SARAJEVO - Internacionalni projekt "Muzika na žici" iza čijeg pokretanja stoji jedna od najistaknutijih bh. violinistica i profesorica Violeta Smailović-Huart, i ovaj će decembar u glavni grad BiH s temom "Emocije" donijeti dah klasične muzike i bogat repertoar tokom nekoliko dana trajanja.
Violeta Smailović-Huart navodi u razgovoru za Fenu da će upravo "Emocije" biti naziv i koncerta koji će biti upriličen 23. decembra u koncertnoj sali "Cvjetko Rihtman" na Muzičkoj akademiji Sarajevo, dok neki od njih također "govore o emocijama", poput koncerta planiranog za 27. decembar u Domu Oružanih snaga BiH pod nazivom "Brahms i prijatelji", koji progovara o prijateljstvu Clare i Roberta Schummana sa Johanessom Brahmsom.
""Muzika na žici" je internacionalni projekt, od osnivanja 2011. godine. Na početku je ovaj projekt imao formu internacionalnog festivala, a kada smo 2017. godine proslavili 100 godina od rođenja mog oca Avde Smailovića za vrijeme festivala "Muzika na žici", osjetila sam potrebu da tu festivalsku formu zaključim. Pri tom, "Muzika na žici" je, kao internacionalni projekt, nastavila da živi više u nekoj "nomadskoj" formi, praktično gdje god mogu ja napravim koncert, seminar, master class. Tako imamo istoimeni projekt u Kanu tokom posljednje sedmice avgusta, a koncerti se redovno održavaju i u Hrvatskoj i Sloveniji, kao i samom centru Pariza", navela je ona.
Njegovo ovogodišnje izdanje organizuje Udruženje "Musica ad hominem", pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva kulture, Ministarstva kulture KS, Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti te Ambasade Italije, a u saradnji sa Sarajevskom filharmonijom, Muzičkom akademijom Sarajevo te Srednjom muzičkom školom.
Za Violetu Smailović-Huart bit projekta je demistifikacija, a može se reći i demokratizacija klasične muzike.
"Kada gudalo dotakne žicu na neki magičan način, žica komunicira sa dušicom instrumenta i onda sa dušom slušaoca…ako nam je to cilj, onda koncert nije samo "odbrojavanje nota" sa naše, umjetničke strane, sa slušaočeve posjet nekom može biti dosadnom svjetu ljudi obučenih u crno i nekako udaljenih što programom koji sviraju, što odjećom, što "ozbiljnim" ponašanjem. Čak, sa lingvističke tačke gledišta, "ozbiljna" muzika implicira ozbiljnost, a ta muzika koju mi sviramo može i nasmijati i rasplakati i čak naljutiti", ocijenila je ona.
Namjera je, kako navodi, i pomoći razvoju violinizma i sviranja na žičanim instrumentima, te je ovo ujedno i pedagoški projekt.
Komentirajući njenu ulogu u Sarajevskoj filharmoniji, Violeta Smailović-Huart navodi da joj je izuzetno drago što ima priliku doprinijeti slavljeničkoj 100. sezoni Filharmonije.
"Ovo je grad u kojem sam rasla i to je orkestar koji volim i slušam od najranijeg djetinjstva. Uz njih sam i umjetnički rasla, jer sam gotovo svake godine svirala s tim orkestrom, jos kao djevojčica. Danas u violinama ima stalno zaposlenih mojih pet studenata i niz prijatelja, tako da se jednostavno osjećam, moglo bi se reći kao kod kuće. Pri tom, mogućnost sarađivanja sa vrhunskim umjetnicima poput dirigenta Riccarda Mutija, ali i ostalih izvrsnih dirigenata poput Evana Alexis Chrisa (koji će dirigovati novogodišnji koncert) ili Ignat Mihnee (koji je predvodio orkestar na turneji u Turskoj) je ujedno i izazov i ogromno zadovoljstvo", ocijenila je.
Violeta Smailović-Huart, pored brojnih ostalih angažmana, predaje i na Schole Cantorum u Parizu za koju kaže da joj je teško porediti s radom na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, jer je za jednu instituciju veže racio, a za drugu emocije.
"Naravno da u zemlji u kojoj stvari funkcionišu manje ili više kako treba, puno toga se lakše postigne. Od naštimanog klavira, do činjenice da oni koji završe Scholu Cantorum imaju mogućnost pohađati recimo audicije za orkestre bilo gdje u Evropskoj uniji, što studenti iz BiH ne mogu, iz isključivo administrativnih razloga. Naravno, bilo bi divno da studenti iz BiH i ostaju u BiH u ime nekog boljeg sutra, ali za to im prvo treba ponuditi vrhunsko školovanje, pa dovoljno radnih mjesta i naravno dovoljno visoke plaće", mišljenja je ona.
Za nju je možda i najvažnije uvezati institucije iz muzičke branše sa vrhunskim institucijama u svijetu, kako bi došlo do intenzivne razmjene znanja i ljudi.
"Pri tom, ovo izlazi iz domena violinizma, a ulazi u domen kulturno-obrazovne politike, što i nije moj fah. Ja sam upravo presretna da imam tu svoju violinu i gudalo, da se preko njih "sakrijem" od surove realnosti u ljepši svijet, svijet umjetnosti", ustvrdila je.