Muzika

Ples duše sa tijelom

Ples duše sa tijelom
Ples duše sa tijelom
Boris Đurić

Argentinci prilično ozbiljno shvataju svoj tango.

Priča tanga započinje s argentinskim gaučosima, koji su odlazili u pune noćne klubove i molili lokalne djevojke za ples. Budući da se nisu tuširali, djevojke su kružile oko njih zabacujući glavu unazad. Kako su gaučosi stalno jahali, pri čemu su koljena u savijenom položaju, taj položaj nogu prenijeli su i na ples. U argentinskom tangu pokazuju se suprotnosti, muško - žensko, čvrsto - mekano, grubo - sentimentalno, a najčešće ga prati muzika violine, gitare, kontrabasa, klavira i bandoneona. Zbog svog erotičnog karaktera, godinama je bio zabranjen. Evropu je počeo osvajati 1907. godine, a prvi ga je preuzeo Pariz.

U glavnom gradu Buenos Ajresu ovog mjeseca organizovano je oko 500 različitih događaja u vezi s tim izuzetnim plesom. Besplatni časovi, koncerti i takmičenja organizovani su u sklopu najvećeg festivala tanga na svijetu koji završava 28. avgusta.

Ovogodišnje izdanje "Buenos Aires Tango festivala" je otvoreno u naselju La Boka, nastupom orkestra "Tipica Sub", kojeg su predvodili violinista Pablo Agri i Eduardo Bafa na bandoneonu te poznati plesači Huan Karlos i Johana Kopes.

"Festival tanga je događaj koji je pun iznenađenja. On privlači najživahnije elemente ovog plesa i podržava sve generacije ljudi sa njihovim različitim stilovima", izjavio je Gustavo Mozi, umjetnički direktor festivala.

Tango je elegantan i strasan ples na koji su Argentinci ponosni. Potvrdio je to i ovogodišnji festival tanga na kojem su učestvovali i početnici i profesionalci.

"Bez ikakve sumnje, ovo je najvažniji tango događaj u svijetu na kojem učestvuje više od 2.000 umjetnika svih generacija. Ove godine uključili smo tradicionalni tango, kao i nove verzije koje će biti privlačne mlađim generacijama", objasnio je Herman Lombardi, ministar kulture grada Buenos Ajresa.

Jedan od zapaženijih događaja na festivalu bilo je odavanje počasti Astoru Pjacoli, najpopularnijem sviraču bandoneona, odnosno male harmonike, koja je neizostavni pratilac tanga. Pjacola je najzaslužniji za promociju instrumenta koji proizvodi prilično tužan zvuk, koji je veoma bitan za tango. Takođe je bio zapaženi koncert grupe "Tango Kontempo" u poznatom pozorištu "Kolon", gdje izvode instrumentalne pratnje za tango koje su komponovane u zadnjih deset godina.

Festival kombinuje dva velika događaja: festival koji se sastoji od devet dana tango predstava, škola i prikazivanja filmova o tangu, i Mundial de Tango, takmičenje najboljih svjetskih plesača tanga. Prošlogodišnji pobjednici bili su predstavnici Kolumbije - Dijego Benavidez Hernandez i Nataša Agudelo Arbodela, koji su, iako ne iz Argentine, kolijevke tanga, kući otišli bogatiji za 7.500 dolara.

Tokom proslave u gradu se organizuje nekoliko stotina predstava i aktivnosti, uključujući i milongas na otvorenom, koji okuplja više od 10.000 zaljubljenika u tango.

Vrhunac festivala predstavlja finalno veče Svjetskog kupa u tangu koji se održava pred hiljadama gledalaca. Stotine profesionalnih plesača se takmiče, ali, takođe, daju i besplatne časove o osnovama tanga u gradu u kojem je ovaj ples i rođen.

"Tokom festivala postoji mnogo mjesta na kojima se može naučiti tango i gdje daju besplatne časove, kao što je legendarna Glorieta, locirana u naselju Barankas de Belgrano", objasnila je Marija Karluči, predstavnica turističke organizacije Buenos Ajresa.

Jedno od mjesta gdje se besplatno može naučiti tango je i studio poznatog instruktora milongas tanga Alehandra Gea. Sa klasičnom tango muzikom Osvalda Pulijezea, instruktor stoji licem u lice sa svojim studentom i lagano ga udarao po grudima.

"Prisutnost", govori mu.

Nakon toga napravi blagi naklon, koji je zaštitni znak plesa, a koji praktikuju portenjos, odnosno lokalno stanovništvo Buenos Ajresa.

"Prisutnost znači da ste svjesni sami sebe. Morate biti u stanju da odradite tehnički dio plesa, ali da biste ga učinili više interesantnim i bližim realnosti, morate imati taj osjećaj prisutnosti, odnosno svijesti o sebi, vašem partneru i muzici", objašnjava Ge, koji je rođen u glavnom gradu Argentine.

Postoji nekoliko stilova tanga, a u Buenos Ajresu se uglavnom pleše tradicionalni milonhero. Za razliku od takmičarskog ili drugih vrsta tanga, milonhero je više elegantan, prisniji je i igra se u pretrpanim dvoranama. Partneri u svakom trenutku prate muziku i stalno su prigrljeni.

"Svake godine festival je sve bolji. Bolje se organizuje i pravo je zadovoljstvo doći na njega. Dobro je da ljudi znaju da se kod nas organizuje svjetski festival u tangu", kaže Silvana Nunez, jedna od takmičarki.

Tango je izuzetno popularan širom svijeta, pa je ovaj festival postao jedna od glavnih aktrakcija za turiste koji dolaze u Argentinu. Prema navodima gradskih vlasti Buenos Ajresa, više od 400.000 ljudi je posjetilo festival prošle godine, od čega je 86 odsto bilo stranaca. Uglavnom je riječ o turistima koji dolaze iz Evrope, Sjeverne Amerike i obližnjih zemalja Južne Amerike.

Tango je duboko ukorijenjen u istoriji Argentine i njen je nacionalni identitet. Prvi put se javio 1880. godine u naselju Buenos Ajresa poznatom kao La Boka i od tada je pronašao svoj put ka plesnim dvoranama i zabavama argentinske elite. Vremenom su koraci preuređeni da bi se slagali sa melanholičnim melodijama pisca i pjevača Karlosa Gardela, koji je bio jedan od najvećih ličnosti u svijetu tanga. Od ostalih velikana tanga tu su kompozitor Mariano Mores i pomenuti izvođači Pulijeze i Pjacola.

Pravo iskustvo tanga u Buenos Ajresu ne uključuje samo učenje tehnike plesa, već i doživljaj same kulture tanga - njegovog koda ponašanja, nostalgične muzike i velikog broja njegovih poklonika. Većina ljudi koji praktikuju milonhero prati određene kodekse ponašanja. Ti kodeksi su prilično suptilni, ali predstavljaju ključni element za posebnu atmosferu i kulturu ove vrste tanga.

Na nekim mjestima oni se sprovode prilično striktno, tako da partneri ne mogu sjediti zajedno, pa se muškarci nalaze na jednoj strani dvorane ili trga, dok su žene na drugoj strani. Muškarac kabekom poziva ženu na ples, odnosno klimanjem glave. Oni zatim plešu tri ili četiri pjesme nakon čega se pozdravljaju i razdvajaju.

"Milonhero se pleše u prilično kontrolisanoj okolini. On je socijalno prihvatljiv i siguran. Ljudi se lakše opuštaju i prihvataju druge ljude kada su u grupi", objasnio je Ge.

Najčitanije