Peto izdanje "Banja Luka Festa" biće održano od 2. do 4. jula na banjalučkoj tvrđavi Kastel.
Festival i ove godine, kako su naveli organizatori, donosi iskustvo koje prevazilazi klasične koncerte - elegantno uređene zone, posebnu scenografiju, pažljivo osmišljenu produkciju i prepoznatljivu atmosferu zbog koje publika iz godine u godinu bira upravo Kastel kao mjesto svojih najboljih ljetnih uspomena.
Festival 2. jula otvara nastup Petra Graše, koji je i prije tri godine nastupio među zidinama viševjekovne tvrđave, a publiku u gradu na Vrbasu tom prilikom pozdravio je riječima: "Dobro veče, Banjaluka. Vaš zadatak je da guštate, da pivate, da ste dobre volje, to je sve što od vas tražim."
Na početku razgovora za "Nezavisne" poznatog muzičara samo pitali "guštaju li i pivaju Banjalučani", te kakav odnos zapravo ima sa ovdašnjom publikom.
"Iz mojih utisaka Banjalučani ne samo da su guštali, nego su i uživali u muzici. Uvijek kažem da je najljepši dio ovog posla kad osjetiš da ljudi pjevaju glasnije od tebe od prvog trenutka. Tada znaš da su pjesme jednako njihove kao i tvoje. A to je najveća nagrada koju autor i izvođač može dobiti", naveo je Grašo.
U intervjuu za naš list govorio je i o repertoaru sa kojim će izaći pred publiku u Banjaluci, karijeri, Oliveru Dragojeviću, promjenama na polju muzičke industrije, te planovima za buduće dane.
NN: Godine 2023. na "Banja Luka Festu" održali ste koncert zajedno sa Ninom Badrić, te je publika čula presjek Vaših i njenih najvećih hitova, ali i nekoliko pjesama Olivera Dragojevića. Kakav repertoar ćemo slušati ove godine među zidinama tvrđave Kastel?
GRAŠO: Možete u svakom segmentu očekivati najbolje od Petra Graše. Od velikog benda s kojim surađujem već više od 20 godina, preko profesionalne tehničke ekipe koja dolazi sa mnom, do, naravno, repertoara koji je najvažniji. Bit će tu nostalgije, romantike i pjesama koje se pjevaju glasno, uz ples. Biram pjesme koje su provjereno najuspješnije jer ne želim gubiti sekundu vremena niti dopustiti oscilaciju atmosfere. Jako od prvog trenutka (smijeh). Dotaknut ćemo se i nekih pjesama koje nisam ja otpjevao, ali me vraćaju u neka vremena i podsjećaju na meni drage kolege.
NN: "Banja Luka Fest" je mjesto susreta publike i umjetnika u posebnoj festivalskoj atmosferi na otvorenom. Riječ je o manifestaciji koja postaje tradicionalan događaj u kulturnom kalendaru grada. U čemu se, po Vašem mišljenju, najviše ogleda njen značaj? Šta je čini drugačijom u odnosu na neke druge regionalne festivale?
GRAŠO: U današnje vrijeme, kad svi nekamo žurimo, lijepo je imati mjesta koja ljude uspore i podsjete da su emocije i dalje najvažnije i da se ne mogu nadomjestiti virtualnim podražajima. Kastel ima jednu posebnu čar. Kad tisuće ljudi pjevaju pod otvorenim nebom među stoljetnim zidinama nastane atmosfera koju je teško opisati riječima.
NN: Vaši počeci vezuju se za 1995. godinu, kada je Oliver Dragojević na "Dori" otpjevao pjesmu "Boginja" koju ste napisali, a već naredne godine Vi ste pjesmom "Trebam nekoga" kao debitant pobijedili na "Zadarfestu". Od tada do danas prošlo je 30 godina. Kad se osvrnete na te tri decenije, koji trenutak smatrate ključnim na Vašem muzičkom putu?
GRAŠO: Ljudi često traže jedan presudan trenutak, ali život rijetko tako funkcionira. Više je to niz malih odluka koje na kraju naprave veliku priču. Naravno da je Oliver bio jedna od najvećih prekretnica jer bi bez njega moj život vjerojatno krenuo drugim putem. Ali vjerujem da bih ipak stigao do cilja koji sam želio, a to su muzika, kreacija, ja za klavirom i ljudi koji pjevaju.
Pročitajte još:
Veliko interesovanje publike za povratak "Banja Luka Festa" na Kastel
NN: Koliko je za jednog mladog autora značilo kada mu je upravo Dragojević, već tada veliko ime, dao vjetar u leđa pjevajući njegovu pjesmu, te da li ste kasnije u karijeri osjetili potrebu da nekom mladom talentu poklonite ono povjerenje koje je Oliver pružio Vama?
