O životu ne mislim ništa, a red bi bio da život misli na mene. Prvih 30 godina razmišljao sam o njemu, a potom sam odustao. Obratio sam se životu i rekao mu: "Dragi moj živote, misli sad ti malo na mene"... Koliko vidim, nije loš predavač i sad on pazi na mene, kaže u intervjuu za "Nezavisne" dr Nele Karajlić, pjevač grupe "Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra".
On smatra da se muzikom, duhovitošću i jezikom uspijevaju prevazići barijere svjetskih granica. Poznati član ekipe "Top liste nadrealista" objašnjava da se na takav način dospijeva do svijesti čovjeka, te se na određen način uspostavlja komunikacija, koja je neophodna u savremenom svijetu.
NN: Prepoznaje li se neki novi nadrealizam na ovim prostorima?
KARAJLIĆ: "Top listu nadrealista", koju smo mi radili, ne bih mogao da uporedim sa nekom duhovitom emisijom. Ne vidim da postoji neki pandan onome što smo mi radili osamdesetih godina. Nadrealizam je svjetski trend svega što se dešava i to nije samo kod nas, već svuda u svijetu. Čovjek prije 20 godina nije mogao pretpostaviti šta će se sve desiti. Nema velike razlike između nas Balkanaca i ostatka svijeta kada je u pitanju ideja nadrealizma. Inače, svijet se okrenuo naopako. Tako da ne treba da se pitamo zašto priroda uzvraća zemljotresima i vulkanima. Na taj način ona pokazuje svoj bunt i kaže: "Dragi moji ljudi, vrijeme ja da prestanete biti nadrealni".
NN: S obzirom na to da se Vaš prvi album sa "Zabranjenim pušenjem" zvao "Das ist Wallter", šta možete reći na pjesmu grupe "Dubioza kolektiv" pod nazivom "Vratiće se Valter, j.... vam mater"?
KARAJLIĆ: Ha, ha, ha! Moram priznati da nisam imao priliku čuti tu pjesmu. Duhovito je to što sam čuo od Vas, ako su mislili na Vladimira Perića, jer je bio i onaj drugi sa kodnim imenom Valter... Dobro je dok su mladi kreativni i dok smišljaju.
NN: Šta je to što Balkan čini duhovitim?
KARAJLIĆ: Naše su predrasude da je na Balkanu najviše humora. Svuda na planeti postoji humor. On postoji u ljudskom biću kao neka vrsta otpora surovoj stvarnosti. Mi mislimo da smo najduhovitiji, ali isto tako misle i Englezi, kao i Kolumbijci. Ipak, ako ih poredimo sa nama, onda oni možda imaju jače argumente jer je njihov humor etabliran kroz "Monti Pajton" ili kroz knjige Gabriela Garsije Markeza.
NN: Kako biste onda mogli opisati taj spoj duha?
KARAJLIĆ: Mi imamo Andrića kod koga humor nije bio dominantna kategorija, ali ipak i u njegovim knjigama provejava određena doza duhovitosti. Humor jeste nešto što bi trebalo da bude ne samo odbrambeni mehanizam organizma, već način komunikacije sa drugim kulturama. Mi smo u našoj muzici, a naravno i Emir Kusturica u svojim filmovima, izabrali humor kao jedan od bitnih elemenata jezika kojim se služimo. "Montipajtonovci" su bili u većoj prednosti u odnosu na "nadrealiste", jer su pravili emisije na jeziku kojim govori milijardu ljudi. A jezik "nadrealista" razumjelo je 20 miliona ljudi. Naravno, da su u prednosti i "pajtonovci" i Markez upravo zbog jezika. Shvatili smo taj hendikep koji imamo sa svijetom i odlučili da poradimo na njemu. Prvo je Emir u svojim filmovima odlučio, ne jezikom i scenarijom, već slikom da prenese poruku koju razumije cijeli svijet, ako hoće. Mi smo se potrudili da kroz muziku prenesemo "naš svijet u veliki svijet". Emir vizuelno komunicira i širi duh koji želi, a mi muzikom uspostavljamo komunikaciju sa svima, bez obzira na to da li govore španski ili engleski. Uspjeli smo prevladati hendikep koji smo imali u "Top listi nadrealista".
