Ljubav prema etno muzici brat i ja smo naslijedili od djeda, koji nas je i uveo u svijet muzike. U našoj porodici muzika zauzima posebno mjesto od davnina, počev od pradjeda i djeda, koji su svirali gajde, pa do majke, koja je svirala violinu, priča mladi muzičar i umjetnik Vasko Jordanov, koji, osim što izrađuje stare makedonske narodne instrumente, poput kavala, šupeljke, zurle i duduka, aktivno ih promoviše svirajući u etno grupi "Duo Belegzija".
Grupu je osnovao sa bratom, Zlatkom, 2002. u Makedoniji, gdje su pet godina njegovali tradicionalnu balkansku muziku. Prije pet godina je preselio u grad na Vrbasu, gdje ga je dovela ljubav prema jednoj Banjalučanki, s kojom je izgradio dom i porodicu. Tu osniva etno grupu "Duo Belegzija", s kojom nastavlja njegovanje tradicionalne muzike.
U intervjuu za "Nezavisne novine" govori o umjetnosti sviranja etno muzike, svom interesovanju za izradu instrumenata, ali i o tome kako su ga prihvatili kao banjalučkog zeta.
NN: U Banjaluku Vas je prije pet godina dovela ljubav. Kako je biti banjalučki zet?
JORDANOV: Ja sam vrlo nostalgičan čovjek. Koliko sam dalje od rodnog kraja, toliko mi je želja da se vratim natrag veća. Međutim, moram reći da mi je u Banjaluci lijepo živjeti. Ljudi su me ovdje zaista lijepo prihvatili. Iskreno, nisam se ni nadao da ću biti prihvaćen tako dobro. Moram reći i da je mnoge koncerte i moje izložbe tradicionalnih instrumenata podržalo Ministarstvo prosvjete i kulture RS.
NN: Da li imate namjeru ostati u Banjaluci?
JORDANOV: Kako kaže žena, nije do mene.
NN: Jedan ste od rijetkih muzičara koji čuva korijene tradicije. Kako je došlo do ideje da osnujete grupu koja njeguje tradicionalnu balkansku muziku?
JORDANOV: Odmalena sam volio tu vrstu muzike. Zajedno sa bratom počeo sam svirati tradicionalne instrumente kod gajdadžije Pece Atanasovskog, od kojeg smo naučili tehnike tradicionalnog sviranja. Ljudi ga danas najviše poznaju po pjesmi "Lipe cvatu", koju je snimao sa grupom "Bijelo dugme". Prvo sam svirao u dva kulturno-umjestička društva u Skoplju, koja su bila čisto izvorni orkestri. Mislim da je makedonska muzika pravi džez. U Skoplju, na primjer, postoji džez festival, na kojem obavezno svake godine dolaze dva benda sa Kube. Znači, oni sviraju kubansku muziku, njihovu tradicionalnu muziku, ne izmišljaju toplu vodu.
NN: Stvaralački put nastavljate u Banjaluci, u novom sastavu. Da li je bilo teško predstaviti svoju muziku i uopšte nastaviti posao na ovim prostorima?
JORDANOV: Nije bilo teško. Sa muzičarom Vukosavom Rosićem, koji svira akustičnu gitaru, osnovao sam sastav "Duo Belegzija". Niko na ovim prostorima nije uklopio akustičnu gitaru i kaval, tradicionalni makedonski instrument. Sviramo tradicionalne pjesme i ora koja su malo modernizovana, moglo bi se reći pjesme sa nekim elementima i primjesama etno džeza.
NN: Kakva je kod nas, uopšte, zainteresovanost za ovu vrstu muzike?
JORDANOV: Posljednjih godina mnogi pokušavaju kombinovati tradicionalnu muziku sa modernim zvucima, sa elektronskom muzikom. Ipak, mislim da je u posljednje vrijeme malo opalo interesovanje za etno muziku i da je ona bila mnogo popularnija prije desetak godina.
NN: Radili ste muziku i za nekoliko dokumentarnih filmova?
JORDANOV: To je bila muzika sa mojih albuma koju su uklopili za dokumentarce. Jedan od njih je dokumentarni film o Ohridu, u koji je uklapana i muzika Tošeta Proeskog i operskog pjevača Borisa Trajanova. Moja muzika našla se i na MTV dokumentarcu o unuki makedonskog revolucionara Goce Delčeva. U Banjaluci sam, u saradnji sa Udruženjem Makedonaca RS, uradio muziku za dokumentarni film "BT-BL: Brat bratu".
Izrada instrumenata
NN: Posebno je zanimljivo što svirate na instrumentima koje sami izrađujete. Kako ste se zainteresovali za ovaj vid stvaranja?
JORDANOV: Instrumente pravim oko deset godina. Bio sam mlad, nisam radio, tako da mi je sinula ideja da ih pokušam sam izrađivati. Naravno, to je u početku bilo amaterski, međutim, vremenom sam se usavršio. Kada sam vidio da su instrumenti funkcionalni, počeo sam da ih radim i za prodaju. Do sada sam ih uradio više od 2.000, počevši od kavala, gajdi, zurli...