Seid Memić Vajta kaže da se muzikom bavi zbog ljubavi. Ovaj frontmen nekad popularne "Teške industrije" poznat je i po ulogama u TV serijama, ali i kao predstavnik bivše Jugoslavije na "Eurosongu".
Tvrdi da ima i isplativijih poslova te da rijetko koji muzičar ima svoju kuću. Iako ima 58 godina, smatra da nije prestar za rokenrol.
U razgovoru koji smo vodili pred nedavni koncert "Teške industrije" u sarajevskom Domu mladih, Vajta hvali Laku, bh. predstavnika na "Eurosongu", te ističe da su vremena prije rata bila puno bolja od današnjih.
NN: Otkud ponovno okupljanje "Teške industrije"?
VAJTA: To je sasvim spontano ispalo. Član našeg benda Ivica Propadalo ima kuću na moru, u malom mjestu Betina, na otoku Murteru. Zvao nas je da se nađemo, da se družimo i da proslavimo rođendan "Teške industrije". I tako je to krenulo. On je tamo organizirao instrumente i jednu dvoranu u kojoj smo malo svirali. Došli su naši prijatelji i to se dopalo i njima i nama. Onda smo odlučili i dogovorili da završimo i da nastavimo taj posao koji smo započeli sedamdesetih godina. Tamo gdje smo prekinuli da završimo neke pjesme.
NN: Nije li malo neprikladno sa 58 godina još prašiti žestoki rokenrol?
VAJTA: To je nikakav argument. Treba pogledati svjetsku scenu i vidjeti kako to tamo hoda. Prošle godine pradjed rokenrola Čak Beri u Hamburgu je slavio 81. rođendan i imao koncert od četiri sata. On sa 81 godinom svira četiri sata. Mi smo na Balkanu izrodi u svemu pa mislimo da roker može biti samo neki mladić. Mogao bih nabrajati podugačku listu mojih vršnjaka ili još starijih izvođača i grupa koje haraju binama. Slušao sam skoro "Nazareth", "Uriah Heep", a da ne spominjem institucije poput "The Rolling Stonesa" ili "Deep Purplea".
NN: Oni se uglavnom okupljaju da zarade novac na osnovu stare slave. Koji je Vaš motiv s obzirom na to da ćete u našim uslovima teško doći do velikog novca?
VAJTA: Mi nemamo primjera takvih koji uzimaju lovu. Mi smo se sreli, zasvirali i vidjeli da to dobro zvuči. To smo pokazali na albumu koji je dobro prošao kod publike i već drugi spremamo. Prilikom ponovnog okupljanja benda kod nas je najveći, ako ne i jedini motiv, bila ljubav prema muzici. U našim krajevima ima puno kurentnijih poslova, poslova koji su mnogo isplativiji. Kad se putuje od Sarajeva do Slavonskog Broda vidiš kuće oko ceste. Kod nas na prste možeš nabrojati muzičare koji imaju kuće. Muzičar ako ima kuću, ako nije beskućnik, onda je pravo dobar.
NN: Sada najčešće živite u Hamburgu, a poslovno ste vezani i za prostore bivše Jugoslavije. Kako stižete na sve strane?
VAJTA: Porodica mi je u Njemačkoj, a ja sam često u ovim našim krajevima. Naporno je, ali u sve u šta se uloži puno vremena i napora ima i svoju ljepotu. Da ne bih pametovao, nastojim samo da se dobro organiziram. Bilo šta da se radi organizacija je najvažnija.
NN: Odete li često do svog Travnika?
VAJTA: Tu sam ja. Ne volim za sebe nikad ni reći da sam otišao iz Travnika. Ja sam, što naš narod kaže, otišao trbuhom za kruhom. U to vrijeme sam mislio: "Šta ću u Travniku? Nemam tamo gdje svirati, nemam gdje nastupati i onda skitaj okolo." Tako su počele ove moje putešestvije. Inače, ja sam Travničanin, u tom smislu ga nikad nisam napustio i uvijek se rado vraćam.
NN: Ranije ste govorili da ste bili najveća faca u raji. Da li ste i sada najveća faca u Travniku?
VAJTA: Šta ja znam!? To sam govorio kad sam bio mlađi. Rađaju se i novi heroji, ali još primijetim da me i ovi mlađi poštuju.
NN: Imate iskustvo s nastupom na "Eurosongu" jer ste predstavljali bivšu Jugoslaviju. Šta mislite o ovogodišnjem predstavniku BiH Elviru Lakoviću Laki?
VAJTA: Ja sam Laku od početka njegove karijere zapazio i pratio njegov razvojni put, koji je vrlo težek i trnovit. Potpuno ga razumijem jer mu je teško zato što se totalno razlikuje od drugih izvođača, a što kod nas zna biti veliki problem. Ovaj "Eurosong" je njemu super došao jer je postao miljenik širokih masa. Nadam se da će to znati iskoristiti.
NN: Mnogima ste Vi asocijacija na dobra vremena osamdesetih kad ste bili najpopularniji. Jesu li to zaista bila toliko bolja vremena ili nam Vi stariji to tako prikazujete jer ste tada bili mladi?
VAJTA: Bila su i te kako bolja vremena. Mogla bi se napisati čitava reportaža o tome. Mogla bi se napraviti dugačka lista poređenja šta je bilo tada i čega nema danas. Ljudi su bili slobodniji, više se imalo para, manje je bilo mržnje. Sve je bilo puno bolje. Naravno, i ja i moja generacija smo tada bili mlađi pa treba od naših priča ponešto i odbiti, ali to je bilo zaista krasno vrijeme za odrastati.