Rajko Vuković diplomirani je glumac kojeg je šira javnost upoznala i kao muzičara nakon što je ovih dana objavio "Pjesmu o lijepoj Manon".
Riječ je o stihovima Dobrice Cesarića na koje je Vuković napisao kompoziciju i koje je otpjevao u pratnji svog benda koji čine Marko Potkonjak (bas-gitara, sintisajzer), Vladimir Dajević (gitare) i Mladen Marinković (bubnjevi, kahon). Više o pjesmi i planovima u muzici, ovim povodom Vuković je govorio za "Nezavisne".
NN: Recite nam nešto više o izboru teksta Dobrice Cesarića i o samom radu na pjesmi i spotu "o lijepoj Manon"?
VUKOVIĆ: U jednom periodu mog književnog puberteta, koji i dalje traje, bjeh mnogo obuzet Cesarićevim stihovima, dopala mi se ta jednostavnost i muzikalnost njegovih stihova. Čini mi se da se od svake njegove pjesme može napraviti muzika i to je ono što me nagnalo da napravim muziku za Manon. Uostalom, moram priznati da sam inspiraciju tražio i u onom velikom hitu "Vlade i Bajke", što napraviše genijalnu muziku na Cesarićev "Oblak". A spot je nastao jako spontano i sve je to ispalo jako simpatično. I moram da pohvalim Mladena Marinkovića i Marka Potkonjaka, koji su dosta doprinijeli muzici njihovim dovitljivim aranžmanom. Naime, pronašao sam divnu ekipu ljudi iz Milića sa kojom ću snimati i ostale spotove, a po mojoj prognozi, planiram barem još nekoliko spotova do kraja godine. Trenutno tražim sponzore i prikupljam finansijske injekcije za ovaj zlata vrijedan projekat.
NN: Pjesma je drugi singl sa nadolazećeg albuma "Balkanska revija gluposti". Šta sve možemo očekivati na albumu i kada će isti biti objavljen?
VUKOVIĆ: Pa, možete očekivati dosta lijepe muzike, nešto što je dugo trebalo našim ušima. Pored ove dvije pjesme, imaćete priliku da slušate "Mon Ami", "I dalje mislim na ljubav", "Poltron" i mnoge druge pjesme. "Balkanska revija gluposti" će svima dokazati da u ovom narodu još i te kako ima Štulića, Balaševića, Dedića i da nije sve tako sivo u ovom muzičkom svijetu. Ne mislim samo na sebe nego mislim na moju braću Marka Potkonjaka, Mladena Marinkovića, Emira Hasanija, Vladimira Dajevića, Dadu Galića i na ostale moje saborce i mnogobrojne talentovane kolege. To su veliki ljudi, zaista! I tek će se čuti za njih! Mi zaista to radimo iz ogromne ljubavi i zato stvaramo ozbiljnu priču, a to se da osjetiti u pjesmama "Znak" i "Manon". Nakon tih pjesmica, slijede još dvije "Sjećam se Lazara" i balada "Bogorodici i svim majkama ovog svijeta" i to ćemo objaviti tokom rujna, trenutno snimamo oba spota u Milićima, sa istom ekipom kao što smo radili za Manon. Snimatelji su Milan i Đorđe Vasić, montažu radi Stefan Sladić i ja potpisujem režiju, a organizator svega toga je moj prijatelj Božidar Cvetković, ujedno i moj menadžer kad je u pitanju teritorija Bosne i Hercegovine. Što se tiče završetka albuma, nadamo se da će se to desiti do kraja godine. U stvari, moramo završiti do kraja godine.
NN: Neposredno prije "Manon", objavili ste i pjesmu "Znak" za koju ste sami pisali muziku i tekst. Ova pjesma, što muzikom što tekstom i interpretacijom, budi nadu u pomirenje čovjeka sa čovjekom u vremenu kada je čovjek čovjeku vuk. Da li je postojalo konkretno nadahnuće za ovu pjesmu, recite nam nešto više o tome šta vas je podstaklo da je napišete?
