je sigurno nešto najvažnije što možemo izvući iz svega. Nije bilo kalkulacija niti kompromisa u kreativi, ja sam imao dosta slobode u radu, a to je sve što možete poželjeti kao autor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije