Violončelo nije mnogo zastupljeno na našim prostorima, što je zaista velika šteta, jer samo po sebi posjeduje zaista veliko bogatstvo", smatra mlada čelistkinja iz Banjaluke Vanja Knežević.
Ona je jedna od rijetkih žena koja se odlučila za ovaj instrument, a dosad je nastupala u mnogim gradovima u BiH, dok je kao član Banjalučke filharmonije učestvovala u projektima održanim u Švedskoj, kao i u gradovima Srbije. Uskoro će imati solistički koncert u Tesliću, a kazala je da je u planu da održi još nekoliko nastupa, kojima će za početak obuhvatiti sve veće gradove RS.
NN: Koliko traje Vaše "prijateljstvo" sa violončelom?
KNEŽEVIĆ:Sviram ga 14 godina. Još kao mala imala sam priliku da slušam klasičnu muziku zahvaljujući sestri Nataliji, koja svira violinu. Bilo je veoma zanimljivo posjećivati njene koncerte, iz čega se, u stvari, probudila želja i ljubav prema klasičnoj muzici. Kad sam bila mala, roditelji su se šalili da ću upisati muzičku školu i svirati kontrabas. Godine 1999. upisala sam Osnovnu muzičku školu u Banjaluci. Bila je to ljubav na prvi pogled.
NN: Nemamo često priliku da se sretnemo sa ženama koje sviraju violončelo. Vi ste se, ipak, odlučili za ovaj instrument.
KNEŽEVIĆ:Poražavajuća je činjenica da od svih muzičkih škola u RS odsjek za violončelo postoji samo u Banjaluci. Instrument nije mnogo zastupljen na našim prostorima, što je velika šteta, jer posjeduje veliko bogatstvo. Publika često nije u prilici da čuje ovaj instrument, bilo je čak i slučajeva da ga slušaju prvi put. Želim da približim violončelo publici širom BiH, jer ovo je jedan božanski instrument koji zaslužuje ogromnu pažnju.
NN: Činjenica je da se klasičnoj muzici kod nas, nažalost, ne poklanja mnogo pažnje. Obeshrabri li Vas takva situacija ponekad?
KNEŽEVIĆ:Istina je. Ipak, ta činjenica ne bi trebalo da obeshrabri mladog muzičara. Vjerujem da je ljudima potreban samo podsticaj i nešto novo. Jedna od ideja bila je da promovišem određenu epohu, za početak bio bi to barok, gdje bih u saradnji sa nekoliko mladih muzičara, kroz muziku, kostime i predavanja pokušala da dočaram ljepotu i raskoš ovog perioda.
NN: Posljednjih godina veoma su aktuelni izvođači koji na violončelu izvode rok ili pop muziku. Kako Vi to doživljavate i izvodite li možda ponekad i sami takve kompozicije?
KNEŽEVIĆ:Violončelo je jedan bogat instrument, pored klasične muzike, dobro mu pristaje rok ili pop. Imala sam priliku nastupati sa banjalučkim rok bendom "Balkan Express", što je bio moj prvi nastup kada je u pitanju ova vrsta muzike. Takođe, iste godine nastupila sam kao pratnja prijateljici, na njenom nastupu na festivalu "Prvi aplauz". Sve su to bila zaista posebna iskustva i jedan od dokaza kako violončelo može zaista dobro da se uklopi u sve vrste muzike.