Atraktivan nastup, odlična uvježbanost, talenat i jedinstvenost koju posjeduju violončelisti Luka Šulić i Stjepan Hauser, proslavljeni pod zajedničkim imenom "2Cellos", osvojili su cijeli svijet.
Meteorski uspijeh i veliku popularnost hrvatski čelisti doživjeli su nakon što su na "YouTube" postavili svoje izvođenje pjesme "Smooth Criminal" Majkla Džeksona.
Za samo nekoliko nedjelje video je postao senzacija na internetu sa više od pet miliona pregleda i donio im je potpisivanje ugovora sa izdavačkom kompanijom "Sony", ali i poziv Eltona Džona da mu se pridruže na svjetskoj turneji. Prije nekoliko dana objavili su i drugi album, pod nazivom "In2ition".
Hauser otkriva da je ovaj album znatno drugačiji od prvog, čime i oni kao muzičari postaju kreativniji i razvijaju se.
"Makli smo se malo od mainstream repertoara, tako da na njemu ima i dosta pjesama koje šira publika ne poznaje, tako da već samom tom činjenicom naš kreativni imput raste i razvija se", kazao je Hauser.
Publika u Bosni i Hercegovini je imala priliku da ih gleda u Mostaru, gdje su nastupili 23. decembra prošle godine. Hauser priznaje da voli Bosnu, jer mu je majka Bosanka, te da se i on velikim dijelom osjeća kao Bosanac.
NN: Protekla godina za vas je bila samo potvrda velikog uspjeha koji je započeo u 2011. Jeste li imali vremena na početku ove da svedete račune i osvrnete se na ono što ste postigli tokom prethodne godine?
HAUSER: Otkako nam se sve ovo dogodilo, nismo imali nimalo vremena da na miru sjednemo i razmislimo o svemu što nam se događa. Samo guramo dalje i nemamo vremena da sumiramo do sada postignuto. U periodu iza nas pamtimo samo nastupe i znamo za samo tri riječi, a to su: rad, rad i rad.
NN: Iako ste imali i samostalne projekte, pravi uspjeh je nastao osnivanjem "2Cellos". Kako je počela vaša zajednička muzička priča?
HAUSER: Poznajemo se još od tinejdžerskih dana, nastupali smo zajedno na mnogo festivala, ali kao konkurenti. Obojica smo bili fanatični za čelom i glazbom, vježbali smo po cijele dane, bio je to zdravi natjecateljski duh. Imali smo višak adrenalina i energije i to smo ispoljavali na čelu, pa su se mnogi pitali što bi to bilo kad bismo udružili snage i zajedno zasvirali. Potom smo studirali u različitim gradovima i državama, da bismo negdje 10 godina poslije prvi put odlučili napraviti nešto zajedno, budući da je Luka došao u London, gdje sam ja već živio. Htjeli smo da napravimo revoluciju, zaintrigiramo šire mase, pogotovo mlađu publiku i privučemo ih tom instrumentu.
NN: Numera "Smooth Criminal" napravila je pravi haos od vaših života, u profesionalnom smislu. Jeste li, kada ste istu postavili na YouTube, očekivali takvu popularnost?
HAUSER: Mislili smo da ćemo polako doći do svega ovoga. Očekivali smo da nas prvo pozovu neki manji menadžeri. Međutim, nama se odmah dogodio bum. Već sljedećeg dana dobijali smo ponude od velikih menadžera i izvođača. Radili smo ono što volimo i što mislimo da je najbolje, a to se, zahvaljujući YouTubeu, samo od sebe iskomercijaliziralo. Najteže je zadržati dignitet u glazbi, a zadobiti sve slojeve ljudi. Nas slušaju i intelektualci, i radnici, i nogometaši, i ovi i oni... Slušaju nas i cijene čak i oni najrigorozniji klasičari.
NN: Mnogo se priča o pjesmama koje izvodite sami, ali i o saradnjama i nastupima sa poznatim svjetskim muzičarima. U kakvom sjećanju vam ostaje nastup sa rokerima "Red Hot Chili Peppers"?
HAUSER: To je zaista bilo veče za pamćenje. Sve što se dešavalo na tom nastupu bilo je spontano i bez prethodnih priprema. Tokom pjesme "Back in Black" pridružio nam se Čed Smit, a zatim smo sa cijelim bendom odsvirali "Californication". Veče koje ni Luka ni ja nećemo nikada zaboraviti.