GRAŠO: Kad vam Oliver Dragojević kao šesnaestogodišnjaku otpjeva pjesmu, to nije samo priznanje, nego i velika odgovornost. Talent može otvoriti mnoga vrata, ali tvoj karakter, ukoliko je pogrešan, sva ta vrata može veoma brzo zalupiti. Savjete koje mi je dao Oliver upotrebljavao sam na počecima svoje karijere i držim ih se do danas. A oni su jednostavni - puno radi, poštuj ljude koji te slušaju i ne budi bahata budala.
Zato danas vjerujem da je veoma važno ako čovjek može ostaviti iza sebe osjećaj da je nekome ulio vjeru u njegov vlastiti put. Vjerujem da moj prirodni zadatak nije samo pisati i interpretirati pjesme, nego ostaviti trag dobrog odnosa prema ljudima oko mene.
NN: Iza Vas su četiri studijska albuma, tri kompilacije, a unazad 10 godina predstavljate se isključivo singlovima. Šta je razlog za veliku diskografsku pauzu?
GRAŠO: Svijet se promijenio. Nekad smo živjeli za albume, danas pjesme žive svoj život pojedinačno. Iskreno, nikad nisam bio čovjek koji objavljuje nešto samo zato što kalendar kaže da je vrijeme. Radije objavim jednu pjesmu koja će ostati 10 godina, nego 10 pjesama koje će trajati 10 dana.
NN: Kada stvarate novu pjesmu koliko Vas vode lične emocije i životna iskustva, a koliko svjesna odluka da prenesete određenu poruku publici?
GRAŠO: U svakoj pjesmi postoji emocija koju autor daje. Da nema toga, bio bi to čisti zanat. Imamo i takvih pjesama, ali to su pravila igre po kojima nikad nisam igrao. Ne zanosim se velikim idejama da ljude svojim pjesmama učim kako živjeti. Dovoljno mi je da u jednom dijelu dana, kada čuju neku moju pjesmu, dobiju, pa makar i lažan, osjećaj da nisu sami ili da ih vratim u neke lijepe trenutke.
NN: Od vremena kada ste Vi počinjali pa do danas mnogo toga se promijenilo u muzičkoj industriji. Koje promjene su, po Vašem mišljenju, pogubne za kvalitet muzike, a koje su donijele dobro?
GRAŠO: Danas je lakše doći do publike nego ikad prije, ali je puno teže ostati u njezinu srcu i umu. Tehnologija je fantastična stvar, ali ponekad imam osjećaj da pjesme traju koliko i objava na društvenim mrežama. A dobra pjesma trebalo bi da traje barem jedan život. Srećom, publika još uvijek prepozna iskrenost. Moda prolazi, emocija ostaje.
NN: Prije nepune dvije godine region je "kupio" snimak na kojem Vaša kćerka Alba pjeva pjesmu "Ako te pitaju", dok ste joj Vi muzička pratnja. Mnogi su u tome prepoznali simboliku prenosa ljubavi prema muzici unutar porodice. Koliko Vam je upravo porodica bila oslonac tokom svih godina građenja karijere i da li danas, kao otac, uspjeh mjerite drugačije nego na početku svog muzičkog puta?
GRAŠO: Prije sam uspjeh mjerio brojem koncerata, danas ga mjerim time stignem li na vrijeme doma da se valjam po kauču s djecom. Djeca čovjeku potpuno promijene perspektivu. Odjednom shvatiš da postoje puno važnije stvari od aplauza. Aplauz traje minutu, obitelj traje cijeli život. I baš zato danas više uživam u svemu nego prije.
NN: Kakvi su Vam planovi za buduće dane?
GRAŠO: Do kraja godine raspored nam je praktički potpuno popunjen i čeka nas jako puno koncerata, ali ono što me posebno veseli događa se između putovanja - u studiju. Paralelno završavamo četiri nove pjesme koje su dugo pripremane i koje ćemo objavljivati jednu po jednu. Rad u studiju raduje me gotovo jednako kao i svirka na velikim binama jer i dalje, kao i prvog trenutka, obožavam taj proces oblikovanja pjesme. Između svega toga svaki slobodan trenutak provodit ću sa svojom obitelji u našoj kući uz more, uz drage ljude i ribolov kojem se posebno radujem jer bez boravka na moru ne bih izdržao ovaj tempo. Uvijek se vraćam moru jer ono najbolje zna utišati buku koja se nakupi u meni.