Muzika

Sergej Ćetković: Na Evroviziji je najmanje muzike

Sergej Ćetković: Na Evroviziji je najmanje muzike
Sergej Ćetković: Na Evroviziji je najmanje muzike
Savo Drakulić

Moj stav o "Evroviziji" je da se tamo desi vrlo malo muzike. Sve je bazirano na nekakvom scenskom nastupu, na lošim pjesmama, ali dobrim koreografijama, tvrdi Sergej Ćetković, poznati pop pjevač, koji se našao u ulozi crnogorskiog predstavnika na tom festivalu za sljedeću godinu.

"Prošle godine sam kao gost bio prisutan u Azerbejdžanu pa sam iz publike gledao cijeli festival i mogu vam reći da je to zasigurno jedan od najozbiljnijih, ako ne i najozbiljniji, muzički TV šou na planeti", istakao je Ćetković u intervjuu za "Nezavisne". 

Smatra da je sve ono što se dešava na "Eurosongu" jako dobro i profesionalno organizovano, a sa druge strane, dobro je i za predstavljanje sebe i svoje muzike, i naravno, na prvom mjestu - svoje zemlje.

"Takođe, to je prilika da se pokuša napraviti i nešto na drugom terenu, ali ja nisam opterećen inostranom karijerom, već želim da moju muziku čuju i drugi, ako mi svi već slušamo izraelsku, američku i britansku muziku. Na kraju krajeva, svi mi slušamo muziku da bismo pravili muziku, tako da mnogo muzičkih detalja možete čuti, recimo, u evropskim pjesama. I oni vole da čuju nešto sa strane, ne bi li napravili nešto drugačije", kaže Ćetković.

NN: Da li ste već razmišljali o pjesmi i načinu na koji ćete se predstaviti u Kopenhagenu naredne godine?

ĆETKOVIĆ: Ja ću se u svakom slučaju truditi da naredne godine u što boljem svjetlu predstavim svoju zemlju i svoju muziku. Još  biram način na koji to da uradim i kakvu pjesmu da iznesem. Trudiću se da moj nastup bude malo drugačiji, malo teatralniji, jer vidim da to tamo ljudi vole i "pale" se na to, ali i da jako utiče na ulazak u finale. Neka se desi dobra pjesma, što je najbitnije na svakom festivalu, jer pjesme se slušaju i traju, i pokaže se ko je imao dobru pjesmu tek nakon festivala. Dakle, ne onaj ko je pobijedio, jer ima pjesama koje uopšte ne možete nigdje čuti nakon nekog vremena.

NN: Crna Gora je najpoznatija po pop muzici, da li na muzičkoj sceni postoje i neki drugi žanrovi koji su vrijedni pažnje?

ĆETKOVIĆ: Crna Gora ima jako mnogo grupa koje njeguju čvršći zvuk, postoji i veliki broj mladih alternativnih bendova i nekih starijih koji su doživjeli povratak na muzičku scenu. Tu je "Autogeni trening" iz Nikšića, "Gospoda Glembajevi" su izbacili novu pjesmu, da sad ne spominjem ove novije. Nisam im još popamtio imena, ali sam čuo pjesme i one su po mojoj ocjeni bliske američkom pop-rok zvuku i britanskom popu. Mislim da njihovo vrijeme tek dolazi i da će ljudi ubrzo čuti za njih. Ali, ja bih rekao da je kompletna scena jako stidljiva, gledajući moje ambicije i moj put. Nikada nismo bili dovoljno nametljivi i agresivni u svom predstavljanju.

NN: Obično muzičari kažu da je najteže uspjeti kod kuće, međutim, u Vašem nije bilo tako?

ĆETKOVIĆ: Ja sam jedan od rijetkih koji je prvo napravio značajan uspjeh u svom gradu, ali uvijek kažem da autor muziku može da svojata samo dok je piše. Onog trenutka kad je pusti među ljude, to više nije samo njegova stvar, već postaje muzika svih. Nakon predstavljanja svog prvog albuma u Crnoj Gori, gdje sam stekao veliki uspjeh i popularnost, muzika je sama krenula nekim svojim putem pa sam bio primoran da se predstavim i drugim ljudima zbog ijekavice. U tom trenutku pop muzike skoro da uopšte nije bilo na ovim prostorima, a da nije dolazila iz Hrvatske. Tako su me vezali za Hrvate i priču da sam odatle pa sam požurio da pokažem da je tada i u Crnoj Gori postojao veliki broj mladih, ali nažalost, pokazalo se, ne i dovoljno ambicioznih ljudi. Ja sam jedan od onih koji su prvo sredili stvari kod kuće i uvijek kažem da je moja prva publika u Crnoj Gori.