VUKOVIĆ: Da, nažalost tako je. Koliko je stvorova na kugli zemaljskoj izgubilo živote ili oboljelo upravo zbog tog vučijeg principa koji kaže: "Za sebe sve a za druge ogromno ne." O, Bože moj, koliko unesrećenih samo zato što se iza nečijih pokradenih misli ništa nije zbivalo sem sujete, mržnje i vlasti. Malo izvrćem i parafraziram velikog Štulića. Neće mi niko zamjeriti, nadam se. Cijeli ovaj haos i ludilo koje vlada svijetom dešava se upravo zbog neimanja ljubavi i nipodaštavanja drugog čovjeka, odnosno svojega bližnjeg. Mislim da tu leži problem. Samo kad se okrenemo apsolutnom dobru, možemo se nadati boljem, u suprotnom stropoštaćemo se u bezdan, nešto slično putnicima iz Domanovićevog "Vođe". Moj prijatelj Senad Milanović voli da kaže "strah od ljubavi". To mi se dopada! Pa da, nesrećni smo jer imamo strah od ljubavi. O, Bože moj, a tako je sve jednostavno. Ja duboko vjerujem u te moje pubertetske stihove i duboko vjerujem da će doći taj dan kada će se sve to obistiniti, i najdublje vjerujem u onu filosofiju, koja jeste moje najveće nadahnuće i cijela poenta moje umjetnosti kojom se bavim, a to je da dva i dva ne moraju uvijek biti četiri!
NN: Diplomirani ste glumac i one koji Vas ne poznaju lično prijatno ste iznenadili svojom muzikom. Otkud Vi uopšte u muzici?
VUKOVIĆ: Pa ja sam mnogo godina u ovim rabotama samo što je to bilo daleko od očiju javnosti, a takvi muzički koncepti i koncerti su najbolji. To ne mislim samo ja, to kaže i Brus Springstin. A ovo što sad činim i što sam naumio, najbolje ću pojasniti stihovima našeg Kočića: "O, Bože moj veliki i silni i nedostižni, daj mi jezik, daj mi krupne i goleme riječi koje dušmani ne razumiju, a narod razumije, da se isplačem i izjadikujem nad crnim udesom svoga Naroda i Zemlje svoje!"
NN: Trenutno živite i stvarate u Beogradu. Da li ste zadovoljni tamošnjom muzičkom i pozorišnom scenom?
VUKOVIĆ: Ako prenebregnemo činjenicu da smo nekad na sceni imali Oliveru Katarinu, Vasiliju Radojičić, Tomu Zdravkovića, Arsena Dedića, Dragana Stojnića i grupe poput "Azre", "Indeksa" itd. i ako se sad malo bolje osvrnemo i pogledamo kakvi trovači nastupaju na muzičkoj sceni i o čemu pjevaju, onda smo zaista u velikom problemu. Ne bih sad pominjao te trule voćke što se kotrljaju i batrgaju po estradi. Sodoma i Gomora! I cijela ta sektaška grupica razvratnih karakondžula sve mi više i više liči na neki roman markiza De Sada. Iskreno se nadam da će se neko naći pametan od naših političara i da prekine te nazovi palamare prostakluka i razvrata, i da stane nogom na te kič pjevače što iz dana u dan truju našu omladinu, truju naše jadne duše, i što na jedan vrlo podmukao način sprovede svoje zadatke koje slušaju od koga drugog nego od "repatog" koji škrgućući zubima i sa mefistofelskim podsmijehom šapuće "kulturni reodgoj i ubijanje duše"! Bojim se, ako se na vrijeme ne obratimo Ljekaru, da ćemo svi snositi grdne posljedice! U zadnje vrijeme se mnogo bavim pisanjem i muzikom, pa sam malo zapostavio pozorište. Nekad je to dobro da se čovjek malo povuče i osami, ali sve su prilike da ću da završavam kao onaj Geteov Vilhelm Majster, kad je u pitanju pozorište, mada su moje želje nasuprot tog ishodišta.