Moram priznati da odavno nismo svirali u Banjaluci. Dolazim sa svojim triom u okviru festivala "Živjeti slobodno".
Sviraćemo sve ono što mi sviramo na koncertima. U međuvremenu smo imali novi album "Seir", koji smo propustili da promovišemo u Banjaluci, i verujem da će to biti prilika da odsviramo koju novu stvar, ali i da se prisetimo nekih standardnih i poznatih hitova koje sam uradio u proteklih 30 do 40 godina, rekao je Vlatko Stefanovski, jedan od najboljih balkanskih gitarista, za "Nezavisne novine" povodom svog predstojećeg nastupa u Banjaluci u okviru muzičkog spektakla "Živjeti slobodno", kojim će biti obilježen Međunarodni dan borbe protiv fašizma 8. maja na "Akvani".
NN: Koliko je, prema Vašem mišljenju, bitno obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv fašizma?
STEFANOVSKI: Da, mislim da treba obeležavati 9. maj, Dan pobede nad fašizmom, i prisetiti se slavne borbe i slavnog kraja 2. svetskog rata, kada su Saveznici pobedili nacističku i fašističku Nemačku.
NN: Smatrate li da neki oblici fašizma i danas postoje?
STEFANOVSKI: Da, nažalost, razni oblici fašizma postoje i danas, i ta stvar nije rešena jednom zauvek 1945. godine. Fašizam vam je kao neka vrsta virusa ili bakterije koja spretno menja svoju formu i upravo zato se treba boriti za obrnute vrednosti. Znači, ako postoji ksenofobija, netolerancija, nerazumevanje i netrpeljivost, onda treba insistirati na ljubavi, na empatiji, na razumevanju i na toleranciji među ljudima.
NN: Nastupićete i na "OK festu" u julu, možete li nam reći šta može publika na Tjentištu očekivati od vas?
STEFANOVSKI: Pozvani smo na "OK fest" 1. jula na Tjentištu na Sutjesci. Verujem da ćemo isto tako i toj publici tamo koja bude došla i koja bude kampovala i zabavljala se pružiti vrhunski koncert i dobru zabavu.
NN: Nazivali su Vas balkanskim "kraljem žica", kako Vi gledate na taj nadimak?
STEFANOVSKI: Ako me neko nazvao "kraljem žica", to je verovatno zato što sam bio deo tria "Kings of Strings" sa kojim smo nastupali 2012. i 2013. godine po Balkanu. Tako da ako ste negde pročitali u novinama da sam "kralj žica", to super izgleda kao novinski naslov, verujete mi, ali sve te prefikse, sufikse i razne bombastične epitete ja ne uzimam preozbiljno.
NN: Vašu karijeru su obilježila mnoga priznanja i saradnje. Koju saradnju i koje priznanje biste istakli kao najdraže?
STEFANOVSKI: Dobio sam dosta nagrada i priznanja u životu i u karijeri, ali ako nešto mogu izdvojiti, to je nagrada počasnog doktora na Univerzitetu Kirila i Metodija u Skoplju. Od saradnji sa mojim dragim kolegama muzičarima teško mi je izdvojiti da li mi je draža saradnja sa Miroslavom Tadićem ili sa Gibonijem ili sa Tomijem Manuelom ili sa Jan Akermanom ili sa mojim matičnim bendom "Leb i sol". Veoma mi je teško izdvojiti šta mi je najdraže jer sve mi je najdraže.
NN: Gitarista benda "Rolling Stones" Kit Ričards je jednom rekao da je slava opasnija od heroina, kakav je Vaš stav po tom pitanju?
STEFANOVSKI: Da, Kit Ričards je bio u pravu kad je to izjavio i ja sam ga nekoliko puta i citirao, i slažem se sa konstatacijom, ali mi danas živimo u vremenima kada je veoma važno biti selebriti, biti na televiziji, biti u novinama, biti po portalima i ja isto mislim da je to veoma naporno i teško izdržati, zato što kada se multipliciraš i kada se fotokopiraš u milion primeraka, onda postaje teško živeti normalan život i funkcionisati normalno u svakodnevnom životu.
NN: Interesantno je da nemate muzičko obrazovanje, da li su Vam ikada zamjerili što ste samouki?
STEFANOVSKI: Zanimljivo je to da nemam formalno muzičko obrazovanje, što ne znači da sam neobrazovan. Ako mogu funkcionisati od solo nastupa pa do nastupa sa Londonskim simfonijskim orkestrom, onda ne znam zašto bi mi neko zamerio to što nisam išao u muzičku školu, ali pri tome nemam ništa protiv formalnog muzičkog obrazovanja i savetujem mladima da usvoje solfeđo, čitanje i pisanje nota, da usvoje osnovne zakonitosti muzike.
NN: Koji muzičari su uticali na Vas u mladosti?
STEFANOVSKI: Kao mlad sam slušao puno muzike, puno ploča i puno rokenrola. Verovatno ključni uticaj na mene su imali "Bitlsi" i Bob Dilan, kasnije Džimi Hendriks, kasnije fjužn scena iz ranih sedamdesetih godina. "Yes", "Fokus", "Korni grupa", "Indexi" itd. Znači sve ono što je dolazilo do mene ja sam upijao kao mlad čovek i pokušao da izvučem neko znanje iz toga.
NN: Koliko su Vam emocije bitne u životu, i važi li to i za umjetnost?
STEFANOVSKI: Smatram da su emocije ključne u umetnosti i umetnost upravo zato i postoji da ne bismo morali sve rečima pokazati, dokazati i ukazati na nešto. Kada slušate Mocartovu muziku, on vas dodirne tamo gde ne znate da uopste postoji neka muzika. On vam otvori neke tačke u duši, u glavi koje niste znali da ih imate, a ja se u velikoj meri oslanjam na emocije, i kada radim muziku, ja uopšte ne konsultujem svoj razum. Naprotiv, pokušavam da poniram dublje u svoje biće i svoje postojanje i pokušavam da izvučem nešto iz te dubine
NN: Kada možemo očekivati novi album ili novi singl?
STEFANOVSKI: Moram priznati da nisam nešto ambiciozan oko novih izdanja ovih dana. Jedino što razmisljam o tome je šta treba uraditi i šta snimati prvo, i kakav to album nisam publici poklonio još uvek. Verovatno ću raščistiti te dileme i imati neke konkretnije planove.