Alternativni rok najčešće se povezuje s krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, kada su bendovi poput Nirvane, Radioheada i Pixiesa osvojili svjetsku muzičku scenu.
Međutim, korijeni ovog žanra sežu mnogo dublje, u šezdesete godine prošlog vijeka, kada su pojedini muzičari počeli da ruše ustaljena pravila rokenrola.
Alternativni rok je na mnogo načina "antižanr". Njegov zvuk obuhvata različite stilove, a u njegovoj osnovi nalaze se nekonformizam, umjetnička nezavisnost i sloboda eksperimentisanja.
Iz njega su se razvili brojni podžanrovi, među kojima su grandž, postpank, šugejz i britpop.
Iako se alternativni rok kao prepoznatljiva muzička kategorija oblikovao znatno kasnije, njegovi temelji postavljeni su tokom šezdesetih, u vrijeme procvata psihodeličnog roka i kontrakulture.
Muzički portal Collider izdvojio je sedam pjesama iz tog perioda koje su, svaka na svoj način, doprinijele nastanku alternativnog roka, prenosi Index.hr.
"Space Oddity" (1969) - Dejvid Bouvi
Dejvid Bouvi bio je jedan od najoriginalnijih muzičara svoje generacije. Poznat kao "kameleon roka", neprestano je mijenjao zvuk, scenski identitet i umjetnički izraz.
Njegova spremnost da istražuje nove stilove pokazala je drugim muzičarima da ne moraju slijediti ustaljena pravila kako bi ostvarili uspjeh.
Jedna od njegovih najposebnijih pjesama je "Space Oddity", objavljena 1969. godine.
Djelimično inspirisana filmom Stenlija Kjubrika "2001: Odiseja u svemiru", pjesma spaja psihodelični folk i progresivni rok.
U njenom središtu nalazi se izmišljeni astronaut, major Tom, koji tokom svemirske misije gubi kontakt sa Zemljom.
Kroz njegovu priču Bouvi istražuje izolaciju, otuđenost i tjeskobu, teme koje će kasnije postati česte u alternativnom roku.
"She's Not There" (1964) - The Zombies
Britanski bend The Zombies privukao je pažnju publike debitantskim singlom "She's Not There", objavljenim 1964. godine.
Pjesma govori o ljubavnom razočaranju, ali se od tadašnjih rok hitova razlikovala neobičnim muzičkim pristupom.
Bend je kombinovao elemente džeza, klasične muzike i rokenrola, stvarajući zvuk koji nije bilo lako svrstati u jednu kategoriju.
Posebno su se isticali električne klavijature, prozračni vokali i suptilne harmonije.
Takva spremnost na miješanje žanrova postala je jedna od ključnih osobina alternativnog roka.
Pjesma je ujedno pokazala da popularna muzika može biti istovremeno melodična, neobična i emocionalno složena.
"Somebody to Love" (1967) - Jefferson Airplane
Jefferson Airplane bio je jedan od najvažnijih bendova psihodelične rok scene San Franciska.
Osnovan 1965. godine, bend je djelovao u središtu kontrakulturnog pokreta, u vrijeme kada su mladi preispitivali društvene norme, politiku i tradicionalne vrijednosti.
Njihov album "Surrealistic Pillow" iz 1967. postao je jedno od ključnih izdanja takozvanog Ljeta ljubavi.
Na njemu se nalazi i pjesma "Somebody to Love", koja je ubrzo postala jedan od simbola tog vremena.
Pjesmu je napisao Darbi Slik za bend The Great Society, u kojem je pjevala Grejs Slik.
Nakon što je Grejs prešla u Jefferson Airplane, bend je snimio novu, znatno energičniju verziju.
Snažan vokal, napeta atmosfera i buntovni karakter pjesme nagovijestili su emocionalni intenzitet koji će kasnije obilježiti brojne alternativne rok bendove.
"All Along the Watchtower" (1968) - Džimi Hendriks
Džimi Hendriks smatra se jednim od najuticajnijih gitarista u istoriji rokenrola.
Njegov način sviranja električne gitare, korišćenje distorzije i različitih zvučnih efekata promijenili su predstavu o mogućnostima ovog instrumenta.
Jedan od najboljih primjera njegove kreativnosti je "All Along the Watchtower".
Riječ je o obradi pjesme Boba Dilana, koju je Hendriks objavio 1968. godine, nekoliko mjeseci nakon originala.
