Muzika

Sejo Sexon za "Nezavisne": Nikada nećemo svirati na partijskim skupovima i izborima za mis

Sejo Sexon za "Nezavisne": Nikada nećemo svirati na partijskim skupovima i izborima za mis
Foto: N.N. | Sejo Sexon za "Nezavisne": Nikada nećemo svirati na partijskim skupovima i izborima za mis

"Zabranjeno pušenje" je kultni bh. bend koji je zakoračio na domaću muzičku scenu još 1980. godine. Sastav trenutno ima pet članova, i to su suosnivač grupe, pjevač i gitarista Davor Sučić (Sejo Sexon), dugogodišnji bubnjar Branko Trajkov, gitarista Toni Lović, bas-gitarista Dejan Orešković, te violinista i klavijaturista Robert Boldižar.

Tokom osamdesetih godina "Zabranjeno pušenje" je bilo jedna od najznačajnijih muzičkih pojava na prostoru nekadašnje Jugoslavije, imalo je izuzetno posjećene koncerte i prodalo na stotine hiljada ploča. Svojom harizmom, kvalitetnom svirkom i uvijek vatrenom atmosferom osigurali su svoje mjesto u muzičkoj istoriji, a čini se da trenutno ne postoji osoba koja ne zna neke od najpopularnijih numera ove grupe kao što su "Fikreta", "Guzonjin sin", "Pišonja i Žuga", "Lutka sa naslovne strane" i mnoge druge.

Samo najljepše tonove ove grupe imaće priliku da slušaju i svi posjetioci "Nektar Garden festa", koji u četvrtak počinje u Prijedoru, a u intervjuu za "Nezavisne" frontmen "Zabranjenog pušenja" Sejo Sexon govori o periodu koji je iza svih nas, novim pjesmama, nastupima te tekstovima i budućnosti u ovim krajevima.

NN: Život se polako vraća u normalu, imate bukirane svirke za ovo ljeto, no kako je izgledao život "Zabranjenog pušenja" proteklu godinu?

SEJO SEXON: Pa manje-više kao i svima. Dosta restrikcija, dosta ograničenja, dosta opreza, upozorenja, straha. Mi smo ipak ljudi već u godinama i, da kažem, dosta laka meta za ovu zločastu baju. Pregurali smo, neki od nas su preboljeli koronu, neki su prošli malo sretnije, ali bez obzira na sve, sve vrijeme smo radili, stvarali, snimali, probali i pisali pjesme i, evo, napravili smo nekih 18 novih stvari za ovih 18 mjeseci pandemije. Kao što se prije govorilo, po jedna ruža za buket, svaki mjesec je imao jednu novu pjesmu i jedan novi cvijet. Izašli smo iz tog mraka i te neke situacije koja jako liči na rat, s tim što rat kada završi svi se grle i ljube, razviju se zastave, a ova pandemija završava baš polako, bojim se da neće biti onog nekog prelaska odjednom na neki normalan život, nego da će to teći vrlo polako i umjereno i da ćemo od svoje slobode i svog nekadašnjeg života dobijati na kapaljku.

NN: Dolazite u Prijedor na "Nektar Garden fest", šta očekujete od tamošnje publike i da li ste pripremili nešto posebno s obzirom na to da na svojevrstan način slavimo ponovno oživljavanje festivala?

SEJO SEXON: Ja se nadam da ćemo neke nove pjesme, od kojih ima jedna koju su već ljudi čuli i koja se zove "Korona hit pozitivan", pripremiti i da ih možemo uživo izvesti. Sve zavisi, mi nemamo repertoar, vidjećemo šta publika u tom trenutku osjeća i želi, mi nismo ljudi od spiska i uvijek se pokušavamo prilagoditi i napraviti atmosferu da ljudi odu s koncerta sa osmijehom na licu.

NN: Tolike godine ste u muzici, da li vam je ikada dosadilo da ste pomislili "dosta je bilo", to je to od "Zabranjenog pušenja"?

