Kultni bend "Dinosaur Jr.", nastupiće 5. septembra na "Jelen Pivo Live" festivalu, koji će biti održan u Beogradu.
"Dinosaur Jr." su 1985. godine osnovali gitarista i pjevač J. Mascis, basista Lou Barlow i bubnjar Murph. Iste te godine izdaju istoimeni debi album. Slijede ploče "You're Living All Over Me" i "Bug" kojima stiču dobar dio kredita kojeg troše i dan-danas. Na ta dva albuma susreću se melodični pop i divlje, distorzirane gitare i po mnogima, baš su ovi albumi kruna njihove karijere. Nakon albuma "Bug" Lou Barlow napušta bend, nekoliko godina kasnije i Murph. Negdje u isto vrijeme, Kurt Cobain će upravo "Dinosaur Jr." označiti kao jedan od najuticajnih sastava u njegovom životu i kada se to iskombinuje sa čestim puštanjem na MTV-ju, nije čudno što J.Mascis konačno dobija svu pažnju koju nije imao sredinom osamdesetih godina 20. vijeka, kada je bio na kreativnom vrhuncu. Po većini fanova, najbolji album drugog dijela karijere benda je "Where You Been" iz 1993. godine, za kojim slijedi "Without a Sound" sa singlom "Feel the Pain", koji je uz "Freak Scene" najveći hit za "Dinosaur Jr." do danas.
Prije šest godina, Mascis i Barlow konačno su zakopali ratne sjekire, priključuje im se Murph i 2005. kreću na povratničku turneju u originalnoj postavi, u kojoj će posjetiti i Beograd, 5. septembra 2008. godine. Tim povodom razgovarali smo sa J. Mascisom, frontmenom "Dinosaur Jr."
Na festivalu će pored vas nastupiti "The Stooges". Znajući da si prijatelj sa Mikeom Wattom i da si svirao sa njima 2002. godine, ima li šanse da im se možda pojaviš i na bini, kao gost?
J. Mascis: Nemam pojma, još nisam razmišljao o tome, ima dosta vremena do koncerta. Bilo bi zanimljivo napraviti džem svirku sa njima, mada sumnjam da će do toga doći.
Baš na tom koncertu "The Stooges" u Londonu, ti i Lou Barlow bili ste zajedno na bini poslije skoro 15 godina. Opšte je poznata stvar da vas dvojica niste bili u dobrim odnosima, pa nas zanima kako je došlo do pomirenja?
J.Mascis: Mislim da je Lou sada konačno manje bijesan nego što je bio nekada. On je napravio taj prvi korak, izvinio se za svoje glupo ponašanje u prošlosti i to je bilo to.
Po čemu se razlikuje snimanje albuma "Beyond" od stvaranja neke stare "Dinosaur Jr." ploče?
J.Mascis: Ranije smo u studiju u isto vrijeme pravili pjesme i snimali ih, bez nekih pretjeranih proba prije toga. Dešavalo se da u toku snimanja promijenimo dobar dio pjesme i na kraju zvuče skroz drugačije nego što su prvobitno zamišljene. To je znalo da bude zamorno. Pjesme za "Beyond" su bile kompletno gotove kada smo ušli u studio i zvuče baš onako kako smo željeli dok smo ih pravili.
Mnoge pjesme koje danas svirate uživo napisao si kada si imao 20 godina, a sada imaš 42. Kakav je osjećaj kada danas pjevate "Repulsion", podsjeća li to možda malo na posao u kancelariji?
J.Mascis: Ne bih rekao da to doživljavam kao posao, mada zavisi od koncerta do koncerta i kako sam kada raspoložen. Volim da sviram stare stvari. Na primjer, na skoro svakom koncertu odsviram potpuno različiti solo na gitari u nekoj od tih starih pjesama i to radim sa velikim uživanjem.
Kako ti izgleda današnja indie rock scena u poređenju sa grupama koje su bile aktuelne kada si ti počinjao početkom osamdesetih godina 20. vijeka?
J.Mascis: Nije lako poređenje... Smatram da je Internet promijenio mnogo toga. Kada smo mi počeli, teško je bilo zamisliti da indi rok bend izda ploču za neku veliku diskografsku kuću, kao što je to danas slučaj.