Najpoznatiji srbijanski klupski bend "Blek Pantersi" na sceni je već punih 30 godina. Iza sebe imaju samo jedan album, koji ih je konačno "digao" iz sivila, tako da se za njih čulo i van granica Srbije. Nakon objavljivanja albuma na kojem se našla pjesma "Kakvu ženu imam" sve više sviraju i po BiH i Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori...
Nedavno gostovanje popularnih "pantera" u Banjaluci iskoristili smo da razgovaramo s njihovim frontmenom, legendarnim Tomom Jovanović.
NN: Iza vas je bogat muzički staž.
JOVANOVIĆ: Postojimo od davne 1980. godine i nakon skoro tri decenije nedavno smo se odlučili da izdamo album. U bendu svira 18 članova od kojih je samo jedan Stanković i to vođa benda kontrabasista, zvani Čarls Bronson, dok smo svi ostali Jovanovići i to svi u užem srodstvu.
NN: Zašto se na album čekalo 25 godina?
JOVANOVIĆ: Ja sam već treća generacija Jovanovića koja svira na Adi. Od nas starih ostalo je troje; malo smo se podmladili. Terali su nas odavno da snimimo nešto, ali nas to nije interesovalo. Ovi mlađi su sad rešili, zvali ljude i ispala prava stvar. Tu je 15 starih, kafanskih pesama - "Kakvu ženu imam, bolje da je nemam", "Haljinica boje lila", "Ciganka sam mala"... i naravno, "Barbara", himna benda.
NN: Znači, pjesma "Kakvu ženu imam" nije vaša kompozicija?
JOVANOVIĆ: Ne, nije... To je pjesma stara više od 20 godina koju je snimio naš kralj Šaban Bajramović, ali tada nije postala hit. Od kada sam je čuo znao sam da će kad-tad biti hit.
NN: Zašto se zovete "Crni panteri" i zašto koristite engleski jezik u nazivu?
JOVANOVIĆ: Jedan naš kolega je na samom početku karijere tokom jedne svirke kada je uzavrela atmosfera počeo da viče: "Skačite, panteri", "Idemo, mi smo crni panteri" i to je ostalo tako. A što se tiče ovoga "Black panthers", pa isto je to, j... ga, samo što je na engleski.
NN: Ima li to ikakve veze sa militantnom organizacijom iz SAD?
JOVANOVIĆ: Ma ne. Čuli smo da postoje i tamo neki crni panteri ali nismo uopšte koristili njihov naziv kao motiv za naš. To je, kažem, djelo našeg kolege.
NN: Uvjerili smo se na koncertu u Banjaluci da ste pravi "štimung majstori". U čemu je recept dobre zabave?
JOVANOVIĆ: Prvo, mora nama i gostima da bude lepo. Lepo je kada bend napravi atmosferu. Ako je lepo publici, lepo je i nama, a ako se tu onda doda malo "kerozina" (alkohola, op. aut), nama je još lepše.
NN: Sve je to dobro. Atmosfera, muzika... Ali, može li se živjeti od muzike?
JOVANOVIĆ: Može. Jeste malo naporno. Putuj tamo, putuj ovamo. Čovek se izmori, ali život nije savršen nikome pa tako ni nama muzičarima. Pored toga, mi imamo i svoj splav "Crni Panteri" na Adi Ciganliji koji dobro radi već 15 godina.
NN: Ko su najčešći gosti na splavovima?
JOVANOVIĆ: Dolaze svi. Sportisti, političari, muzičari... Evo i Milorad Čavić je kod nas sa društvom proslavio osvajanje srebrne medalje na Olimpijadi.
NN: Da li su političari najlakši na bakšišu?
JOVANOVIĆ: Da, da... Jesu, ali kada dođu sa ženama onda ništa. Moram da kažem da i pojedini političari iz RS dolaze na splav, ali ostaće tajna ko su oni.
NN: Koji tip svirke vam je načešći i gdje sve svirate?
JOVANOVIĆ: Sviramo sve. Svadbe, krštenja, razvode, ali i pokope. Da, da i pokope, ali najčešće po Srbiji. Sviramo po klubovima i u BiH, mada manje nego što bi željeli, a često smo i u Hrvatskoj. Mi volimo Bosnu i Banjaluku. Pokojni otac je služio vojsku u Banjaluci i uvijek se sjećam da kada se posvađa sa majkom uzme harmoniku i kaže - odoh ja u Banjaluku, tamo ima lijepih cura.
NN: Pomenuli ste da svirate i razvode i sahrane. Pa, to je baš rijetko i čudno.
JOVANOVIĆ: Bogami u pravu ste da je čudno, ali u zadnje vrijeme nije rijetko. Nešto su ovi razvodi učestali i zovu nas ljudi. Još od kada smo snimili "Kakvu ženu imam" ne možemo da se odbranimo od poziva. I sahrane sviramo jer kada čovjek za života dođe na naš splav uveri se kako radimo i onda "traži" da mu omiljenu pesmu sviramo i na pogrebu. Uvek govorim: "Kumstvo i svirka na sahrani se ne odbija".
NN: Sjećate li se anegdota sa putovanja? Šta vam je ostalo najupečatljivije?
JOVANOVIĆ: Ma ima anagdota, ali brate uvijek nam Hrvati prave problema. Često nastupamo po Hrvatskoj i od sedam prelaza granice tri pređemo bez problema, ostalo sve neki problemi. Jednom prilikom išla je koleginica Jelena sa nama. Mi svi crnomanjasti, a ona jedina bela. Držali su nas sat vremena na granici misleći da švercujemo belo roblje (smijeh).
NN: Kada publika može da očekuje novi album?
JOVANOVIĆ: Eksluzivno mogu da kažem da je sve gotovo. Početkom septembra možete očekivati promociju albuma.
NN: Imate li korektnu saradnju sa novinarima?
JOVANOVIĆ: I više nego korektnu. Zovu nas, traže, pa pojedine kolege kažu da ih plaćamo. Ma, smiješno. Samo da ste vi nama živi i zdravi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.