SEJO SEXON: Na ovaj način na koji mi radimo svirke, nije. Već sam rekao, mi nemamo ustaljenu šemu, sa druge strane, mi mijenjamo pjesme, prearanžiramo ih, što kaže Bajaga: "Šta si mi uradila od pjesme, mama?" Tako da dosta pravimo nove aranžmane, to nas dosta veseli, publici se nekad svidi, nekad ne, ali nadam se da nas publika razumije da bismo teško mogli na isti način to izvoditi 40 godina. Malo nekog osvježenja i apdejta treba i pjesmama i nama.

NN: Sve ima svoj rok trajanja, ali, čini se, da rok trajanja "Zabranjenom pušenju" ne ističe. Koliko je teško održati se sve te godine, te da li je teže bilo postići slavu ili je održavati?

SEJO SEXON: Nismo se nikad ni vodili kao profesionalci niti smo to željeli biti. Otkad postojimo, svaki novi dan nam je nova radost i nova šansa da se družimo s publikom, da sviramo svoju muziku. Do kada će to trajati, ne znam, ali u svakom slučaju mi forsirati nećemo. Dok nas publika bude voljela i željela, mi ćemo svirati, a onda vam svirka ne može ni dosaditi kada toliko ljubavi i energije dobijate od svoje publike. Jednostavno, imate i neku obavezu da u tome istrajete, da i dalje komponujete i radite za njih, tako da je to jedna sprega, nadam se da će potrajati još dugo. Kažem, ako jednog dana vidimo da nas ljudi ne žele slušati, mi sigurno nećemo biti ti koji će svirati na partijskim skupovima i izborima za mis.

NN: Muzika se s godinama mijenjala, svaka pjesma kao da je imala pravo vrijeme kada je trebalo da bude objavljena, da li ste slijedili trendove ili ono što je u vama, onaj "osjećaj u stomaku"?

SUČIĆ: "Zabranjeno pušenje" je pravilo trendove, vjerujem da ih i još pravi. Mi smo to još kao mladi jako prepotentno zamislili, da smo mi neki trendmejkeri i zapravo čitav naš pokret se poigravao trendovima na neki način. Taj naš odnos prema trendovima je bio zapravo novi trend koji smo mi stvorili. Taj novi trend koji je ismijavao šminku, dupljake, sve nešto što je fejk i taj naš trend koji se zove "Novi primitivizam" zapravo je jako bio baziran na kritici trendova. Tako da mislim da smo mi ipak više bend koji pravi trendove i dan-danas.

NN: Život je siv, i u vrijeme pandemije postao je svima samo pos'o i kuća bez birtije. Kako gledate na ovu cijelu situaciju iz ugla muzičara, s obzirom na to da je nekako u najvećoj mjeri koronom pogođena industrija muzike?

SEJO SEXON: Korona je pogodila skoro svaku industriju, svaki život. Jednostavno, na škrge žive sport, muzika, filmska industrija i svaka druga. Ali eto, to je dobar trenutak da se presaberemo, da vidimo gdje živimo, ko o nama vodi računa, da zapravo vidimo ono što kažu Crnogorci da se na muci poznaju junaci. U ovakvim situacijama samo se nametne poređenje sa ratom, vidiš ko su ljudi, ko su ti prijatelji, vidiš jasnije ljude i život oko sebe, a pogotovo politiku i ljude koji rukovode ovakvim situacijama i od kojih na neki način zavisi naša egzistencija. U našem slučaju se nisu pokazali bog zna kako uspješnim, kao što se nisu pokazali uspješnim ni u nekim drugim situacijama, ali tužno je da su balkanske zemlje u top 15 zemalja koje su najviše pogođene i koje imaju najveću smrtnost od korone, što jasno pokazuje koliko su bili sposobni ljudi koji su trebali toj pošasti da se suprotstave.

NN: Na koji način biste predstavili Sarajevo potpunom strancu? Šta ni slučajno ne bi trebalo da propusti, koji skriveni biser tog grada biste mu preporučili i koju biste mu pjesmu pustili da mu opišete Vaš grad?