NN: Kada pravite pjesmu, nastaje li prvo muzika ili tekst?

ĆETKOVIĆ: Kod mene to ide nekako zajedno, ali dao bih blagu prednost muzici.

NN: Omiljeni akord - durski ili molski?

ĆETKOVIĆ: Mol, ne znam zašto. A-mol dobro zvuči. Uglavnom, kad god sjednem za klavir, ruke mi automatski prvo polete na a-mol.

NN: Koje biste autore naveli kao one koji su izvršili presudan uticaj na Vaš muzički izraz?

ĆETKOVIĆ: Moje sazrijevanje je krenulo još od prvog razreda srednje škole, kada sam otkrio zvuk kakav bih otrpilike i sam volio da pravim. To su Fil Kolins, Eros Ramacoti, Sting… Kada se pojavila pjesma "Shape of my heart", onda sam kao u nekom ludilu počeo da kupujem sve što je "Police", tačnije Sting, snimao. Nije bilo bitno da li je to neki duet, svirka ili je kazao nešto. Jednostavno sam bio u tom maničnom raspoloženju, sakupljao sam sve i analizirao do samih detalja. Mogu reći da je njegova muzika izvršila veliki uticaj na mene, mada slušam sve ono što je kvalitetno. Naravno, neću zanemariti klasičnu muziku koja je bila prisutna od malih nogu, počev od niže muzičke škole, kasnije kroz srednju, pa malo akademije, tako da sve to jako bitno utiče na ono kako ćeš ti predstaviti svoju muziku drugima.

NN: Postoji li neki instrument koji biste voljeli naučiti da svirate, a niste imali priliku?

ĆETKOVIĆ: Sviram klavir, ali moram priznati da sam jako lijen  pa ne provodim puno vremena družeći se sa crnim i bijelim dirkama. U srednjoj školi sam svirao i klarinet kao usputni instrument, jer su nam dali obećanje da ćemo imati saksofon, koji ja obožavam, ali se to nikada nije desilo. Nadam se da ću jednog dana, kada budem imao dovoljno vremena za sebe, prvo početi da pišem knjigu o kojoj već duže vremena razmišljam i uz to početi da sviram saksofon.

NN: Čime se bavite kada se ugase svjetla reflektora i kada ne komponujete nove pjesme?

ĆETKOVIĆ: I ja, kao i svi ostali, volim da odmaram, ali nisam od onih koji neće ništa da rade. Mislim da je taj stereotip o Crnogorcima kao lijenim ljudima, pao u vodu, posebno zadnjih godina. Mada, ima nas svakakvih, i u Crnoj Gori i BiH. Volim da provodim vrijeme sa svojom porodicom, da putujem, da se dešava što više tih lijepih trenutaka sa meni dragim ljudima. Mislim da je u današnje vrijeme najbitnije imati porodicu, brinuti o njima i biti okružen prijateljima. Teško je danas naći dobre prijatelje i dobre ljude, jer ako si malo uspješniji ili zadovoljniji od drugih, često se javlja neki interes ili zavist sa druge strane, nažalost. Ali i kada nađeš iskrene prijatelje, potrebno je biti svjestan da niko nije savršen, da niko nema više vrlina, nego mana i uvijek se voditi tom činjenicom. Za prijateljstvo treba dugo vremena da prođe, što stari kažu: "Morate pojesti dosta soli zajedno". *

Nove pjesme za banjalučku publiku

NN: Koji repertoar pjesama ste pripremili za koncert u Banjaluci?

Izvešću dvije nove pjesme na koncertu, koji će biti održan 14. juna u vodenom parku 'Aquana" u Banjaluci, ali ne želim da vam kažem ništa više. Neka to ostane iznenađenje za sve one koji se odluče da dođu na nastup. Drago mi je da ću nastupati u Banjaluci nakon dužeg vremena. Imam lijepo iskustvo sa prostorom na kojem ću nastupati, a i radije nastupam na otvorenom, nego u klubovima.

Najčitanije