Sve je počelo s 500 gramofonskih ploča iz Gane. Danas Univerzitet u Maincu posjeduje obimnu zbirku afričke muzike. Mnoge su ove snimke u međuvremenu i u samoj Africi postale prava rijetkost.
Onaj ko želi čuti kako zvuči Afrika, mora se u Maincu prvo spustiti pod zemlju. Jer, upravo u podrumu Instituta za etnologiju i afričke studije nalazi se prava akustična riznica - arhiv afričke muzike.
Ova je zbirka jedinstvena u Njemačkoj: soul, rege, hajlajf, hip-hop, džez i prije svega pop muzika, pohranjeni su na više od 10.000 nosača zvuka iz cijele Afrike južno od Sahare. Zastupljeni su i različiti regionalni stilovi, kao na primjer big flava, što je varijanta hip-hopa iz istočne Afrike.
U ukupno šest prostorija poslagane su gramofonske ploče, kasete i CD-ovi, video-kasete i DVD-ovi, stručno raspoređeni po regijama i zemljama. Etnolog Volfgang Bender je 1991. godine donio prve ploče, a narednih je godina donosio sve više nosača zvuka. Mnoge je dobio na poklon, od naučnika koji su mu davali svoje "suvenire" iz Afrike.
"Arhiv je uistinu ozbiljno povećan kad je Bender od stanice Radio Frans Internešnel dobio na poklon njenu zbirku", prisjeća se Dorš, koji ovaj arhiv vodi zadnje dvije godine.
Kad je ova francuska radio-stanice svoja skladišta očistila od svih nosača zvuka na vinilu, Vender ih je prevezao u Mainc i time se ova zbirka izuzetno povećala. Dorš i sam istražuje zvuke Afrike. Svoj doktorski rad napisao je na temu griota, zapadnoafričkih profesionalnih pjevača, pjesnika i muzičara.
Najstariji nosači zvuka u ovom arhivu su ploče od šelaka iz Gane, Kenije i Tanzanije. Neke potiču još iz četrdesetih godina prošlog vijeka. Tu su i ploče od vinila iz Kameruna, Gvineje, srednje i južne Afrike. Ima puno kaseta etiopijskih izvođača.
Aster Aveke je jedna od najpoznatijih među njima. Ljubitelji njene muzike zovu je i "afričkom Aretom Frenklin". Nažalost, na jednoj snimci iz 1980. njen glas zvuči iskrivljeno, a glasni šum miješa se zajedno s taktovima muzike. Kvalitet zvuka je u puno slučajeva na ovim starim nosačima zvuka s godinama prilično opao.
Ali, u Maincu se ne čuva samo muzika poznatih i nepoznatih umjetnika. I brojni su etnolozi tokom svojih istraživanja po Africi napravili razne snimke koje su sad pohranjene u ovom arhivu, poput jedne pjesme snimljene u nigerijskom Kanou na hausa jeziku.
Studenti etnologije mogu pretraživati i istraživati u fundusu ovog arhiva. Svakog semestra Dorš održava seminare o afričkoj muzici. Međutim, u nastavnom planu su i književnost i filmovi. Osim muzičkog arhiva ovaj institut posjeduje i entografsku zbirku, kao i biblioteku s knjigama i rukopisima na nekadašnjim kolonijalnim jezicima, odnosno različitim afričkim jezicima.
"Ovo je vrlo posebna kombinacija i studentima omogućuje u suštini praktičnu nastavu", kaže Dorš.
Muzičko blago ovog arhiva dostupno je i javnosti. Studenti svako malo organiziraju izložbe, na primjer, omotnica ploča iz vremena afričkih pokreta za nezavisnost. Muziku, pak, predstavljaju na koncertima.
INSTITUT POSJEDUJE
- muzički arhiv
- entografsku zbirku,
- biblioteku s knjigama i rukopisima na nekadašnjim kolonijalnim jezicima, odnosno različitim afričkim jezicima