NN: Već je opštepoznata činjenica vaša saradnja sa sjajnim Eltonom Džonom. No, u kakvom raspoloženju protekne nastup s njim i šta se može naučiti od jednog takvog muzičara?
HAUSER: Nezaboravno i iskustvo za cijeli život! Zahvaljujući Eltonu, obišli smo cijeli svijet i svirali u najvećim koncertnim dvoranama. Mislim da nijedan muzičar ne može poželjeti više. Uz njega smo naučili da, gdje god da sviraš, daješ 110 odsto sebe. Pun je energije i kao da se nikada ne umori, uvijek ima vremena i snage za sve, pa tako i voditi brigu o drugima.
NN: Klasična muzika uglavnom se ljudima predstavlja na nezanimljiv i za širi auditorijum pomalo dosadan način, međutim, vi ste uspjeli da joj date neku drugačiju i mnogo zanimljiviju notu.
HAUSER: Bili smo ljuti zbog takvog načina prezentiranja klasične glazbe. Istina je da se ona prezentira na suhoparan i dosadan način. Htjeli smo to promijeniti i približiti je mlađoj publici. Ljudi znaju kad si iskren i kad sviraš iz srca. Mislim da je ljude privukla ta neka energija i strast koju unosimo u sviranje. Mi pokušavamo dirati ljude ravno u srce i to oni odmah osjete. Isto tako se trudimo na samo dva instrumenta izvući maksimum i zazvučati kao cijeli bend, a to ljudi znaju prepoznati i cijeniti.
NN: Sa velikom ljubavlju i poštovanjem pričate o violončelu i nemoguće je, a da se ne stekne utisak koliko vam zapravo znači taj instrument. Šta je to toliko posebno u violončelu?
HAUSER: Zvuk violončela je najbliži ljudskom glasu. Kao da je rođen za romantične i dirljive melodije, a u isto vrijeme može biti i agresivan i rokat' zešće od električne gitare. Može svirati visoko poput violine, nisko poput kontrabasa, možete lupati po njemu kao da je udaraljka, može svirati pizzicato kao gitara, ma može apsolutno sve. Najuniverzalniji instrument!
NN: Kojim kriterijem se vodite kada birate pjesme koje ćete obraditi i koliko je težak taj proces?
HAUSER: Mora nam se sviđati određena numera, ali isto tako mora da odgovara izvođenju na violončelu. Zapravo, to je i najbitnija stavka. Čim čujem neku pjesmu na radiju, znam da li ju je moguće izvoditi na čelu ili ne. Ako pjesma ima lijepu melodiju, velika je šansa da će zazvučatI još ljepše na čelu, zato jer je čelo veoma melodiozan i ekspresivan instrument.
NN: Vaša slava je došla iznenada, preko noći, i postali ste planetarni fenomen. Kako ste se snašli u svemu tome?
HAUSER: Imali smo taj rigorozni trening i bili smo spremni na sav ovaj kaos. Zna biti naporno, jer se desi da u tri dana budemo na tri kontinenta. Takođe, u jednom momentu smo u dvorani pred hiljadama ljudi, a već sljedećeg smo sami u hotelskoj sobi. Sve ima svoje prednosti i mane, pa tako i ovo što mi radimo. Ali, živimo svoj san i to nas na kraju uvijek ispunjava. Volimo naše obožavatelje, još nam nisu dosadili, a nadamo se da ni mi nećemo njima.
Fondacija
NN: Osnovali ste i Fondaciju "Hauser & Šulić" koja pomaže mladim talentovanim muzičarima. Kako zasad ona djeluje i na koji način muzičari mogu doći do vaše pažnje i pomoći?
HAUSER: Pa, uskoro bi trebalo to sve da zaživi u pravom smislu te riječi. Budući da smo i sami na svojoj koži iskusili koliko je teško mladom glazbeniku u razvoju, ponajprije zbog financijskih poteškoća, želimo da pomognemo mladim i talentovanim ljudima u ostvarivanju njihovih snova. Rado ćemo učiniti sve da pomognemo što više njih i svojski ćemo se potruditi da im olakšamo razvojni put.