Muzika

Plagijati i obrade u jugoslovenskom rokenrolu

Plagijati i obrade u jugoslovenskom rokenrolu
Foto: N.N. | Plagijati i obrade u jugoslovenskom rokenrolu

Šta su plagijati, a šta obrade u muzici i koliko je toga bilo u jugoslovenskom rokenrolu, opšte je poznata stvar bila za one koji su se nekad nazivali obožavaocima, ali izgleda ne i za ove koji se danas nazivaju fanovima ovog muzičkog žanra.

Plagijati i obrade, naravno, nisu vezani samo za rokenrol, nego za većinu muzičkih žanrova, kako kod nas, tako i u svijetu. Pojavom interneta, nažalost, ljudi sve češće u neznanju izjednačavaju ova dva pojma, a obrade nikako ne mogu biti plagijati i obrnuto. Nedavno je na desetak srpskih portala objavljen nepotpisani tekst "Fanovi tvrde: Najveći hitovi 'Riblje čorbe' su ukradeni?". U tom tekstu redom je nabrojano nekoliko muzičkih obrada "Riblje čorbe", kao što su "Zadnji voz za Čačak", "Kad sam bio mlad", "Danas nema mleka", "Ljubomorko", a da nije navedeno da su to obrade, nego ukradene pjesme.

Kakvi su to "fanovi" "Riblje čorbe" koji tvrde ovako nešto, govori i činjenica da nikad nisu kupili ili bar u ruci držali neku od originalnih ploča, kaseta ili CD-ova na kojima su ove pjesme objavljene. Naime, prva obrada "Riblje čorbe" pojavila se na njihovom albumu "Ujed za dušu" iz 1987. godine i to je upravo pjesma "Zadnji voz za Čačak". Od tada pa nadalje redovna praksa ovog benda na čelu sa Borom Đorđevićem bila je da na svakom albumu imaju jednu ili dvije obrade kao omaž šezdesetim godinama prošlog vijeka, kada se Bora kao dječak i počeo baviti rokenrolom. Naravno, na svakom albumu autori muzike koju je "Riblja čorba" koristila na tekstove Bore Đorđevića uredno su potpisani i, ponovićemo još jednom, stari obožavaoci tako su znali da je "Zadnji voz za Čačak" obrada pjesme "Last Train to Clarksville" grupe "The Monkees ", da je pjesma "Kad sam bio mlad" obrada pjesme "When I Was Young" grupe "The Animals" itd.

Uostalom, Bora Đorđević o ovoj temi, u kontekstu svojih početaka šezdesetih godina dvadesetog vijeka, pričao je u mnoštvu intervjua.

"Kažu da je to vreme bilo zaista naivno i pošteno. Mislim da se tada svirala prava muzika. Možda ovo zvuči previše nostalgično i 'šta ovaj matori drvi o dobrim starim vremenima', međutim, nije tako. To pokazuju i obrade. Ja se uvek vraćam na to vreme. Ljudi koji pažljivo prate 'Riblju čorbu' mogu da shvate da sam radio obrade pesama baš iz tog vremena. Recimo, 'Crna Gora, Bar' je "Memphis, Tennessee", pa onda 'Green Green Grass of Home' ili 'No Milk Today' su 'Zelena trava doma mog' i 'Danas nema mleka'. Normalno da sam svim tim obradama pokušavao da dam nekakav nov pečat, da ih osavremenim i da ih umetnički koncipiram na jedan drugi način, da budu primerene i ovom vremenu i sam tekst da bude aktuelan", riječi su Bore Đorđevića iz 1995. godine.

Dakle, ako smo utvrdili da "najveći hitovi 'Riblje čorbe'" nisu ukradeni, iako je daleko od toga da su nabrojane obrade "Riblje čorbe" najveći hitovi ove grupe, red bi bio da ustanovimo ko je u našoj muzici zaista bio sklon krađi, odnosno ko se bavio plagiranjem. Tu dolazimo do nezaobilaznog i neprikosnovenog imena, a to je Goran Bregović, autor koji se nikad nije trudio da demantuje priče o njegovim plagijatima, niti da objašnjava zašto je to radio.

Postoji anegdota koja datira iz sedamdesetih godina prošlog vijeka u Sarajevu, a koja kaže da, kada se Goran Bregović vrati iz Londona s punim koferom novih ploča, ljudi automatski znaju da "Bijelo dugme" snima novi album.

Pozadina ove priče krije se u plagijatima Bijelog dugmeta.

Recimo, njihov album iz 1975. godine zvao se "Šta bi dao da si na mom mjestu", po tekstu koji je za ovu grupu napisao Duško Trifunović.

Trifunović je na ovom albumu uredno potpisan, ali ne i autor muzike.

"Stihove i muziku napisao je Goran Bregović, izuzev stihova 'Šta bi dao da si na mom mjestu' pjesnika Duška Trifunovića", stoji na ploči "Bijelog dugmeta" koja je snimana u Londonu od 8. do 23. novembra 1975. godine. Upravo u Londonu u to vrijeme bila je aktuelna, u tadašnjoj Jugoslaviji manje poznata, engleska grupa "Argent". Na albumu "All Together Now" iz jula 1972. godine oni su snimili pjesmu "I Am The Dance Of Ages", čija je muzika identična muzici iz pjesme "Šta bi dao da si na mom mjestu". Ovu pjesmu danas je lako pronaći na YouTubeu i zanimljivo je da ona ima znatno manje pregleda u odnosu na pjesmu "Bijelog dugmeta". Goran Bregović je bez sumnje, kao što će to kasnije raditi i Bora Đorđević, staroj pjesmi dao potpuno novi pečat, možda uz još veće majstorstvo od svog kolege, jer tekst za tu pjesmu nije pisao on i jer taj tekst nije bio predviđen da bude obrada. Začkoljica je jedino u tome što je Bregović tuđu muziku prisvojio kao svoju. Klasična obrada legendarne pjesme Čaka Berija "Rock and Roll Music" iz 1958. godine je i pjesma "Ne spavaj, mala moja, muzika dok svira" snimljena na prvom albumu "Bijelog dugmeta" "Kad bi' bio bijelo dugme" iz 1974. godine.

Kao što se da pretpostaviti, ni ta pjesma nije potpisana kao obrada.

Takođe, "Bluz za moju bivšu dragu" s ove ploče neodoljivo podsjeća na pjesmu grupe "Led Zeppelin" "Since I've Been Loving You", ali Goran Bregović je potpisan kao autor kompletne muzike na ovom albumu i kao autor svih tesktova, osim što je Vlado Dijak potpisan kao autor teksta za pjesmu "Selma".

Plagijata i obrada bilo je mnogo u rokenrolu bivše Jugoslavije i, naravno, nemoguće ih je sve nabrojati u jednom novinskom tekstu. Ovaj tekst i nije imao takve ambicije, ali je ovdje, bar se nadamo, na primjeru dva velika rok autora ukazano na to šta su plagijati, a šta obrade. Zaključak ove priče jeste da je razlika između obrade i plagijata, da je dakle razlika između omaža nekoj pjesmi i nekom vremenu novom pjesmom i krađe određene pjesme prvenstveno u potpisu. Ova razlika se vjerovatno nekom neće činiti značajnom, ali u umjetnosti postoji ili bi bar trebalo da postoji nešto što se zove autorsko pravo i zaštita djela, a šta je tek sa etikom i poštovanjem tuđeg rada.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije