IMPAL - U udaljenim krajevima sjeveroistočne Indije, odsječenim od ostatka države, možda jedini način da nekog čuju jeste glasna, zaista glasna rok muzika.
Time bubnjar Elangbam Kumar iz grupe "White Fire" objašnjava zbog čega je njihova verzija pjesme "Welcome To The Jungle" američke grupe "Guns N'Roses", postala veliki hit u zabačenoj indijskoj državi Manipur.
Država udaljena 1.700 kilometara od glavnog grada Indije - Nju Delhija, graniči se sa Mijanmarom i decenijama se suočava sa borbama za otcepljenje, unutrašnjim podjelama, velikim siromaštvom.
To je po svemu sudeći i središte rok i hevi metal muzike, sve popularnijih muzičkih festivala i lokalnih zvijezda, koje zarad svoje muzike prkose socijalnim i kulturnim barijerama.
"Bijesa i gnjeva oslobađam se kroz ovaj žanr muzike. Stav i tekst su ono što nas vuče naprijed", objasnio je AFP-u tridesetdvogodišnji Kumar, čiji istetovirani bicepsi štrče iz rukava tijesne majce.
Kumar je počeo da svira muziku na koledžu, u Bangaloru, gdje je gledao MTV i družio se sa studentima iz različitih dijelova Indije, koji su slijedili stil rokera i metalaca Zapada.
"Ima nešto sirovo, buntovničko i čisto u roku. Možeš slobodno da izraziš sebe", objašnjava on dok sjeda za bubnjeve u svojoj sobi, prilagođenoj za probe, ukrašenoj posterima na kojima su američki hevi metal bendovi "Coal Chamber" i "Slipknot".
"Život ovdje je veoma frustrirajući sa svim restrikcajama koje trpimo. Cio sistem me ljuti. Vojska može da te zaustavi uz bilo koji izgovor, nezaposlenost je visoka i zaostajemo za drugim zemljama u svakom pogledu", priča Kumar.
Njegovu strast dijele mnogi mladi stanovnici Manipura, koji često odlaze u veće gradove radi studiranja ili nalaženja posla, sa namjerom da se vrate u svoju državu.
Za njih rok muzika je revolt protiv zvanične kulture Indije koja im djeluje strano i nametnuto.
Zabačene ulice glavnog grada Impala su pune malih muzičkih studija i prodavnica sa muzičkom opremom.
Mnogi stanovnici Manipura smatraju da je teško zabaviti se uz osjećanje izolovanosti, koja nije samo geografska, već i etnička, lingvistička, ekonomska i politička.
Rok muzika je u Manipur stigla preko Mijanmara, nekadašnje Burme. "Ranih osamdesetih godina, put do Manipura kroz Mijanmar našle su kopije magazina 'The Rolling Stone', nekoliko video kaseta sa snimcima koncerata i pirateske audio kasete", prisjeća se Vivek Konsam, koji vodi kompaniju za organizaciju koncerata "Riverboat".
Mladi, često nezaposleni, lako su se priklanjali zapaljivim tekstovima i zvucima koji su parali uši.
Konsam organizuje rok festivale u Impalu već nekoliko godina i svjedok je razvoja njihove popularnosti iz godine u godinu. "Kada smo počeli, postojala su samo dva ili tri lokalna benda. Sada ih ima oko dvadesetak", kaže Konsum.
Ali sve to nije lako u gradu poput Impala, u kome se sve zatvara u 19 časova, gdje se nalazi šačica bioskopa u kojima se prikazuju stari domaći filmovi, jer zbog prijetnji separatističkih pobunjenika ne smiju da se prikazuju ostvarenja bolivudske produkcije.
Jedna od pionira rok muzike u Manipuru Alvina Gonson objasnila je da je morala da se bori protiv vlasti da bi mogla da gradi svoju karijeru.
"U Manipuru postoje dvije paralelne vlasti - indijska vlada i pobunjenici. Mi smo uhvaćeni između", objašnjava tridesetogodišnja pjevačica, koju je talenat i dobar izgled učinili lokalnom zvedom.
"Žene se ovdje suočavaju sa mnogim zabranama. Ljudi ne cijene žene koje izlaze iz svoje kuće i druže se sa muškarcima, a bavljenje rok muzikom se ne smatra prikladnim poslom za dame. Nije bezbjedno za ženu da bude napolju sama poslije sumraka", ispričala je Gonson.
Situaciju u Manipuru dodatno komplikuje činjenica da su pobuđeničke grupe, formirane uglavnom na etničkoj ili plemenskoj osnovi, često suprostavljene, što prerasta u krvave sukobe.
Gonson, koju je očuvala samohrana majka, komponuje i piše tekstove za svoje pjesme na engleskom jeziku i tvrdi da se nikog ne boji. "Ja mogu njih da zaustavim, ali oni ne mogu mene", istakla je.
Počela je pjevajući pred prijateljima i porodicom. Priča o njenom talentu se proširila pa je pozivana od strane škola i koledža da nastupa na njihovim priredbama, da bi je 2006. pobunjenici pozvali da održi koncert u njihovom skrovištu u džungli.
"Plašila sam se na početku, ali sam odlučila da ipak odem. Povela sam mamu sa sobom. Pobunjenicima se dopao moj nastup, igrali su sa puškama u rukama i stalno tražili još", prisjetila se Gonson.
"Od tada nijedna pobunjenička grupa nije pokušala da me povrijedi", rekla je ona, dodavši da nastupa i pred vojnicima u kasarnama.
"Razumijem osjećanja ljudi sa obje strane. Molim se za trajni mir u mojoj domovini", dodala je Gonson.