Potez engleskog rock benda "Radiohead" da svoj novi album ponudi na download svojim fanovima, ostavljajući im na savjest koliko žele platiti za taj album i žele li ga uopšte platiti, sigurno je potez koji će u muzičkom svijetu obilježiti ovu godinu.
Do tog događaja samo se moglo pričati da li bi tako nešto donijelo krah ili uspjeh. Nakon što se album "In Rainbows" našao na službenoj internetskoj stranici grupe, stvari su postale jasnije velikom broju muzičara, diskografa, analitičara, kao i samim muzičkim konzumentima.
Iako ih još niko od vodećih imena scene ne slijedi, vjerovatno zbog zatečenosti situacijom, "Radiohead" će sigurno pokrenuti lavinu, nakon koje tržište više nikad neće biti isto zbog toga što fizički opipljiv album više neće imati ulogu kao što je imao dosad.
Ta promjena ima svoje dobre i loše strane koje treba analizirati prije donošenja suda o tome može li se očekivati pesimistički ili optimistički scenarij. Po onome što slijedi, odgovor se krije negdje u sredini.
Pjevač Thom Yorke već je prošle godine govorio da se treba zapitati je li diskografska kuća sa zastarjelim načinom razmišljanja i poslovanja uopšte potrebna muzičaru. Diskograf je posrednik između umjetnika i slušaoca i da se za to posredništvo treba izdvojiti određeni novčani postotak.
Svakome je jasno da je velika diskografska kuća veliki mehanizam sa mnogo zaposlenih i da je taj postotak znatno veći u korist diskografa u odnosu na umjetnika kojem se kompenzacija nudi kroz veće marketinške kampanje, kao i kvalitetnu i masovnu distribuciju.
Kod manjih diskografskih kuća postoci su u pravilu veći, ali je umjetnikov prihod manji, a dosad je jedno bilo sigurno: ko god je htio ikakvu muzičku karijeru, morao je imati diskografa iza leđa.
Nije trebalo dugo da Steve Jobs iz "Applea" prvi shvati da stvari treba da budu legalne i jeftine, čime je održao dobru lekciju diskografima o tome kako se za svega dvije sezone postaje mogul muzičkog biznisa uz pomoć Interneta i spravice po imenu iPod. Promjena konzumentskih navika time je postala masovna, a svakim danom sve više ljudi po muziku ide na Internet, a ne u CD šop, čime je ispunjen uslov da jedno jako ime izađe na internetsko tržište bez posrednika i da ne doživi fijasko.
"Radiohead" se prvi odvažio na to i uspio. Oni bez posrednika, odnosno diskografa očito mogu, a vjerovatno i ostala velika i afirmisana imena. Dovoljno su veliki i poznati da mogu računati na veliku posjećenost svojih siteova, a time i na brzo širenje vijesti.
Vrijeme će pokazati je li "Radiohead" učinio "medvjeđu" uslugu manje poznatim muzičarima ili onima koji se tek probijaju.
Naime, za takve je potpisivanje diskografskog ugovora jedan od važnijih ispita zrelosti, izlazak iz anonimnosti i nada da se može postati najveći. A i "Radiohead" je takođe bio mlad i nadobudan bend, i to 1993. godine, prije nego što se pojavio njihov debi "Pablo Honey".
Ako su odani fanovi "Radioheada" u prosjeku za "In Rainbows" izdvojili četiri funte, koliko mogu očekivati milioni manje poznatih muzičara za svoje albume, koji tek treba da stvore bazu obožavalaca?