SEJO SEXON: Gledaj, lafčino, vidiš ga! Stvarno je zanimljiv grad, nema Ajfelov toranj, nema krivu kulu u Pizi, nema neku veliku i spektakularnu kulturnu ponudu i ono što je specifično jeste da su svi ljudi zapravo na neki način njegov brend. Super glumačke uloge odradi jedan taksista ili jedan konobar, Sarajlije su nekako cijeli svoj život imale tu neku svoju kulturu, tu svoju uličnu kulturu i tu neku gradsku atmosferu koja nije zavisila od institucija. Mi nikad i nismo imali tu neku jaku kulturnu politiku, niti neko veliko investiranje u kulturu, ali ljudi za kulturom imaju potrebu i jednostavno prave je sami. Kažem, malo nas možemo da zahvalimo gradu i nekoj strategiji to što smo postigli i to što jesmo. Sarajevo je grad samoniklih umjetnika i to bi bilo interesantno strancu pokazati, kako grad može imati jako puno bogatstva i bez ulaganja u njega i bez ozbiljnih političkih razmišljanja o tome.

NN: Nedavno ste objavili pjesmu "Balkan" koja opisuje situaciju oko nas, u jednom dijelu kažete: "Tako je na Balkanu, nikada ljubavi, mira i sloge, živimo kao u tijesnom stanu...", da li mislite da je možda vrijeme da prevaziđemo mržnju među ljudima, da volimo, slušamo dobru muziku i da zajedno uživamo u festivalima, i do kada će nam uopšte ovakve pjesme trebati?

SEJO SEXON: Ja mislim da zapravo veliki dio Balkana živi u jednom normalnom odnosu i jednoj ljudskoj atmosferi i to vidimo i po koncertima i festivalima. Mislim da je ta mržnja jedan veliki privid jer njoj su jedina slamka spasa naši političari koji jedino tako uskoseljački, primitivno i nacionalno znaju da razmišljaju. Ne mislim seljački u smislu ljudi, časnih poljoprivrednika, nego na taj mentalitet provincije, skučeni pogled straha i ksenofobije koji je evidentan na političkoj sceni manje-više u svim ex-yu republikama. Ali, mislim da narod živi već dugo godina u sasvim jednom drugačijem stilu i ljudi između sebe izgrađuju odnose. Ja sam za ovih dvadeset godina stekao na hiljade prijatelja i u Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni u kojoj živim i gdje smo najviše i prisutni. Tako da ja mislim da jednostavno jedno gađenje ispred te politike drži te ljude na vlasti, jer jako malo ljudi i izlazi na izbore. Na lokalne izbore u BiH i Hrvatskoj izlazi 35-40% ljudi, ljudima se politika gadi i oni koji izlaze i glasaju za tu politiku. Mislim da se većina ljudi izolovala iz toga i žive svoje živote najbolje što mogu sa svojim prijateljima koji nisu nužno iz mahale i vlastite države. Bio bih sretan da se stvari dešavaju kao u Zagrebu, u Splitu, gdje su ljudi smogli snage da bace taj jaram primitivizma, taj pljačkaški mentalitet, taj primitivni provincijalni, a pseudovjernički, jer sve vrijeme su ti ljudi koji nas najviše koštaju zapravo po crkvama i džamijama. Kažem, većina ljudi ima zapravo zdrav odnos prema tome i mislim da se ne treba bojati za budućnost, a ovi ljudi će biti tu još neko vrijeme kao i svi lažovi, sa svojim lažima u kojima su kratke noge, svi će oni vremenom biti stavljeni na svoje mjesto.

I da, da kažem, pjesma "Balkan", jedna divna saradnja sa mojim drugom Paunom iz grupe "Jugosloveni", jedno predivno druženje i još jedan dokaz ovoj priči da smo zajedno jači i da treba ljudi što više da se povezuju i sarađuju, što više druže, jer danas nam je Bog dao takve mogućnosti da možemo da komuniciramo sa cijelom planetom i to je nešto što treba iskoristiti jer obogaćuje život i čini ga ispunjenijim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije