Rajko Ostojić je bas-gitarista, povremeni vokal i prateći vokal benda "Infuzija", koji je osnovao sa svoja dva sina Markom (gitara i vokal) i Đorđem (bubanj i vokal) u Bratuncu 2016. godine, a koji danas stvara u Novom Sadu, promovišući aktuelni drugi album "Ćutiš", objavljen za izdavača "Fidbox" prošle jeseni.
Isti izdavač objavio je i njihov prvi album "Pravda, Ti i ja" 2023. godine.
Na aktuelnom albumu prateće vokale pjevala je i gošća Jovana Mandić, a više o albumu, rokenrolu i planovima benda, kao i njegovoj istoriji, Rajko Ostojić govorio je za "Nezavisne".
NN: Prošle jeseni objavili ste drugi album pod nazivom "Ćutiš". Da li ste danas, kada su se slegli utisci, zadovoljni reakcijama publike i kolega?
OSTOJIĆ: Da, album "Ćutiš" je drugi po redu, izdat je za istu izdavačku kuću "Fidbox", kao i prethodni album "Pravda, Ti i ja", na fizičkom i digitalnom izdanju. Na nekim top-listama je svrstan u najboljih 10 albuma 2024. godine u Srbiji, a na nekim u top 20. To je za nas bila ogromna nagrada. Veoma smo zadovoljni reakcijama publike, kolega manje-više, no ipak je publika najvažnija karika u tom lancu muzičkog stvaralaštva.
NN: Skoro ste objavili i spot za pjesmu "On zna". Koliko je, po Vašem mišljenju, video danas u svijetu, koji mnogi nazivaju vizuelnim, bitan za promociju rok muzike?
OSTOJIĆ: Nažalost, danas svaka pjesma mora da ima svoj video, pa kakav god. Nekad je to bilo drugačije, na jedan album maksimalno dva do tri videa. "Infuzija" ima puno fanova, jer smo često na terenu. Ljudi vole našu svirku, onda iz znatiželje po internetu pretražuju sve o nama. Tamo su dostupna oba naša albuma, pa, eto, neke pjesme dođu do njih i bez videa, ali to je otprilike desetak ljudi od sto. Na primjer, mi imamo neke pjesme sa prvog albuma koje su prošle potpuno nezapaženo, a stvarno su dobre pjesme, ali nisu imale video.
NN: U naslovnoj pjesmi albuma pominje se "obris od slobode". Album je objavljen neposredno pred pad nadstrešnice u Novom Sadu, a od tada ćutanje kao da je "izašlo iz mode", a "obrisi od slobode" postaju sve veći. S tim u vezi, koliko vrijeme objavljivanja albuma, ne samo ovoga, i atmosfera koju to vrijeme nosi, može imati veze sa samim njegovim uspjehom? U prevodu, koliko je trenutni stepen slobode u društvu, kao osnovnog postulata rokenrola, značajan za samu afirmaciju rokenrola?
OSTOJIĆ: Pjesma "Ćutiš" je napisana prije četiri godine, daleko od trenutnih dešavanja, ali i taj period je svakako prethodnica atmosfere koja nas okružuje. Ćutanja su nas dovela do beznadežne situacije. Glavni junak pjesme "Ćutiš" je uspavana Pravda, zarobljena i emotivno unakažena. Nismo bili sposobni da je zajedno oslobodimo. Pad nadstrešnice u Novom Sadu je bio okidač, ali ne nama, već našoj djeci. Sramota je kakvo su nasljeđe od nas dobili. Mi smo dozvolili da stvari odu predaleko. Ljudi uopšte nisu svjesni da im je sloboda ugrožena, obris od slobode je na svakom koraku, ali to niko ne primjećuje. Ljudi ne žive živote, već promašaje. Dobro vrijeme za izdavanje albuma je odavno prestalo da postoji, ali to ne znači da treba samo da stojimo, moramo da postojimo.
Foto: Wood RS
NN: Na novom albumu okušali ste se i kao vokal. Da li je ova Vaša uloga u bendu bila teža od uobičajene?
OSTOJIĆ: Pa nije baš prvi put, naš prvi album "Pravda, Ti i ja" nosi četiri pjesme koje sam ja pjevao, a prateće vokale sam pjevao na skoro svim do sad našim objavljenim pjesmama. Od samog početka smo podijelili šta će ko da radi. Moja uloga je vremenom sve lakša. Mirko i Đorđe sve više preuzimaju obaveze na sebe, tako da ja imam sve više lufta. Đorđe (bubnjar) je taj koji se na novom albumu okušao kao vokal. On je vokalni vlasnik pjesme "Hej, striko". Odlično se snašao.
NN: "Infuzija" je promijenila adresu. Članovi benda više ne žive u Bratuncu, nego u Novom Sadu. Da li veća sredina ima i bolju "infrastrukturu" za rokenrol?
OSTOJIĆ: Da, naravno da ima! Ovdje u Novom Sadu postoji onlajn radio-stanica koja se zove Undergrand radio, nedavno su izdali drugu kompilaciju novosadskih bendova. Na toj kompilaciji se našla i jedna naša pjesma, dakle, prisvojeni smo čim su čuli za nas. Od tih ljudi sam čuo da trenutno u Novom Sadu ima preko 100 aktivnih bendova. Meni je to bila sjajna vijest, stvarno sam se iznenadio. Ima svega, metal, punk, blues, rock… uglavnom su dobri ljudi, moguće je sa njima ostvariti veoma dobru saradnju.
NN: U "Infuziji" više nema maloljetnih članova. Vaš sin Đorđe skoro je napunio osamnaest godina, a u bendu je od svoje devete, dakle, bukvalno pola dosadašnjeg života. Koliko je Vašim sinovima Mirku i Đorđu muzika pomogla u zdravijem sazrijevanju?
OSTOJIĆ: "Infuzija" gazi bez prestanka već desetu godinu, Mirko i Đorđe su tokom ove decenije sazrijevali u svakom smislu, najviše kao muzičari, a uporedo i kao momci, kao svi dobri i obični ljudi na ovom svijetu. Muzika nam je u život donijela svega, raznih dobrih i loših stvari, dobrih i loših ljudi, raznih situacija. Uglavnom, naučili su da razdvajaju dobro od lošeg. Naravno, uvijek sebi izdvojiš najbolje što možeš i čuvaš.
NN: Koliko su ciljevi benda bili različiti na početku, kada vjerovatno niste mogli ni zamisliti da će sve toliko trajati, od današnjih, kada je budućnost benda mnogo izvjesnija i kada "Infuziju" pojedinci porede sa "Yu grupom"?
OSTOJIĆ: Nisu bili različiti, ciljevi su bili otpočetka kao i danas, to što radimo da se dopada publici, da steknemo što više dobrih prijatelja, da sačuvamo tu neku svoju energiju, da snimimo puno pjesama i izdamo što više albuma, da postanemo revijalni. Ušli smo u vodu i samo smo pustili da nas nosi kud ona hoće, bez opterećenja koliko će to sve da traje. Ko zna, možda će moji sinovi poslije mene nastaviti da sviraju sa svojom djecom i tako će "Infuzija" da postane najstariji bend u istoriji rokenrola.
Foto: Mladen Kojić
NN: Nastupate na mnogim festivalima. Koliko su, po Vašem mišljenju, festivali otvoreni za nove bendove, a to Vas pitam iz razloga što je čest utisak, bar što se tiče žanra koji svirate, da se gotovo isti izvođači pojavljuju na svim festivalima autorske muzike?
OSTOJIĆ: Volio bih da su neki festivali otvoreniji! Trebali bi organizatori da misle o tome. Posljedice će biti loše po njih. Srećom ima sjajnih ljudi, koji su mnogo učinili i dali za rokenrol, zahvaljujući kojima je mnogima pružena šansa. Neki su zaslužili tu šansu, neki i nisu, nije važno, ali su je dobili ili će je dobiti. Postoji jedan caffe club u Uskoplju - Gornjem Vakufu, zove se "Saloon". Po mom mišljenju, tamo je centar rokenrola u BiH. To je mjesto gdje svi imaju šansu da pokažu šta znaju. Tu se svira, svira ko zna i ko ne zna. Svakom ko zna, vlasnik "Saloona" je pomogao da se pojavi na nekom festivalu. Gornji Vakuf - Uskoplje je trenutno centar, nek se zna. Takođe, i novi bendovi moraju da rade na sebi, neće ih niko zvati da sviraju ako ne znaju da rade svoj posao. Ne može se niko pojaviti ni na jednom festivalu ako nije spreman.
NN: Kakvi su Vaši planovi nakon što odsvirate ovu ljetnu sezonu i predstavite album širom regiona?
OSTOJIĆ: Planovi su da izdamo treći album koji je u toku snimanja! Više od pola posla je završeno. Opet 12 naslova, nadamo se ponovnoj saradnji sa našom izdavačkom kućom "Fidbox", jer nije što su naši, najbolji su.
