U susret koncertu u Sava centru koji će biti održan 28. oktobra Predrag Živković Tozovac otvorio je dušu za Kurir. Pričao je o životu, umjetnosti i ženama koje je volio, a posebno se, kaže, raduje što je osjetio pravi trenutak da zapjeva pred publikom u Velikoj dvorani.
- Otkako sam zakazao koncert u Sava centru, stalno razmišljam o tome jer sam natprofesionalac. Dobro je što sam više nego profesionalac. Samo tako uvijek mogu biti bolji od sebe.
♦ Zašto ste se odlučili za Sava centar?
- Gostovao sam kod Ane Bekute i kad sam doživio da svi iz publike pjevaju zajedno sa mnom, to mi je bio glavni povod. Volim kafanu, to je mjesto gdje se ja ispjevam. Ipak, shvatio sam da je vrijeme za jedan veliki koncert. Te večeri sam upoznao i čovjeka koji mi je postao prijatelj - čuveni Mrka! Milutin Mrkonjić je sjajan čovjek. Baš kao ja. Voli kafanu kao ja. On toliko voli muziku, čak lijepo i pjeva. Sve to nas je zbližilo.
♦ Na Bekutinom koncertu je zapjevao i Ivica Dačić.
- Sjajno je otpjevao tu bosansku pjesmu o Miljacki, o mostovima. Sad je on gospodin premijer! On je za mene bio drug Ivica, bili smo na „ti“, ma i sad ću biti jer on je premijer jedno vrijeme, je li tako?! Poslije će opet biti Ivica Dačić.
♦ Šta vi mislite o tome što političari pjevaju?
- To je dobro. Slušao sam i Tadića koji dobro pjeva. A možda je najmuzikalniji od svih bio drug Tito. Imao sam prilike da mu pjevam, tražio mi je jednu vrlo zahtjevnu pjesmu. Onda me je on iznenadio kad ju je otpjevao božanstveno. Samo učen pjevač mogao je da izvede tako tešku kompoziciju koja ima sve te melodijske skokove. Naivna je priča da je on bio mašinbravar, pa da može tako da pjeva i da svira klavir, a ja sam eto bio svjedok da može!
♦ Izjavili ste nedavno da kod nas više nema pravih boema.
- Nema. Boem mora biti gospodin. A biti gospodin nije samo lijepo, nego i teško. Možda neko glumi boema, ali pravi boemi su za mene ostali negdje u staroj Skadarliji u vrijeme Tina Ujevića, Đure Jakšića, Disa, koji su moja pjesnička inspiracija.
♦ A ne mislite, poput mnogih, da je i Toma Zdravković bio boem?
- Ne mislim da je Toma bio boem. On je bio veliki umjetnik, sjajan pjevač, božanstven pjesnik. Žao mi je što je umro prerano. Bio je veliki kavaljer. Čak i raspusnički kavaljer. Ako je to boemština, ajde bio je i boem! Samo, on je spojio dvije stvari koje su opasne po život. Volio je da pije i nije imao granicu.
♦ Da li ste kao prijatelj pokušali da ga iščupate iz poroka?
- Jednom sam pokušao i on me je nokautirao. Poslije jednog našeg nastupa čekali su ga neki momci s kojima je on htio silom da ode da pije. Jedva sam ga odvukao do sobe. I u sobi smo se potukli. Udario me je tako da sam mislio da me je nokautirao. Onda sam ga dva-tri-četiri puta dobro ošamario i on se smirio. sjedio sam još sat i zaspao, jer je za nekoliko sati trebalo da krenemo dalje.
♦ Povezivali su vas s mnogim poznatim ljepoticama.
- Smijem da pomenem samo Biljanu Ristić, koja je sjajan pjevač i imitator i za koju znam da se neće naljutiti, jer je s ljubavlju pominjem. Divna je to ljubav bila. Baš kao i s Mirjanom, ženom kojoj sam posvetio pjesmu.
♦ Kako sada doživljavate ljubav?
- Sada vodim ljubav očima. Svaku djevojku i ženu odgledam. Ne priliči da u ovim godinama priđem nekoj mladoj djevojci, a da priđem nekoj starijoj ženi, pitala bi me: „Gospodine, jeste li vi normalni?!“
♦ Da li biste se ikada ponovo ženili?
- Ne bih se više nikad ženio u životu. Jedina zbog koje bih se oženio, ako bi ona željela i insistirala, jeste žena s kojom živim već toliko dugo. Ako riješimo, već imamo i kumove.
Imam dva vanbračna sina i jednog unuka
♦ Zašto nikad ne pominjete vanbračnog sina?
- Imam dva vanbračna sina, ali to nije za novine. To je moja privatna stvar. Neka su oni živi i zdravi, ali moji sinovi su stvoreni slučajno. Jedan živi u Americi i on već ima sina Marka. Kamo sreće da imam sad sto Srba kojima sam otac. Bih bio najsrećniji čovjek na svijetu!
Odričem se žena!
♦ Jeste li se nečeg u životu odricali?
- Mnogih stvari se odričem zbog žene s kojom živim. I danas bih u ovim godinama mijenjao žene. Ne mora to biti seksualno mijenjanje, mijenjao bih žene za razgovor, gledao se s njima u oči i možda bi se nekad držali za ruke, ljubakali.