Nakon sedam godina od osvojenog trećeg mjesta i godinu manje od nastupa u revijalnom programu "Demofesta", zahvaljujući upravo toj nagradi, sastav ZAA se vraća u Banjaluku na binu najvećeg festivala demo bendova u regiji.
Kruševačka rege ska atrakcija će ove godine zasvirati na "Demofest" bini 23. jula, posljednje večeri festivala, a tim povodom razgovarali smo sa pjevačicom benda Sanjom Vučić i bubnjarom Zlatkom - Zlajom Petkovićem.
NN: Kakav je osjećaj doći ponovo na festival na kojem je sve počelo?
Petković: Ne znam šta tačno da kažem za svoje osećaje vezane za "Demofest" i uopšte za Banjaluku. Ta četiri dana su me kupila za ceo život. ZAA naziva Banjaluku svojom drugom kućom do te mere da neki od fanova misle da smo iz Banjaluke. Doći ponovo na "mesto zločina" je za mene lično izuzetna čast i zadovoljstvo, a verujem i za celi bend.
NN: Sve ove godine su mnogo vremena za jedan bend, ali možete li ukratko sumirati koje su to najvažnije tačke u karijeri benda?
Petković: Bend koji postoji deset ili manje godina u očima "industrije" danas je relativno mlad bend. Imamo brojne primere iz sveta i regiona gde su bendovi ili izvođači napravili ozbiljniju karijeru tek posle deset godina bavljenja muzikom. Nama je najvažnija tačka u karijeri upravo taj "Demofest" iz 2009. godine kada smo se i takmičili. Kome je to zabavno nastavi da radi u tom pravcu, kome nije - gasi se, nažalost. "Demofest" je prva tačka nakon koje smo mi odlučili da želimo da se bavimo ovim i da nam je sve to na prvom mestu jako zabavno, jer ako nije zabavno - džaba sve ostalo.
Vučić: S obzirom na to da sam nešto kasnije došla u bend, mogu govoriti samo o tom periodu koji sam provela kao član i svakako mi je na prvom mestu zajednički rad na našoj muzici. To su trenuci koje retko šta može da zameni, ta sinergija i katarza koje se dešavaju tokom kreativnih proba su opijajuće i ostaju na prvom mestu, pored svih nastupa, koncerata i festivala.
NN: Sanja je imala priliku da se oproba i u komercijalnijim vodama. Malo je izvođača i bendova vašeg opredjeljenja koji bi se odlučili na takav korak... Kakve vam je benefite to donijelo u konačnici?
Petković: U kom smislu komercijalne vode? Predstavljati svoju zemlju na "Evroviziji" je isto kao igrati za reprezentaciju u odbojci, na primer. Na ovaj način smo skrenuli pažnju na sebe, tj. Sanja je skrenula pažnju javnosti na bend i na scenu uopšte i jako nam je drago da su to podržali upravo najviše alternativni delovi scene jer su po prirodi i najangažovaniji, pa shvataju značaj tog tipa promocije jer ta neka komercijalna publika i nema šansu i način da u medijima koje prati vidi da postoji još nešto osim gluposti koje im serviraju zvanični mediji i ispiraju mozak praznim sadržajima. Svaki takav lik, koji je zbog Sanjinog nastupa na "Evroviziji" posetio naš ili bilo koji drugi rok koncert je probuđen, a javilo nam se dosta takvih.
Vučoć: Ja ne bih to nazvala nužno komercijalne vode jer smatram da nimalo nisam odisala takvom energijom. Ujedno sam pokušavala da prenesem dojam koji nosim iz voda u kojima obično plivam i da predstavim to široj javnosti u što boljem svetlu i verujem da je to moglo imati samo pozitivan uticaj.
NN: Regge i ska, kao osnova vašeg zvuka, bili su izuzetno popularni prije nekoliko godina. Kakva je situacija sada po tom pitanju?
Petković: Te dve etikete se nikada ne bismo odrekli. Upravo radimo na novom materijalu, koji se, kao i svaki prethodni, razlikuje od prethodnog, ali ne zato što je to recept, nego zato što smo tako inspirisani u ovom trenutku. VUČIĆ: Ja sam nekako ostala u tome, krećem se po događajima gde se mahom takva muzika ili njoj slična sluša. Rege je bezvremen.
NN: Kao iskusnije kolege, kakve savjete imate za mlade bendove koji će se prvi put popeti na binu "Demofesta"?
Vučić: Najbitnija stvar je verovati u sebe i u to što radiš, i ako to nije perfektno, ali valja biti iz dubine duše. Za umetnika i muzičara bitno je da, pre svega, pokaže emociju, pozitivnu energiju i samopouzdanje, što se lako stiče uz veru, ali i mnogo rada.
NN: Koja je najgora situacija koja vam se desila na bini i kako ste izašli na kraj s njom?
Petković: Jednom nas je interventna jedinica policije naoružana do zuba sa sve pancirima skinula sa bine. Bilo je i trenutaka s odvratnim monitoringom. Tada samo nastaviš kao da se ništa nije dogodilo.
Vučić: Oduvek strahujem da ću da padnem na sceni, što mi se, da kucnem u drvo, još nije desilo. Ali, nisam imala nekih neprijatnih situacija da su vredne pomena. Svaki put uživam. Neplanirane stvari se događaju i treba se miriti s tim - samo nek' se peva i svira, za ostalo ćemo lako.
NN: Koliko zaista neka od nagrada "Demofesta" može pomoći jednom neafirmisanom bendu?
Petković: To zavisi od toga kako je potroše. Ako ste primetili, fenomen "Demofesta" je da skoro nijedan bend ne želi prvu, nego drugu ili treću nagradu. Za one koji ne znaju, ta nagrada je oprema. Upravo ta oprema može pomoći bendu, samo ako se članovi međusobno dogovore šta tačno uzeti, tj. šta je od opreme potrebno celom bendu, a šta pojedinim članovima. Skupa gitara, pojačalo ili bubanj neće unaprediti bend, ali zato npr. oprema za snimanje, mikrofoni, PA sistemi - hoće. Unaprediće i zvuk benda i buduće predstavljanje, kako uživo, tako i studijskim materijalom. Prateći "Demofest" zaključio sam da oni bendovi koji su kupovali samo instrumente za članove i nisu baš "prošli", da tako kažem.