Povratnička turneja britanske pop atrakcije osamdesetih "Spandau Balleta" pod nazivom "The Reformation Tour" nije počela obećavajuće.
Prvi koncert održan je u petak u "Beogradskoj areni" u kojoj se okupilo, po pisanju srpskih medija, svega 6.000 posjetilaca. Dan kasnije, odnosno drugi koncert u Zagrebu je po posjećenosti bio još lošiji, jer je bilo samo 5.000 ljudi u zagrebačkom "Domu sportova".
Iako svi članovi benda medijski pumpaju priču da im je ovo potez života, kako su svi kompaktni, kako se cijene i kako novac uopšte nije razlog zašto su ponovo na turneji, već osjećaj sreće koji dijele na bini, može se uzeti sa sumnjom.
Svi članovi "Spandau Balleta" su se pomirili tek 2008. godine, a od prekida rada 1990. godine su se međusobno povlačili po sudovima zbog postotaka udjela u tantijemima.
Toni Hadli je nekoliko puta rekao "hvala" i bio je očigledno zadovoljan reakcijama publike. Trudio se otpjevati sve po visokim standardima, tako da mu se nije mogla pronaći zamjerka, kako njemu, tako ni ostatku grupe.
"Spandau Ballet" je pokušavao progurati nove pjesme, ali publika je iščekivala hitove iz zlatnog perioda grupe. To se dogodilo pred kraj koncerta sa hitovima poput "True", "Instinction", "Through The Barricades", "Communication", "Lifeline"… koje su bile okidač za zakuvavanje atmosfere koja je, nažalost, kulminirala službenim završetkom koncerta nakon sat i po. Bis je pripadao pjesmama "Fight For Ourselves" i "Gold", kojom je ujedno i završen koncert.
Nešto slično je bilo i u Beogradu. Glavni konkurent grupi "Duran Duran" tokom osamdesetih nastupio je pred publikom koju su činili ljudi uglavnom srednjih godina. Za sat i 40 minuta Toni Hadli, braća Gari i Martin Kamp, Stiv Norman i Džon Keble odsvirali su sve svoje hitove. Petorka iz Londona je u Beogradu posljednji put svirala prije više od dvije decenije, kada je bila na vrhuncu slave, a pjevač Toni je odsustvo prokomentarisao riječima: "Izvinite što nas nije bilo 23 godine. Baš smo imali dugačak odmor".