Iako spada među najkompletnije i najtalentovanije muzičare, Petar Grašo je i nakon 24 godine ostao jednako skroman. Požrtvovan za muziku, tokom karijere nanizao je neke od najvećih hitova kao što su "Utorak", "Ko nam brani", "Ako te pitaju", "Trebam nekoga" i mnoge druge.
Iako u gradu na Vrbasu nije nastupio 15 godina, ističe da se raduje nastupu te kaže da ga za ovaj grad vežu samo lijepa sjećanja.
"Blagoslovljen sam da su u mojoj publici ljudi koji doista dolaze otvorenog srca provesti jednu lijepu večer, u kojoj će se radovati i biti potpuno opušteni", istakao je Grašo, čijim će se stihovima večeras protkati Banjaluka, a svi prisutni imaće priliku da prisustvuju koncertu kojim se pune srce i duša. Pred svoj nastup u Banjaluci za "Nezavisne" je govorio o svojim pjesmama, o tome koliko je Oliver Dragojević bio bitan za cjelokupnu muzičku scenu, te svojim razmišljanjima o životu, novim muzičkim zvijezdama i emociji uopšte.
NN: Imali ste svojevrsno zatišje na muzičkoj sceni, a onda je došla pjesma "Ako te pitaju" i s njom ste sve pokorili. Osim "Porina" i mnogih drugih nagrada, ova pjesma Vam je donijela i neki novi uzlet. Kako Vi gledate na to? Očigledno ste nedostajali publici.
GRAŠO: Nedostajao sam ja publici, ali i publika meni. Počeo sam jako mlad biti - Petar Grašo. Sa 20 godina krenuo sam na turneju, koja je zapravo trajala 15 godina. Morao sam stati u jednom trenutku jer više nisam vidio smisao. Moja pauza je trajala pet godina i bila je moja najbolja odluka.
Kada sam shvatio da želim opet na binu, dogodile su se pjesme "Moje zlato", "Uvik isti", "Ako te pitaju" i sve je nekako sjelo na pravo mjesto. Za to je zaslužan i Tonči Huljić, koji je moj prijatelj i autor sa kojim surađujem od početka.
NN: Vi ste već 24 godine prisutni na sceni, imali ste neke divne početke kada ste sa 16 godina napisali pjesmu za Olivera i sve se nekako činilo da ide svojim tokom. Da li je danas teže probiti se na muzičkoj sceni i dobiti svoje parče pod tim nebom?
GRAŠO: Svako vrijeme nosi svoje dobre i loše stvari. Prije 25 godina bilo je teže doći do pozornosti jer nije bilo socijalnih mreža, a praktički ni interneta. Međutim, kada bi se izvođač uspio etablirati, uspjeh je bio dugotrajan. Danas svatko može prezentirati pjesmu da bude dostupna svijetu u pet minuta. Tu se događa problem jer količina ponude smanjuje koncentraciju publike, koja postaje pomalo površna. Ipak, vjerujem da svaki talenat prije ili kasnije bude otkriven.
NN: Jednom prilikom ste rekli da bez Olivera ne biste bili isti i da niko ne bi bio isti. Da li mislite da opet može da u naše živote uplovi jedna takva muzička veličina kao što je bio Oliver?
GRAŠO: Kada netko toliko dugo vremena tolikom snagom utječe na naše živote, postaje opći pojam. Dalmacija bi ostala bez puno lijepih nijansi da se nije rodio Oliver Dragojević. Teško je kazati da li će se roditi takva veličina ili tko će i da li će postati novi Oliver, ali jedna stvar je sigurna: bilo je lijepo dijeliti vrijeme i život s njim.
NN: Kada smo već kod stvari koje nemaju svoj rok trajanja i koje žive vječno, kada pišete kako osjetite da će neka pjesma biti hit i da li znate tačno kome pišete neku pjesmu?
GRAŠO: Nikada ne možeš znati krajnji domet pjesme, ali godine, iskustvo i intuicija daju ti neke znakove da to što radiš može imati traga. Najvažnije je raditi neopterećen uspjehom i sačuvati tu čistoću i radost stvaranja muzike.
NN: Grad na Vrbasu Vas očekuje da sa Vama pjeva. Da li ste Vi spremni za Banjaluku?
GRAŠO: Petnaestak godina nismo svirali u Banjaluci i pamtim taj grad po izuzetnoj gostoljubivosti, nasmijanim ljudima i publici koja je izuzetna. Nema nikakvog razloga da se to ne ponovi. Radujem se.
NN: Svirate na prelijepoj tvrđavi Kastel u srcu Banjaluke. Koliko je ambijent bitan za neki koncert i šta je to presudno da bi se dobio kao što svi kažu - koncert za pamćenje?
GRAŠO: Puno stvari utječe na emociju i energiju koncerta, ali ja moram kazati kako s time doista nemam problema. Blagoslovljen sam da su u mojoj publici ljudi koji doista dolaze otvorenog srca provesti jednu lijepu večer, u kojoj će se radovati i biti potpuno opušteni. Kada je u cijeloj toj predstavi kulisa ovako lijepa tvrđava, onda smo dodatno sretni. Za svaki koncert za pamćenje ipak su najvažniji ljudi.
NN: Radili ste sa najvećim muzičkim imenima kao što su Doris Dragović, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Tonči Huljić, Goran Bregović, a ujedno ste i u žiriju muzičkog takmičenja "Zvijezde". Da li možemo reći da već 24 godine na neki način krojite muziku na ovim prostorima?
GRAŠO: Bilo bi pretenciozno reći da krojim muziku na ovim prostorima, niti mislim da itko ima te škare. Jedne stvari sam svjestan i ona me beskrajno raduje, a to je da su neke moje pjesme svih ovih godina bile dio nečijeg života i bile glazbena kulisa nekih lijepih trenutaka tim životima. Sama spoznaja da sam muzikom dotakao nečiji život za mene je predivna.
NN: I za kraj... Ako Vas pitaju, je l' Vam fali život otprije?
GRAŠO: Iako sam nostalgičan tip, shvatio sam da je čežnja za prošlim vremenima nekako ukorijenjena u svakom biću, ali zapravo koči. Radujem se svakom novom trenutku i sa godinama postajem svjesniji koliko je živjeti sada nešto što mnogi ljudi, nažalost, nemaju osviješteno. Jučer je prošlo, sutra je neizvjesno, postoji samo sada i u tome sada se trudim biti prisutan i živjeti ga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.