BANJALUKA - Banjalučkoj sopranistkinji Albini Smajlović pripala je čast da koncertno debituje u naslovnoj ulozi Pučinijeve opere "Sestra Anđelika" na Konzervatorijumu "Luiđi Kerubini" u Firenci, a koja će biti izvedena 1. marta.
Smajlovićeva, koja je poznata i kao jedan od osnivača Udruženja pjevača operske muzike "Figaro", pojasnila je u razgovoru za "Nezavisne" da je do saradnje došlo tako što je prije dvije i po godine upoznala Gaiju Palesati, pijanistkinju iz Italije, koja je tada ovdje držala predavanje o operskoj muzici, pa je bila pozvana da s njom i otpjeva tri arije.
"Pošto smo se veoma dopale jedna drugoj, prosto je bilo uživanje s njom nastupati i sarađivati. Još tad smo dogovarale neke koncerte u Firenci. Međutim, kako finansije diktiraju sve i svja, to se nije dogodilo. Dosad. I to, evo, na najljepši način", priča ponosno Smajlovićeva.
Ipak, njoj ovo nije prvi susret s Pučinijevom "Sestrom Anđelikom", jer je još za vrijeme školovanja na Akademiji umjetnosti u Banjaluci imala priliku da učestvuje u studentskoj produkciji pomenute opere, kojom je dirigovao maestro Stanko Šepić.
"Kada smo radili studentsku postavku 'Sestre Anđelike', a tad sam zapravo tek upisala vanredno srednju muzičku pa su me 'posudili' za tu priliku, za mene nije bilo nevjerovatnijeg osjećaja. A tad sam pjevala jednu od sporednih uloga i uglavnom u ansamblima. Sad mi se, pak, ovaj osjećaj čini nevjerovatnim", kazala je ona.
Napomenula je da je, iako je postavka koncertna, što znači da neće biti scenografije, a gluma prilagođena upravo koncertnom izvođenju, pjevati naslovnu ulogu u bilo kojoj od opera, a pogotovo u operi njenog miljenika Pučinija, ravno čudu.
"Prosto, kada dugo čekate taj trenutak, a u međuvremenu se borite da se isti i desi, možete 'samo' da ga cijenite i prigrlite kao dijete dugo željenu igračku", rekla je Smajlovićeva.
"Sestra Anđelika" je jednočinka napisana 1918. godine. Opera počinje prikazom života u samostanu. Sestre se raduju zato što jednom godišnje prisustvuju trodnevnom dešavanju, kada zbog prelamanja svjetlosti, tokom sumraka, voda u fontani u dvorištu poprima zlatnu boju. Tada se sestre okupe i prisjećaju prošlosti, a ovaj put i nedavno preminule časne sestre, Bjanke Roze.
One razgovaraju o svojim željama, iako prečasna majka smatra da je samo postojanje želja po sebi grijeh. Sestra Ženevjeva priznaje da žudi da ponovo vidi neko jagnje, jer je kao djevojčica bila pastirica, sestra Dolćina čezne za hranom, a sestra Anđelika tvrdi kako ona nema nijednu želju. To cijeli samostan podstiče na ogovaranje i nevjerovanje u njenu izjavu, budući da sve znaju koliko ona pati za svojom porodicom. Glasine govore kako su je se njeni odrekli i poslali u manastir po kazni.
Koliko su pripreme za operska izvođenja zahtjevne, najbolje znaju upravo operski pjevači, a Smajlovićeva, u duhovitom maniru, na svom Facebook profilu navodi da se isplatilo godinama jesti kolače i čokolade.
Ipak, kroz razgovor iskreno govori da je bilo koja uloga zahtjevna, a pogotovo glavna. I pogotovo ona koja se nalazi na granici lirske i dramske. "Pjevač bez mnogo iskustva treba da bude veoma pažljiv da od silne želje, kakva je moja, ne naškodi i samom instrumentu, ali i da od svega ne napravi kakav neukus", navela je ona.
Ona u Italiju putuje ovih dana, kada i počinju grupne probe. A, da ništa nije prepustila slučaju, govori i činjenica da je dosad već radila sama, te uz pomoć učitelja s kojim već dugo sarađuje, Stojana Stojanova Gančeva.
"A veoma važnu i bitnu podršku u svemu dobila sam i od dirigentkinje Branke Radošević-Mitrović, koja je uvijek nesebična u tome", kazala je Smajlovićeva.
Ova mlada sopranistkinja je u septembru 2011. godine izabrana da, zajedno sa dvanaest pjevača iz cijelog svijeta, učestvuje na majstorskom kursu pod vođstvom renomiranog operskog pjevača i pedagoga, baritona Toma Krausa, na Muzičkoj akademiji u Francuskoj. Iste godine igrala je ulogu sluškinje u operi "Safikada", izvedenoj na Velikoj sceni Narodnog pozorišta RS u Banjaluci.