Dok je Dilanova verzija bila zasnovana na folk zvuku, Hendriks ju je pretvorio u intenzivnu rok kompoziciju.
Slojevi električnih gitara, efekti i mračna atmosfera dali su pjesmi potpuno novi karakter.
Hendriksova obrada postala je toliko uticajna da je i sam Dilan kasnije prilagodio svoje koncertne izvedbe njenom zvuku.
Njegovo eksperimentisanje s gitarom ostavilo je dubok trag na pank, alternativni rok i brojne druge žanrove.
"You Really Got Me" (1964) - The Kinks
The Kinks bili su jedan od ključnih britanskih bendova šezdesetih godina, a njihov hit "You Really Got Me" imao je ogroman uticaj na razvoj rok muzike.
Pjesmu je napisao Rej Dejvis, inspirisan djevojkom koju je ugledao u jednom klubu.
Prvobitno je zamišljena kao sporija kompozicija za klavir, ali je njegov brat Dejv Dejvis smatrao da bi bolje zvučala na električnoj gitari.
Tako je nastao jedan od najprepoznatljivijih gitarskih rifova u istoriji rokenrola.
Posebno je zanimljiva priča o nastanku karakterističnog zvuka gitare.
Dejv Dejvis je, prema poznatoj anegdoti, žiletom razrezao membranu zvučnika na pojačalu kako bi dobio grublji, distorzirani zvuk.
Rezultat je bio sirov i agresivan ton koji je postao jedan od zaštitnih znakova pjesme.
Taj zvuk snažno je uticao na razvoj hard roka, panka, metala i alternativnog roka.
"Strawberry Fields Forever" (1967) - The Beatles
The Beatles su tokom šezdesetih iz temelja promijenili popularnu muziku.
Iako su karijeru započeli jednostavnijim pop i rok pjesmama, sredinom decenije sve više su eksperimentisali sa zvukom, instrumentima i studijskim tehnikama.
Jedan od najboljih primjera njihove umjetničke transformacije je "Strawberry Fields Forever", objavljena 1967. godine.
Džon Lenon napisao je pjesmu inspirisan uspomenama iz djetinjstva, posebno mjestom Strawberry Field u Liverpulu, čije je dvorište posjećivao kao dječak.
Pjesma spaja nostalgiju, psihodeliju i nadrealne slike, uz neobične aranžmane i eksperimentalnu produkciju.
Tokom snimanja korišćene su inovativne studijske tehnike, uključujući spajanje različitih verzija pjesme u jednu cjelinu.
"Strawberry Fields Forever" pokazala je da rok muzika ne mora slijediti uobičajenu strukturu pop hita.
Takav pristup otvorio je prostor budućim generacijama muzičara da eksperimentišu bez straha od žanrovskih ograničenja.
"I'm Waiting for the Man" (1967) - The Velvet Underground
The Velvet Underground tokom šezdesetih nisu ostvarili veliki komercijalni uspjeh, ali je njihov uticaj na kasniju rok muziku bio ogroman.
Bend predvođen Lu Ridom stvarao je muziku koja je bila previše sirova, eksperimentalna i provokativna za tadašnje radio-stanice.
Njihov debitantski album "The Velvet Underground & Nico" iz 1967. danas se smatra jednim od najuticajnijih izdanja u istoriji alternativnog roka.
Jedna od najpoznatijih pjesama s albuma je "I'm Waiting for the Man".
Lu Rid napisao ju je iz perspektive čovjeka koji u njujorškom Harlemu čeka dilera heroina.
Tekst je direktan i gotovo dokumentaristički, dok muziku obilježavaju repetitivni ritam, sirova gitara i namjerno neuglađen zvuk.
Takav pristup bio je potpuno drugačiji od većine popularne muzike tog vremena.
The Velvet Underground nisu pokušavali da zvuče dopadljivo niti da se prilagode očekivanjima publike.
Upravo zbog te beskompromisnosti mnogi ih smatraju jednim od prvih pravih alternativnih rok bendova.
Njihov uticaj kasnije se mogao čuti u muzici brojnih izvođača, od panka i postpanka do indi i alternativnog roka.
Iako ovih sedam pjesama zvuče veoma različito, povezuje ih jedna važna osobina: njihovi autori nisu se plašili da prekrše pravila.
Upravo je ta spremnost na eksperimentisanje, umjetničku slobodu i pomjeranje granica postavila temelje alternativnog roka koji će nekoliko decenija kasnije osvojiti svijet.