NN: Kakva je poezija i muzika Vašeg brata Draleta, koji je takođe član grupe "Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra"?
KARAJLIĆ: Drale je kao član benda dio demokratske struktura i ima pravo da radi što hoće. Mi ga "guramo" i učestvujemo finansijski u podršci. Pokušavamo mu pomoći, on zna da "limitira" našu pomoć, jer želi da ostane "čist". Muzika koju on radi je "lična karta" njegove ličnosti. Lijepa je muzika koju on radi i različita od onoga što mi preferiramo.
NN: Šta očekujete od reprezentacije Srbije na Svjetskom prvenstvu u fudbalu?
KARAJLIĆ: Zajebano pitanje.... Ha, ha, ha! Srbija prvi put ima ozbiljnog selektora. Mislim da ovakvog selektora nismo imali od Ivice Osima. Imamo novu generaciju klinaca koja je odrasla negdje daleko, "ne kažem u beogradskom smislu", već u onom vremenskom. Iako nemamo kvaliteta tipa Džajića, Baždarevića, Piksija Stojkovića, prvi put imamo generaciju klinaca koji su dovoljno drčni i bezobrazni, koji su spremni na sve. Važno u cijeloj priči je da se druže. Ogroman je uspijeh što je Srbija na Svjetskom prvenstvu, to je meni bilo na početku kvalifikacija nezamislivo. Nadam da ću vam za jedno četiri mjeseca dati intervju u kome ću reći: Bilo mi je nezamislivo da smo igrali u finalu! Ha, ha, ha!
Krpenjača na poklon
Nedavno je u banjalučkoj "LTG galeriji" otvorena izložba pod nazivom "Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra", autora Dragana Teodorovića Zeke. Na njima je prikazano Teodorovićevo desetogodišnje fotografsko praćenje popularne muzičke ekipe. Prilikom otvaranja izložbe Zeko i Nele su Fudbalskom klubu "Rekreativo" iz banjalučkog naselja Česma, čiji stadion nosi ime "Dr Nele Karajlić", uručili komplet dresova i loptu za ekipu, kao i fotografiju.
Za uzvrat su od predstavnika ovog kluba Gorana Arbutine dobili krpenjaču.
Duhoviti frajer
Nenad Janković ili dr Nele Karajlić bio je poznat u sarajevskoj mahali kao zanimljiv dječak, pun "šege", i uvijek vidno raspoložen. Bio je i ostao lucidan, pravi frajer sa bezbroj i jednom duhovitom izrekom.
Rođen u Sarajevu 11. decembra 1962. godine, bosanskohercegovački je muzičar, kompozitor i glumac.
"Zabranjeno pušenje" nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" bend sastavljen od učenika sarajevske Druge gimnazije, koji su živjeli u danas već legendarnoj Ulici Fuada Midžića, u kvartu Koševo.
Bend su sačinjavali tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (klavijature), Davor Sučić (gitara), Zenit Đozić (bubnjevi), Mladen Mitić (bas gitara), mlađi Jankovićev brat Dražen Janković (klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (solo gitara) i Zoran Degan (sintesizer), a sa grupom je od samog početka sarađivao i Mirko Srdić - Elvis J. Kurtović, koji je imao i vlastiti bend.
Zloslutno predviđanje
Sarajevska televizija je od početka osamdesetih do raspada Jugoslavije emitovala emisiju za mlade sarajevskog Radija Primus i najgledaniju humorističku emisiju "Top lista nadrealista". Dr Nele i sjajni glumac Branko Đurić pravili su senzacionalne skečeve, gafove i štosove, koji se i danas prepričavaju. U jednoj od epizoda iz 1990. godine napravili su "Berlinski zid" u Sarajevu, koje je podijeljeno na tri etnička dijela koji se odnosio na Srbe, Bošnjake i Hrvate, a koje su kontrolisali inostrani vojnici. Bilo je to zloslutno predviđanje događanja koja su kasnije uslijedili na ovim prostorima.